ne budite me
Najbolji dio dana mi je vrijeme provedeno na putu od posla do kuće.
Tih 10 minuta sam sretna što sam završila s poslom i što su sve brige iza mene.
I u tih 10 minuta se uglavnom prepustim nekom maštanju.
Maštam o tome kako će jednog dana Jason Statham doći ljetovati na Jadranu i usput se zaljubiti u mene. Ha, ha. 
Maštam o nekim totalno blesavim stvarima kao da sam tinejđerica, a ne stara baba koja se bliži 30-oj ;)
Tada uglavnom ne primjećujem nikoga oko sebe. I često imam neki glupavi osmjeh na licu, jer maštam o nečem lijepom ili se sjećam nekih smiješnih situacija.
Obožavam kada vani puše vjetrić ili pada kišica i kad je zrak onako ugodan, kada se može disati punim plućima.
Volim i jesen kada lišće šušti pod nogama.
Volim i zimu kada ostavljam tragove u snijegu.
Valjda se veselim toj šetnjici zato što cijeli dan sjedim u uredu, a kad završim s poslom zabijem se u kuću pa opet nešta pišem, spremam, peglam.
Možda će netko misliti da sam luda, ali obožavam sjediti u krošnji drveta. Što veće drvo to bolje. Tada se mogu jako visoko popeti. I jedino se tada ne bojim visine. U krošnji drveta se osjećam sigurno i zaštićeno.
A inače se užasno bojim visine.
I moj tata.
I moja mama.
I moj brat.
Svi se bojimo visine. Smiješno, zar ne?
Danas je konačno petak. A sutra je moja slobodna subota.
Sutra bih se konačno mogla naspavati, ali vjerojano neću.
Imam premalo slobodnog vremena da bih ga trošila na duugo spavanje. I previše toga za napraviti.
Svaki vikend uvijek isti planovi, a svaki vikend ne napravim gotovo ništa od toga 
A sada odoh šljakati. Ako bog da još samo 2 i pol sata pa idem doma.
Juuupi.
Ugodan vikend želim svima i svima šaljem jednu veeeejiku pusu.
