Ire's corner office

> IZBLIJEDJELO "ZEMLJOMORJE"

U ponedjeljak i utorak, 13. i 14. prosinca, na SCI FI Channel-u bila je prikazana nova miniserija "Legends of Earthsea", snimljena prema knjigama poznate spisateljice Ursule K. Le Guin, o kojoj sam nedavno pisala. Seriju je u ta dva dana gledalo ukupno 7,35 milijuna gledatelja samo na tom programu, postavivši rekorde gledanosti i gurnuvši SCI FI Channel na sam vrh kablovske prime-time gledanosti.

Međutim, ima jedna osoba koja i nije baš bila oduševljena tom ekranizacijom. Radi se o samoj autorici knjiga. Le Guin je četvorosatnu miniseriju nazvala "Izblijedjelim Zemljomorjem" te izjavila kako je SCI FI Channel uništio njezinu knjigu. Između ostalog, autorica je prigovorila kako su bile izmijenjene rase nekih od ključnih likova te kako su teme i događaji iz njenih knjiga pogrešno protumačene.

"Knjige 'A Wizard of Earthsea' i 'The Tombs of Atuan', koje su bile objavljene prije više od 30 godina, govore o dvoje mladih ljudi koji otkrivaju svoje moći, svoju slobodu i odgovornosti," izjavila je Le Guin. "Ne znam o čemu se u seriji radi. Puna je scena iz priče, drugačije poredanih i u potpuno drugačijem zapletu, tako da nemaju nikakvog smisla."

Le Guin je prodala prava za svoje knjige pod uvjetom da bude savjetnik u cijelom projektu, međutim, rekla je, nije imala nikakvog utjecaja u završnoj fazi produkcije.

SCI FI Channel je izdao priopćenje kako shvaćaju autoričin "stav", međutim njihov konačan produkt (odnosno, miniserija) rezultat je njihovih napora da četri vrlo opsežne knjige "uguraju" u 4 sata prikazivanja, te da su neke preinake pritom bile nužne.

Svi znamo, svjedočeći mnogobrojnim primjerima, kakve se sve "preinake" obavljaju kako bi se, nerijetko, velika književna djela prenijela na filmsko platno ili televiziju. Nesumnjivo je da su katkada te preinake doista nužne. No, ako sama autorica kaže da je ekranizacija njene knjige blijeda i izvitoperena kopija onoga što je ona stvorila, onda su tu nema bog zna što za dodati.

Zapravo, ako ću iskreno, ne čudi me ovakav ishod ekranizacije. Dovoljno je pogledati ime producenta: Robert Halmi Sr (koji je producirao i, po meni vrlo loše, ekranizacije "Dine") te scenarista: Gavin Scott (koji je napisao i vrlo neujednačen scenarij za "The Mists of Avalon", miniseriju koju smo upravo danas imali prilike gledati na RTL televiziji). Uzorak je isti: velika glumačka imena (u seriji "Legends of Earthsea", između ostalih, glume i Isabella Roselini te Danny Glover), raskošna kostimografija, nerijetko loši specijalni efekti i površne adaptacije. Njima, u krajnjoj liniji, nije nužno priču vjerno prenijeti na ekrane, već postići maksimalni efekt - dosegnuti rekorde gledanosti i pobrati lovu. A to što se autorici ne sviđa kako su joj raščetvorili djelo na kojem je godinama radila, samo je njen "stav", na koji joj nitko ne poriče pravo...

> USING PROPER ENGLISH

kao nastavnica engleskog jezika, uvijek se trudim svojim učenicima što više obogatiti riječnik. pa sam tako, lunjajući internetom u potrazi za tekstovima i vježbama, naišla na ovu iznimno stručnu i maštovitu analizu riječi.. FUCK. riječ FUCK nije, recimo, riječ godine kao riječ BLOG, ali vjerujem da se u svakodnevnom govoru puno više koristi te nije na odmet pogledati na koje je sve načine možemo upotrijebiti.

> PROPER USE OF ENGLISH WORD FUCK [duže se učitava, ali vrijedi čekati]

> U POTRAZI ZA INSPIRACIJOM

danas sam nakon dugo vremena sjela i pisala nešto. zapravo sam prepravljala postojeći tekst, ali trebalo je i dopisivati, pa se može reći da sam pisala. kad sam se jutros probudila rekla sam si: danas je savršen dan za pisanje, no trebalo mi je malo da se natjeram, pa sam prevrnula papire s literarne radionice koju vodim. inače je radionica zadnja dva-tri tjedna u stagnaciji, pa je ovo bila dobra prilika da dovedem sve te papire u red. nakon što sam pročitala par zadataka koje smo radili, u meni se probudila želja za pisanjem i tako je prošao dan..

ovo je jedan od zadataka, samo da vam dam kao primjer. trebalo je kroz pet dana u tjednu pratiti po jedan osjet (npr. u ponedjeljak osjet vida, u utorak osjet sluha itd.), zatim svaki dan napraviti popis od tri situacije u kojema se taj osjet očitovao, te na kraju barem jednu situaciju proširiti u kratak opis. evo kako je izgledao moj zadatak..

VID
> rolete od bambusa kroz koje prodire svjetlo izvana
> prljave tipke na tastaturi
>> šareni cvjetići na kričavo žutom toalet-papiru

> BOLJE BITI.. NEGO..

na današnji dan prije 71 godine - 5. prosinca 1933. - ratifikacijom 21. Amandmana Ustava SAD-a, ukinuta je prohibicija. njezino uvođenje 1919. godine imalo je prividno uzroke u moralnim i etičkim stavovima određenih skupina pučanstva, zabrinutih zbog utjecaja alkohola na stanovništvo, no, kako to obično biva, pokret za prohibiciju imao je zapravo pretežito političku podlogu. stupanjem prohibicije na snagu, u SAD-u se počeo vrlo intenzivno razvijati organizirani kriminal zbog čega će uslijediti nekoliko godina sukoba kriminalaca i policije kao i sukoba među samim kriminalcima koji se bore za unosno ilegalno tržište alkohola. prohibicija je, naposlijetku, ukinuta pod velikim pritiskom međunarodnog alkoholnog kapitala.

danas, 71 godinu kasnije, SAD još uvijek nema potpuno sređen odnos prema alkoholu. svaka federalna država ima svoje propise koji variraju od liberalnih do vrlo konzervativnih. tako je, primjerice, u nekim državama kupovina alkohola dozvoljena samo starijima od 18 godina, dok u ostalima samo starijima od 21 godine. u nekim državama mogu alkohol kupovati ženske osobe koje su mlađe od propisane starosti ako su udate, a u drugima obrnuto - muškarci mlađi od propisane starosti ako su oženjeni. ali zato, u nekim federalnim državama, Indijanci donedavno nisu uopće mogli kupovati alkohol. negdje se alkohol može posluživati samo s nekom hranom, a u drugima samo bez hrane. negdje je dopušteno piti alkohol na javnim mjestima samo ako su konzumenti sakriveni zavjesom, a u drugima ne smiju biti sakriveni od pogleda javnosti. negdje konzumenti smiju piti alkohol samo ako sjede, a negdje muškarci mogu piti stojeći a žene samo sjedeći..

cilj navedenih propisa je utjecaj na običaje pijenja alkohola. sociolozi se slažu da takva zbrka u propisima oslikava nemogućnost društva da bitno utječe na neprihvatljive oblike ponašanja koje pokazuju alkoholizirane osobe.

u Hrvatskoj zbrke nema. u Hrvatskoj mogu piti i žene i muškarci (stojeći, sjedeći, ležeći - kako im drago), a i Indijanci (ako naiđe koji). koliko je Hrvatska liberalna pokazuje i činjenica da ovdje mogu piti i neoženjena djeca! doista, u dućanima i kafićima naići ćemo na bijelu naljepnicu sa crvenim ili plavim slovima na kojoj stoji: prodaja alkohola mlađima od 18 je zabranjena, ali postoji veliki jaz između onog što je zabranjeno i onog što se prakticira u stvarnosti. ako me itko pita jesam li ikada igdje svjedočila prodaji alkohola maloljetnicima, reći ću: ne, nisam - i to će biti istina. no, kako onda objasniti sve one klince koji subotom navečer posrću po Tkalči s bocama vina u ruci ili povraćaju po noćnim autobusima? zaključak se nameće sam: Hrvatska je još liberalnija nego što sam mislila. u Hrvatskoj se maloljetnicima alkohol ne prodaje - nego im se dijeli! drugog objašnjenja nema..

možda će netko reći da zvučim kao uštogljena profesorica, no poražavajuća je činjenica da u našoj maloj državi ima oko 300.000 alkoholičara i oko jedan milijun (1 000 000!!) osoba koje imaju probleme zbog neumjerenog konzumiranja alkohola. dakle, svaki četvrti građanin Hrvatske pati od posljedica alkohola. dakako, dalek je put od pokojeg subotnjeg tulumarenja do kroničnog alkoholizma, ali još je dalji put kojeg alkoholičar treba prijeći da bi se izliječio - on traje čitav život! a taj put obično počinje u tinejdžerskim godinama. statistika kaže da u Hrvatskoj dječaci prvo alkoholno piće popiju u 12. a djevojčice u 14. godini života. 32% dječaka i 22% djevojčica opilo se 3 i više puta do 15. godine. gotovo svaki treći petnaestogodišnjak i trećina djevojaka navodi da su pili alkoholna pića radi opijanja. i to upravo ona koja im nije dopušteno kupovati u dućanima i kafićima.. ma, krasna smo mi država..