ne budite me
MRZIM PONEDJELJAK 07.04.2008. godine
Vani je tako krasan dan, sunce sija, toplo je i sve je divno i krasno.
A u meni crni oblaci, hladni vjetar i kiša... u meni grmi i sijeva.
Danas sam tako loše volje...
Jutros sam se jedva probudila. Naravno, sinoć sam opet legla iza 11 sati.
Nisam odmah zaspala i nekoliko puta sam se budila po noći.
Još sam sinoć popila i tabletu za spavanje tako da sam se jutros jedva ustala iz kreveta.
Danas su mi i naše stranke išle na živce, baš mi je nekako bilo teško raditi.
Ali mi je dopodne neobično brzo proletilo.
Mislim da sam sada mrvicu bolje volje.
Najgore mi je to što uopće ne znam zašto sam tako loše raspoložena.
Jučer sam bila na kavi sa jednom svojom prijateljicom koju nisam vidila od prošle godine.
Bile smo na kavi 3 i po sata i nismo se uspile pošteno napričati.
Nisam joj uspila ni reći sve što me muči.
Ljubavni život mi je na izdisaju. I dalje se vidim s dragim samo jednom tjedno.
Čujemo se... ali on mene ne čuje.
Ako ga nazovem dok igra igre na kompjuteru - ne sluša me.
Ako ga nazovem dok gleda TV - ne sluša me.
Neki dan sam mu u razgovoru iz zezancije rekla da se, čim nađem uže, idem objesiti na prvo drvo, a on je na to odgovorio: "dobro, kako god ti kažeš". Uopće me nije slušao.
Što je najgore više se ni ne ljutim zbog svega toga, postalo mi je svejedno.
Ali opet, s druge strane, on je nekad tako divan i sladak.
U subotu me cijelu večer nasmijavao i blesirao se.
Ne znam što da radim.
Stalno mu govorim da si treba naći drugu djevojku, a on na to odgovori da neće tražiti drugu jer mu je i ova dobra.
A ja mu na to kažem da meni ovaj dečko nije dobar.
Voljela bih da možemo prekinuti, ali i ostati dobri prijatelji.
Ne bih željela da se naljuti na mene i da me više nikada ne pozdravi i ne pogleda.
Imala sam velike planove za godišnji odmor.
Sve sam si isplanirala... kada krećem, kuda idem, što ću raditi...sve.
I na kraju sam skužila da sam uzalud sve planirala...
Htjela sam pogledati neke predstave i otići na neke koncerte, ali taj program koji sam ja na netu gledala nije za ovu godinu nego je to neki program od prošle godine.
Tako sam bila nesretna kad sam to skužila. Svi planovi su mi pali u vodu.
Uvijek sam nekako smatrala da imam dovoljno novaca za sve što mi treba.
Imam dobru plaću, ne moram plaćati stanarinu i režije.
A sada kad planiram ići na more vidim da će mi za tjedan dana mora trebati barem dvije moje mjesečne plaće.
Jer dan u hotelu košta oko 400-500 kuna.
A moram platiti još i put, jelo, pokoji izlazak, ulaznice za koncerte i predstave....
Moram dati još 2000 kuna za brata, bar 200 eura za bratićeve svatove i onda mogu konačno početi štedjeti za more.
A brzo će ljeto. Već je četvrti mjesec.
Danas ću malo raditi malo u bašći (pljeviti travu) pa se nadam da ću se onda konačno malo opustiti - i pustiti mozak na pašu.
Prošli tjedan sam bila kod fizijatra.
Dobila sam 30 vježbi (za kralježnicu) koje moram raditi.
Vježbe su mi naporne i mrzim ih. Ima samo nekoliko vježbi koje mi se sviđaju.
Radim ih svako veće i treba mi oko sat vremena da svaku vježbu napravim 10-ak puta.
Za tjedan dana moram opet na kontrolu pa ću vidjeti što dalje.
Zadnjih sat i po' vremena mi prolazi tako sporo da ću poludjeti do kraja radnog vremena.
Danas mi je u uredu bila jedna žena koja isto ide na yogu pa me pita šta me nema na yogi.
Bila sam iskrena i rekla da sam lijena i da mi se nije dalo ići - a što drugo da joj kažem.
Izgleda da me počeo hvatati onaj "proljetni umor" pa sam možda zato tako bezvoljna i umorna.
A bit će valjda bolje ;)
Pusa svima.......
