ne budite me
Srijeda 12.12.2007. godine
Nedavno sam primijetila jednu stvar - ako mi ujutro dan počne naopako tada mi se cijeli dan loše stvari događaju.
I (nažalost) konačno sam shvatila što znači ustati se na lijevu nogu.
Neki dan mi je loša sreća započela već rano ujutro.
Jedan predmet nisam dobro riješila (i što je najgore to je bila isključivo moja krivica).
Nekim strankama nisam naplatila sve što sam trebala pa sam ih morala zvati da dođu platiti još neke takse.
Jedan ugovor nisam na vrijeme prijavila u poreznu (ali nisam ni znala da ga trebam prijaviti), pa mi je šef pola sata urlao kako ćemo morati platiti nekoliko desetaka tisuća kuna kazne.
Na kraju sam sve te pogreške nekako ispravila, ali od svih tih stresnih situacija mi je u jednom trenutku doslovno pozlilo.
Cijelo jutro su me bombardirale neke loše vijesti i normalno da sam se morala loše osjećati.
A zapravo je sve to smiješno. Jer gotovo svi problemi se mogu uz malo truda riješiti.
I ništa nije vrijedno našeg zdravlja. Jer kad se zdravlje jednom uništi uglavnom više nema „popravaka“.
A koliko mi se čini u današnje vrijeme sve više i više bolesti proizlazi iz stresa.
Danas mi hvala Bogu nije jedan od tih "naopakih" dana. Ali sam ipak od svega toga iscrpljena, grlo mi je oteklo i već me danima muči moja stara boljka - moje lijevo rame.
Ruka me toliko boli da se jedva uspijem obući. Najgore mi je to što ne znam zašto me to boli.
Za kralježnicu znam da mi je iskrivljena pa mi je normalno da me bole leđa.
A za rame ne znam što bi mi pomoglo. Vježbe možda?
Evo "otkrila" sam još jednog zgodnog glumca. Gledam ga već mjesecima u seriji Lost, a neki dan sam ga gledala u filmu Perfect Romance.
To je jedna predivna romantična komedija, jedna od onih zbog kojih se ponadaš da srodne duše stvarno postoje.
Ostavljam vam i sliku...
