Mnogi ulagači su saglasni da je osnovni cilj ulaganja maksimiziranje prinosa – zaraditi na svojim ulaganjima onoliko koliko je najviše moguće. Koliko se na kraju procesa ulaganja ovaj koncept čini jednostavnim, toliko je na početku težak, komplikovan i pun neizvesnosti.
Ulagači će se razlikovati u svom odabiru ulaganja u skladu sa svojim znanjem i sklonostima ka riziku i neizvesnosti, količinom kapitala, pravnom formom... Iako su mnogi principi ulaganja prilično opšti, ipak, u praksi ćemo sresti više različitih principa i strategija. Kao faktore koji utiču na stvaranje razlika navodimo: starosno doba, toleranciju na rizik, zdravlje, očekivanja na poslu, visinu prihoda danas kao i njihova očekivana povećanja u budućnosti.
Prema tome početno mesto za proučavanje procesa ulaganja jeste specifikacija ciljeva ulagača prema dva kriterijuma: zahtevani prinos i tolerancija rizika. Međutim, ovaj cilj nikako ne sme biti postavljen kvantitativno, kao čvrsta brojka već usključivo kao uputstvo za odabir imovine. Napravimo kratak pregled ulagača na finansijskom tržištu.
Individualni ulagači
Svoju prvu važnu odluku o investiranju pojedinci najčešće vezuju za odluku o obrazovanju. Glavnica sredstava koju pojedinci zarade u prvih par godina radnog staža najčešće na neki način, služi za pokriće troškova koje su pojedinci imali u toku studija. Druga velika investicija koju pojedinci naprave najčešće je ulaganje u pokretnu ili nepokretnu imovinu u vidu stambenog prostora ili automobila. Kako radni vek pojedinca prolazi, on akumulira sve više i više finansijskih sredstava koja može na plasira na tržište kapitala. Pojedinac to može da ostvari samostalno investirajući u hartije po svom izboru, kupovinom investicionih jedinica nekog od fondova ili angažujući ličnog portfolio menadžera. Međutim, uporedo sa proticanjem radnog veka, smanjuje se sklonost pojedinca ka riziku. Mlađi ulagači mogu da odgovore na gubitke radeći više, dok taj luksuz pojedinci pred penzijom sebi ne mogu da priušte. Katastrofalni gubici u ovom dobu mogu izazvati ozbiljne probleme u slučaju da osoba doživi duboku starost i nadživi svoju ušteđevinu. Međutim, što smo stariji to više znanja posedujemo u oblasti ulaganja. Otporniji smo na glasine, hladnokrvniji i pribraniji prilikom donošenja odluka. I obrnuto, mladi investitori vrlo često srljaju u želji za brzom zaradom i finansijskom samostalnošću. U svom tom haosu profita, gubitaka, informacija i ljudi pojedinci se često odlučuju da svoja slobodna finansisjka sredstva prepuste profesionalcima, investicionim i penzijskim fondovima ili njihovim portfolio menadžerima lično na osnovu posebnih ugovora.
Profesionalni ulagači / portfolio menadžeri
Profesionalni ulagači su najčešće ovlašćeni portfolio manadžeri koji uz odgovarajuću naknadu koja se najčešće naziva „success fee“ upravljaju novcem individualnih klienata i svima vode zaseban portfolio u zavisnosti od ulagačkih preferencija. Da bi dobio licencu portfolio menadžera, pojedinac mora da ima najmanje 3 godine iskustva u poslovima sa hartijama od vrednosti i mora da položi jako obiman ispit koji podrazumeva poznavanje matematičkih i statističkih metoda, principa analize finansijskih izveštaja i mnogih drugih. Portfolio menadžer mora da ovlada svim principima fundamentalne i tehničke analize hartija od vrednosti, mora da poznaje sve relevantne zakone i mora da poseduje značajne analitičke sposobnosti u domenu politike i makroekonomije. Osim toga, on mora uvek biti u toku sa dešavanjima na svetskim finansisjkim tržištima.
Penzijski fondovi
U svetu u osnovi postoje dva tipa penzijskih programa: sa definisanim doprinosima i sa definisanim davanjima (isplatama). Programi sa definisanim doprinosima u suštini predstavljaju štedne račune koje organizuje poslodavac ali celokupan rizik uspešnosti ulaganja. Nazivaju se ovako jer poslodavac redovno uplaćuje unapred definisanu sumu. Obrnut je slučaj kod programa sa definisanim davanjima. Poslodavac u ovom slučaju ima obavezu da osigura isplatu prethodno dogovorenog iznosa na ime penzija. Naprimer, penzioner će primati iznos koji je jednak 60%-tnom iznosu prosečne plate koju je primao u toku radnog veka. Ukoliko su rezultati investiranja slabi poslodavac će biti u obavezi da nadoknadi nedostajući iznos u celosti.
Zašto smo ovo spomenuli? Zato što će u zavisnosti od načina regulisanja zavisiti i strategija investiranja pojedinih fondova, a u skladu s tim i prinos. Neki će fondovi češće rebalansirati svoj portfolio, dok će neki primenjivati strategiju kupi i drži. U principu fondovi sa zagarantovanim davanjima će biti mnogo aktivniji u upravljanju portfoliom jer su pod većim pritiskom.
Investicioni fondovi / investicione kompanije
Investicioni fondovi (kompanije) su finansijski posrednici koji prikupljaju sredstva od individualnih ulagača i ulažu ista u širok spektar hartija od vrednosti i ostale imovine. Svaki ulagač dobija određeni broj investicionih jedinica na osnovu kojih ima potraživanje na srazmeran deo portfolija fonda. Uvakav način ulaganja pruža nekoliko važnih usluga svojim ulagačima:
- Profesionalnu administraciju. Investicioni fondovi vode brigu o naplati kapitalnih dobitaka, dividendi, kupona i raznih anuiteta. Ulagači periodično dobijaju izveštaje o ulaganjima i prinosima istih.
- Diversifikaciju. S obzirom na količinu sredstava kojom raspolažu ovakve kompanije su u mogućnosti da ulažu u spektar finansijskih instrumenata u koje individualni investitor sam ne bi mogao.
- Profesionalno upravljanje. Imovinom investicionih fondova i kompanija upravljaju profesionalni analitičari i portfolio menadžeri koji za to poseduju neophodna znanja i ovlašćenja.
- Niske transakcine troškove. Fondovi trguju velikim sumama novca i velikom količinom različitih hartija od vrednosti i kao takvi su u mogućnosti da postignu značajne usluge na brokerskim i bankarskim provizijama.
Ulagač plasira svoja sredstva u fond tako što kupi odgovarajući broj investicionih jedinica. Vrednost investicione jedinice naziva se „neto imovinska vrednost“ ili NIV. U literaturi ćete češće pronaći engleski naziv koji glasi NAV (Net Asset Value). Izračunava se vrlo jednostavno: od imovinske vrednosti treba oduzeti obaveze, a onda dobijenu razliku podeliti sa brojem investicionih jedinica.
Neto imovinska vrednost = (Tržišna vrednost imovine – obaveze) / broj jedinica
Postoje dve osnovne vrste fondova. Neupravljani investicioni fondovi su objedinjena sredstva uložena u portfelj koji je stalan za sve vreme trajanja fonda. Da bi se formirao ovakav fond neophodan je sponzor koji će kupiti hartije i dalje ih deponovati u fond. Na osnovu tog portfelja on će kasnije izdati investicione jedinice. Na Zapadu to najčešće rade brokerske kuće a portfelji se načešće sastoje od hartija sa fiksnim dohotkom. Upravljani investicioni fondovi poseduju upravni odbor koga biraju akcionari (ulagači), koji unajmljuje društvo za upravljanje (DZU) da upravlja prikupljenim kapitalom fonda. Čest je slučaj da DZU osniva sopstvene investicione fondove. Upravljani investicioni fondovi mogu biti zatvoreni i otvoreni. Iz samog naziva zaključujemo da je reč o (ne)dostupnosti fondova široj javnosti. Takođe ih delimo i prema vrsti imovine u koju ulažu. Tako imamo obvezničke fondove, akcijske fondove ili pak fondove koji ulažu u finansijske derivate, nekretnine i strane valute.
Osiguravajuća društva
Osiguravajuća društva ulažu svoju imovinu kako bi pokrila svoje obaveze prema osiguranicima. Veliki broj polisa prvenstveno životnog osiguranja poseduje klauzulu o nemogućnosti povlačenja sredstava sa kapitalnog računa tako da jednom uplaćen novac ostaje na raspolaganju sve do momenta isplate naknade za osigurani slučaj. To omogućava dugoročni pristup investiranju i daje značaj osiguravajućim kompanijama kao učesnicima na finansijskom tržištu. Njihov stepen tolerancije na rizik je obično jako nizak a s tim u skladu je i način investiranja dosta konzervativan.
Banke
Ulaganje u hartije od vrednosti kod banaka predstavlja važan oblik ulaganja. Dok je njihov primarni posao plasiranje kredita stanovništvu i privredi, portfelj hartija od vrednosti različite dospelosti služi za balansiranje aktive sa pasivom. Portfolio u ovakvom slučaju treba struktuirati u skladu sa dospelošću obaveza. Ukoliko banka ima pretežno kratkoročne obaveze portfolio će se sastojati od komercijalnih zapisa, obveznica i valuta. Ako su obaveze dugoročnog karaktera banka može sebi dati oduška i investirati u akcije.
Ograničenja ulaganja
Da bi investirao u finansijske instrumente svaki investitor, bio on individualni ili profesionalni, mora poznavati analizu poslovanja kompanija, analizu hartija, makroekonomiju i osnovne makroekonomske indikatore poput stope inflacije, referentne kamatne stope, spoljnotrgovinskog deficita i monetarnih agregata. Međutim, to nije dovoljno. Mora biti svestan ograničenja koja svako od ulaganja nameće. To su pre svega situacije i okolnosti u kojima se nalaze inve. Te okolnosti uključuju poreski status, potrebe za likvidnošću konkretnog investitora i zakonska ograničenja (poreze). U pojedinim zemljama poput zemalja Zapadnog Balkana mora se uzeti u obzir i značajan politički rizik. Ponekad i „samonametnuta“ pravila poput politike ulaganja mogu imati dosta uticaja.
Koju god cijenu investitori platili za obveznicu, prema diskontu, kad kamatne stope na nove obveznice rastu, ili prema premiji, kad kamatne stope padnu, iznos koji se isplaćuje po dospijeću je njena nominalna vrijednost, obično $1,000. Na primjer, kad platite $958, $1,000 ili $1,150 za obveznicu na tržištu, dobit ćete nazad po dospijeću $1,000. Ovo morate uzeti u obzir ako razmatrate kupnju obveznice poslije emisije. Ono što želite znati jest "Yield to Maturity" (dobitak po dospijeću) obveznice, da bi izračunali što ćete zaraditi po svojoj investiciji u preostalom vremenu. "Yield to Maturity" mjeri godišnju stopu povrata koju dobiva investitor kako od kamata tako i od očekivanog rasta ili pada kad obveznica bude isplaćena po dospijeću.
Call option - Povlačenje vrijednosnih papira iz optjecaja. Obveznice i preferencijalne dionice mogu sadržavati opciju opoziva (engl. call option) koju emitent može iskoristiti nakon određenog vremena i uz određenu cijenu opoziva (engl. call price). Cijena opoziva utvrđuje se iznad vrijednosti ostatka duga, odnosno nominalne vrijednosti duga i predstavlja svojevrsno obeštećenje vlasnika takvog vrijednosnog papira u slučaju njegova opoziva. Na taj način emitent plaća vlasnicima opozvanih vrijednosnih papira proviziju opoziva (engl. call provision) kao obeštećenje za izvršen opoziv. Opozivom se vrijednosni papiri povlače iz optjecaja nakon njihova otkupa ili konverzije u dionice ili druge vrijednosne papire poduzeća (ako se opoziv obavlja u momentu kada je oportuno izvršiti konverziju).
Founder's shares - Dionice prve serije, emitirane prilikom osnivanja dioničkog poduzeća. Ove dionice nose pravo glasa o pitanjima upravljanja poduzećem, te u pravilu nose pravo prvokupnje redovnih dionica poduzeća idućih emisija. Najčešće se to pravo prvokupnje osigurava po povlaštenim uvjetima kao što su zajamčene cijene i dulji rokovi uplate upisanih iznosa po emisiji dionica.
Portfolio - Skup financijskih sredstava koje neki pojedinac ili poduzeće posjeduje. Može se sastojati od novca (u gotovini, na depozitima po viđenju, na oročenim depozitima i dr.) i od vrijednosnih papira (dionice, obveznice, ostali vrijednosni papiri). Diversifikacija portfelja je ulaganje novca u razne vrijednosne papire radi diversifikacije rizika uspješnosti pojedinih investicija.
Cumulative feature - Pravo da se sve neisplaćene garantirane dividende na preferencijalne (povlaštene) dionice iz prošlosti moraju isplatiti prije isplate običnih dividendi. Zaštitna klauzula koja štiti interes vlasnika preferencijalnih dionica jer onemogućava isplatu dividendi na obične dionice sve dok postoji 'zaostatak' u isplati preferencijalnih dividendi. U duljem vremenskom razdoblju kumulativno pravo na dividende može izazvati i stečaj dioničkog poduzeća jer narasle neisplaćene dividende na preferencijalne dionice znatno premašuju financijske mogućnosti dioničkog poduzeća.
Option contract - 1. ugovor o trgovanju inozemnim valutama i devizama unutar kojeg je datum okončanja posla, ali ne i samo postojanje posla, prepušteno korisniku unutar dogovorenog razdoblja; 2. na tržištu vrijednosnica i robe kupnja opcije koja daje izbor, mogućnost trgovanja predmetom opcije po dogovorenoj cijeni, prije dospijeća i na sam dan dospijeća. Za razliku od prvoga, ovdje je sam posao opcionalan, a ne datum do kojeg se može izvršiti.
Unlisted securities - Vrijednosnice kojima se, u zavisnosti od organizacije tržišta kapitala pojedine zemlje, ili trguje na organiziranoj burzi, ili na tzv. OTC tržištu zbog neispunjavanja uvjeta burze za prijem za trgovanje u svojstvu uvrštenih, razvrstanih vrijednosnica. Često se nazivaju i OTC vrijednosnice. Neispunjavanje uvjeta za uvrštenje i ponegdje isključivo trgovanje izvan organizirane burze ne znači ni u kojem slučaju da su izdatnici takvih vrijednosnica manje profitabilne tvrtke. One jednostavno ne mogu ispuniti sve kriterije, zahtjeve koji se traže za uvrštenje. ? uvrštene vrijednosnice
Kružne dionice - Cyclical stocks
Dionice kojih se cijene kreću gore-dolje, usporedno s trendom poslovne aktivnosti ili poslovnim ciklusom. Cijene ovakvih dionica rastu brže u razdobljima uspona i naglog poboljšanja poslovnih uvjeta, te padaju znatno brže u slučaju pogoršanja poslovnih uvjeta. Promjene gospodarskih uvjeta posebice djeluju na automobilsku industriju, industriju papira i gradnju kuća.
Investicijska strategija koja računa na dugoročnu rentabilnost stečene imovine. Imovina se, po ovoj strategiji, ne stječe radi brze špekulativne dobiti, već radi osiguranja dugoročnih prihoda. Ovu strategiju najčešće primjenjuju investitori koji raspolažu stalnim viškom likvidnih sredstava (institucionalni investitori i fizičke osobe) te investitori koji kupuju dionice radi stjecanja utjecaja na poslovnu politiku izdavača dionica. Teorija efikasnog tržišta tvrdi da je u prosjeku "kupi i drži" strategija uvijek rentabilnija od špekulacije, ako se špekulant oslanja samo na informacije koje su dostupne svim sudionicima tržišta.
Situacija u koju zapada prodavatelj opcije koji nije ujedno i vlasnik predmeta opcije. Prodavatelj se u tom slučaju mora osloniti na gotovinu ili drugu vrstu imovine ako bi isporuka po opciji bila zahtijevana. Vrlo rizičan posao u slučaju da tržišna cijena predmeta opcije krene u neželjenom smjeru.
Controlling interest
Količina dionica koja je dovoljna da vlasniku (držatelju) osigura odlučan utjecaj na tok poslovanja dioničkog društva. Formalno je potrebno imati apsolutnu većinu, odnosno 51 posto svih dionica. Međutim, iskustvo je pokazalo da se takav položaj može osigurati i s nižim postotkom dionica, jer se ostale dionice nalaze u rukama većeg broja sitnih dioničara, koje obično zanima jedino primitak dividende.
Public issues
Otvorena emisija, emisija vrijednosnih papira ponuđena širokom krugu potencijalnih investitora, dakle, cjelokupnoj javnosti na tržištu kapitala. Za razliku od ograničene emisije ne uključuje nikakve povlastice pri kupnji vrijednosnih papira. U pravilu se obavlja uz posredovanje specijaliziranih posrednika na tržištu kapitala. Metode javne emisije jesu emisija s prospektom, dogovorna kupnja, kupnja nadmetanjem i komisija.
Capital gain
Dobitak koji nastaje kao rezultat prodaje, odnosno razmjene kapitalne imovine. Posebno, dobitak od prodaje vrijednosnih papira po cijeni većoj od cijene po kojoj su pribavljeni (kupljeni). Podložan je oporezivanju, pri čemu često ima blaži porezni tretman od prihoda od kapitala (kamata i dividendi). U računovodstvenom tretmanu emisija dionica, kapitalni dobitak je bilančna pozicija koja označava razliku između prodajne i nominalne, odnosno u knjigovodstvu određene vrijednosti emitiranih dionica. Naziva se još i kapitalni višak (Capital surplus).
Share index
Vrsta indeksa kojom se pokušava jednim brojem ocijeniti kretanje pojedinog tržišta. Indeksi se računaju kao prosjeci posebno odabranih grupa dionica za koje se procjenjuje da su reprezentativne za cijelo tržište ili pojedine segmente tržišta. Pouzdanost indeksa proizlazi iz iskustvene činjenice da cijene vrijednosnih papira imaju tendenciju istovremenog rasta ili pada. Poznatiji indeksi su Dow-Jonesov indeks (Dow-Jonesov industrijski prosjek), Value Line Composite Index, Standard&Poor dionični indeksi i NIKKEI indeks. Pojedine strategije institucijskih investitora se zasnivaju na kretanjima indeksa tržišta (indeksni fondovi).
Compound interest
1. način naplate kamata u razdoblju korištenja kredita. Primjenjuje se kod većih kredita dužih rokova, kod kojih se iznos kredita iskorištava u više navrata. Na svaki iskorišteni dio kredita obračunava se kamata od trenutka korištenja do početka otplate kredita. Kod kredita koji se koriste odjednom, interkalarna kamata obračunava se od dana iskorištenja do početka redovite otplate kredita;
2. kamata na kamatu u slučajevima kad se kamata obračunava više puta između dvije otplate. Ako se npr. kamata obračunava tromjesečno, a otplata dospijeva godišnje, interkalarna kamata predstavlja zbroj kamata na obračunate kamate od trenutka njihova obračuna do trenutka plaćanja. Visina interkalarne kamate obično je jednaka redovnoj kamati. Iznosi obračunate interkalarne kamate mogu se platiti jednokratno, a mogu se uključiti i u redovitu anuitetsku otplatu kredita.
Cash flow statement
Jedan od temeljnih financijskih izvještaja poduzeća (uz bilancu stanja i račun dobiti i gubitka). Izrađuje se na osnovi promjene novca i novčanih ekvivalenata (ulaganja do tri mjeseca) u određenom razdoblju. Sastoji se od triju dijelova: 1. novčani tok od poslovne aktivnosti; 2. novčani tok od investicijske aktivnosti; 3. novčani tok od financijske aktivnosti. Izvještaj o novčanom toku priprema se izravnom (direktnom) i neizravnom (indirektnom) metodom.
Dobitak na dionici (earnings per share, EPS), 1. pokazuje veličinu dobitka nakon kamate i poreza po svakoj glavnoj dionici. Ukazuje na bogatstvo vlasnika dionica uvjetovano isplatom dividendi, kao i akumulacijom koja povećava tržišnu vrijednost dionica. Pokazatelj koji se koristi pri procjeni vrijednosti redovnih dionica. Zbog toga ga dionička poduzeća čiji vrijednosni papiri kotiraju na organiziranim tržištima kapitala moraju javno objavljivati; 2. jedan od osnovnih pokazatelja uspjeha dioničkog poduzeća. Takvom računovodstvenom informacijom žele raspolagati svi oni što kupuju i prodaju dionice dotičnog dioničkog poduzeća. Dobije se dijeljenjem neto dobitka poduzeća s brojem običnih (glavnih) dionica. Ovisno o strukturi kapitala mogu se računati: povijesni, primarni i potpuno razrijeđeni dobitak po dionici. Prvi se računa kod jedinstvene, a drugi i treći kod složene strukture kapitala (pored običnih dionica poduzeće je emitiralo konvertibilne dionice i konvertibilne obveznice).
Outstanding securities
Emitirani vrijednosni papiri umanjeni za trezorske vrijednosne papire. To su neotkupljeni odnosno neisplaćeni vrijednosni papiri prema čijim vlasnicima emitent ima obveze. Broj glavnih vrijednosnih papira određuje knjigovodstvenu vrijednost obveza preuzetih emisijom vrijednosnih papira. Posebno je bitan kod redovnih dionica gdje određuje prava i obveze pojedinih dioničara. Nazivaju se i vrijednosni papiri u prometu.
Kapitalno budžetiranje (capital budgeting), proces analiziranja i donošenja odluka o investiranju u fiksnu imovinu. Obuhvaća ulaganja u nove investicije i ulaganja u zamjenu fiksne imovine. Kapitalno budžetiranje uključuje procjenu potrebnih investicijskih ulaganja u fiksnu imovinu i procjenu budućih novčanih tokova (novčanih primitaka), kao i ocjenjivanje njihove financijske efikasnosti. Ključna svojstva kapitalnog budžetiranja jesu: vremenska vrijednost novca, koncept novčanih tokova, diskontna stopa kao oportunitetni trošak ulaganja tvrtke, te rizik i neizvjesnost.
Compound interest
Kamate koje se obračunavaju na akumulirane kamate i isplaćuju tek nakon isteka duljeg roka. Ukoliko se kamata ne podigne s računa, pripisuje se kapitalu (kapitalizira) i ukamaćuje zajedno s početnom glavnicom, tako da iz kapitaliziranih kamata ponovno nastaju kamate.Formula za izračun kamata na kamatu kod višegodišnjeg vremena do dospijeća uz godišnje ukamaćenje glasi:
K1 = Kx(1+ p/100)t
K1 = kapital na kraju razdoblja
K = početni kapital
p = godišnji kamatnjak
t = trajanje investicije u godinama
Aukcija (auction, public sale), organizirano mjesto prodaje robe po viđenju po sustavu javnog nadmetanja. Prodaje se roba čija prirodna i druga svojstva ne dopuštaju ujednačavanje kvalitete pa se pri kupovini mora vidjeti (voće, povrće, duhan u listu, svinjske polovice, goveđe četvrtine, cvijeće, drvo na panju, čaj, indigo, sirovi prirodni kaučuk, neprana nečešljana vuna, sirova koža, krzno, svježa riba i sl.). Postoje stalne aukcije redovne tržišne robe. To su trgovačke aukcije na veliko, sudske aukcije na temelju nekog zakonskog postupka, povremene aukcije, aukcije na malo za umjetnine, numizmatičke zbirke, dragulje itd., kao i aukcije za rasprodaju havarirane robe ili velikih zaliha zastarjelog asortimana.
Dionički kapital (share capital, stock capital, shareholders' equity, stockholders' equity, equity capital), odnosno dionička glavnica, knjigovodstveno prikazana vrijednost ukupnog broja glavnih dionica. Sastoji se od nominalne vrijednosti glavnih dionica uvećane za kapitalne dobitke ostvarene njihovom prodajom uz premiju, te akumuliranog (zadržanog) dobitka poduzeća i eventualnih rezervi koje poduzeće formira iz neto financijskog rezultata. Dionički kapital je vlastiti ili trajni izvor ukupnih sredstava (imovine) dioničkog poduzeća prema njegovim vlasnicima (dioničarima). Nalazi se u pasivi bilance stanja dioničkog (korporativnog) poduzeća u okviru vlasničke glavnice. Dionički kapital formira se emisijom i prodajom dionica u visini njihove nominalne vrijednosti. Razlika iznad nominalne od tržišne vrijednosti odnosi se na kapitalni dobitak.
Accumulated losses brought forward
Kod društava kapitala prijenos gubitka je korektivna stavka uz vlastiti kapital. Prijenos gubitka nastaje jer se kod društava kapitala godišnji manjak ne može rasporediti na članove društva, nego se mora zasebno prenijeti u sljedeće razdoblje, ako zadržana dobit ili slobodne pričuve iz dobiti nisu dovoljne za pokrivanje gubitaka. Iz poreznog aspekta prijenos gubitka smanjuje oporezivi dohodak sljedećih godina.
Conversion terms
U obilježjima obveznica fiksirani uvjeti za konverziju obveznica u dionice poduzeća.
1. Odnos konverzije: kazuje koji se nominalni iznos obveznice mora zamijeniti za stjecanje određenog broja dionica.
2. Termin konverzije: razdoblje ili termini u kojim je konverzija moguća.
3. Cijena konverzije: novčani iznos koji se pri konverziji u dionice mora dodatno platiti.
4. Bazična vrijednost: redovite dionice, preferencijalne dionice itd. Uvjeti konverzije su od velikog značaja za tečaj konvertibilne obveznice.
Conversion premium
Konverzijski ažio neke konvertibilne obveznice kazuje za koliko je posto stjecanje dionice putem prava konverzije skuplje ili povoljnije od direktne kupnje dionice. Konverzijski ažio se može usporediti s ažiom kod varanta. Konverzijski ažio od 10% znači da je kupnja dionice putem konverzije za 10% skuplja od direktne kupnje dionice.
Bubble
Oznaka za situaciju na tržištu u kojoj tečajevi snažno odstupaju od temeljnih vrijednosti. Uzrok ovoj pojavi je iracionalno ponašanje sudionika na tržištu, a na kraju mjehurić pukne.
Speculative securities
Naziv za dionice čije tržišne cijene za razliku od sigurnih vrijednosnih papira redovito pokazuju izrazito iznadprosječnu volatilnost budući da je tipična procjena izgleda na dobit koju provode ulagači i analitičari i sama podložna kratkoročnim kolebanjima. Osim dionica, špekulativnima se mogu smatrati posebni investicijski certifikati ili obveznice koje su izdali dužnici nesigurnog boniteta. Špekulacijske vrijednosne papire preferiraju ulagači skloni riziku koji vjeruju da osim visokog rizika postoje i velike šanse za dobit, što daje prevagu u njihovoj odluci o ulaganju. Cilj ovih ulagača je najčešće kupnja ovakvih vrijednosnih papira i njihova kratkoročna prodaja nakon dinamičnog porasta tečaja.
Višak pasivnih pozicija u odnosu na aktivne mora se iskazati kao bilančni gubitak na kraju bilance, nepodijeljen i zasebno od prijenosa gubitka i dobiti iz prošle godine. Samo kod društava kapitala nastali se gubitak iskazuje zasebno u bilanci, kod ostalih oblika poduzeća gubitak se direktno prebija s kapitalnim računom.
Transfer of losses
Obveza preuzimanja gubitka nastaje automatski pri sklapanju ugovora o podređivanju i ugovora o prijenosu dobiti ili dijela dobiti, kao i kod profitnih poolova ili integracija. Za vrijeme trajanja ugovora vladajuće društvo mora izravnati svaki godišnji manjak ukoliko on nije pokriven slobodnim pričuvama nastalim za vrijeme trajanja ugovora. Porezno priznavanje ugovora o prijenosu dobiti vezano je za preuzimanje gubitka.
Basket warrant
Pokriveni opcijski varant služi kao bazna vrijednost za košaricu vrijednosnih papira. Portfolio se često sastavlja tematski, tj. u njemu se nalaze vrijednosni papiri iz jedne određene zemlje, iz jedne određene gospodarske grane ili iz jednog određenog sektora, npr. zaštite okoliša. Ovi varanti ulagačima daju mogućnost sudjelovanja u razvoju specifičnih segmenata.
Speculative loss
Gubici od privatnih poslova prodaje koji nastaju kad je prihod od prodaje manji od troškova nabave. S poreznoga gledišta ovi se gubici mogu prebijati samo s dobitima iz privatnih poslova prodaje.
Basket currencies
Ovaj pojam označava umjetne valutne jedinice sastavljene od ponderiranih udjela više valuta. Vrijednost ovih valuta ovisi o valutama koje košarica sadrži i o njihovim kolebanjima.
Odgovornost za stabilnost valuta iz košarice snose pojedine države članice, a ne neovisna središnja banka, kao u slučaju zajedničke valute. Primjer za valutu iz košarice je ECU koji je 01.01.1999. zamijenjen zajedničkom valutom, eurom.
Going public
Pretvaranje poduzeća u privatnom vlasništvu u društvo s velikim brojem članova ili malih dioničara, eventualno uz promjenu pravnog oblika. Stvarna emisija dionica odvija se zaključno u obliku initial public offerings (IPO).
Going public warrant bond / issue
Opcijska obveznica koju je emitiralo poduzeće čiji papiri još nisu uvršteni na burzu, ali koje planira uvrštenje za vrijeme do dospijeća opcijske obveznice. Obveznica se ukamaćuje uz tržišne uvjete straight bonda, ali ima opcijsko pravo stjecanja dionica za vrijeme utvrđenog opcijskog roka i uz uvjete emisije dionica. Na taj način ulagač može pričekati na povoljniji trenutak za kupnju dionica. Ako poduzeće ne izađe na burzu ili ako ulagač odustane od svog opcijskog prava, ulagaču se po dospijeću isplaćuje iznos viši od nominalne vrijednosti. Prednosti ove emisije za poduzeće su u povoljnom stjecanju tuđeg kapitala i u prethodnom plasmanu dionica koje treba emitirati.
Going public convertible bond
Konvertibilna obveznica, izdana od poduzeća koje još nije na burzi, ali planira izlazak na burzu za vrijeme od početka do dospijeća obveznice. Ukamaćenje je u pravilu ispod tržišnih uvjeta straight bonda, čime je poduzeću omogućeno povoljnije stjecanje tuđeg kapitala. Konverzija u vlastiti kapital nudi se ulagaču u različitim trenucima nakon emitiranja dionica. Stupnjevanjem doplata potrebnih za konverziju, što je privlačno za ulagače, poduzeće može utjecati na termin predviđene konverzije. Ako ulagač konvertira obveznice u dionice, izgubit će prava iz konvertibilnih obveznica. Ako ne dođe do konverzije, izvršit će se predviđeno ukamaćenje i otplata.
Duration
Označava prosječno dospijeće niza plaćanja u godinama. U trenutku duracije potpuno se izjednačavaju efekt tečaja i efekt reinvestiranja. U slučaju obveznice pretpostavlja se da će kamatna stopa obveznica do dospijeća biti neovisna o trajanju. Pretpostavka za ovo je savršeno tržište kapitala s mogućnošću da se u svako doba uz jedinstvenu kamatnu stopu novac uloži i uzajmi. Duracija je rezultat zbroja sadašnjih vrijednosti uplata ponderiranih sa svojim terminima dospijeća podijeljeno sa sadašnjom vrijednošću uplata.
Duration
Označava prosječno dospijeće niza plaćanja u godinama. U trenutku duracije potpuno se izjednačavaju efekt tečaja i efekt reinvestiranja. U slučaju obveznice pretpostavlja se da će kamatna stopa obveznica do dospijeća biti neovisna o trajanju. Pretpostavka za ovo je savršeno tržište kapitala s mogućnošću da se u svako doba uz jedinstvenu kamatnu stopu novac uloži i uzajmi. Duracija je rezultat zbroja sadašnjih vrijednosti uplata ponderiranih sa svojim terminima dospijeća podijeljeno sa sadašnjom vrijednošću uplata.
Dependent / controlled and controlling / dominant enterprise - Ovisna poduzeća su pravno samostalna poduzeća na koja neposredno ili posredno može utjecati neko drugo poduzeće (vladajuće poduzeće). Pretpostavka ovisnosti je kada se jedno poduzeće nalazi u većinskom vlasništvu nekog drugog poduzeća. I manjinski udio može dovesti do ovisnosti ukoliko se zbog nedostatka prisutnosti glavne skupštine većinske odluke redovito mogu provoditi pomoću ovih udjela. Čista ekonomska ovisnost, npr. u obliku ugovora o kreditu, ne objašnjava nikakav vladajući utjecaj nekog drugog poduzeća u smislu propisa o dionicama.
Compensation balance sheet - Naziv za izvanredno izrađenu bilancu koja predstavlja osnovicu za izračun visine otpremnine za članove društva koji odlaze iz poduzeća.
Presumption of dependency - Ovisnost sukladno postoji ako jedno poduzeće (vladajuće poduzeće) može na neko drugo poduzeće izvršiti neposredan ili posredan prevladavajući utjecaj. U slučaju postojanja većinskog udjela, ovisnost poduzeća koje se nalazi u većinskom vlasništvu pretpostavlja drugo poduzeće.
Recall / dismissal / withdrawal of supervisory bord members - Opoziv članova nadzornog odbora moguć je u obliku očitovanja volje ? glavne skupštine za koje je potrebna potvrda primitka, putem osobe ovlaštene za imenovanje ili putem suda. Kod opoziva ? predstavnika dioničara koji je izabran u ? nadzorni odbor potrebna je 3/4 većina u glavnoj skupštini, ukoliko statut za takvu odluku ne predviđa drukčije. Osim potrebne većine za opoziv, nije potreban nikakav važan razlog. Opoziv predstavnika radnika u nadzornom odboru može uslijediti samo u skladu s važećim pravilima suodlučivanja. Ako postoji važan razlog, moguć je i opoziv sudskim putem. Za to je potreban zahtjev (ostatka) nadzornog odbora ili manjine dioničara.
Deposit of fungible securities - Polog vrijednosnih papira je naziv za jedan oblik pohranjivanja vrijednosnih papira, kod kojeg stranka nema vlasništvo nad vrijednosnim papirima, već posjeduje obvezno-pravno pravo na izdavanje istovrsnih vrijednosnih papira. U slučaju stečaja depozitarne ustanove (stečaj depozitarne ustanove) stranka ima samo pravo na zadovoljenje iz stečajne mase budući da ne postoji pravo na izlučenje.
Right of abandonment - Pravo napuštanja jamči svome imatelju mogućnost da se odrekne određenog prava kako bi se time oslobodio određene obveze povezane s tim pravom. Kod ? burzovnih terminskih poslova označava pravo da se na dan očitovanja odustane od kupnje, odnosno dostave ugovorenih dionica ili robe. U okviru propisa o dionicama pravo napuštanja u slučaju pretvorbe društva s ograničenom odgovornošću u dioničko društvo označava pravo dioničara da svoje dionice stavi na raspolaganje društvu. Pravo napuštanja pripada dioničaru samo ako je prethodno svoj prigovor na pretvorbu unio u zapisnik. Ako dioničar iskoristi pravo napuštanja, tada se dionice za njegov račun mogu javno prodati na dražbi.
U prethodnih godinu dana smo više nego ikada slušali o hipotekama i hipotekarnim kreditima. U člancima posvećenim hipotekarnoj krizi u SAD nailazili smo na pojmove poput založnice, hipotekarne uputnice i mnoge druge. U tekstu koji sledi biće detaljno opisani osnovni tipovi hipotekarnih instrumenata. Napomenimo da različitih vrsta ima bezbroj i da je većina nastala upravo na tlu Sjedinjenih Američkih Država na čijem tržištu su danas najprisutnije. Ali, pre nego što razmotrimo pojedine vrste hipotekarnih instrumenata, pogledajmo koji su to osnovni preduslovi za njihov nastanak.
Ono što nam je poznato jeste da iza svakog hipotekarnog instrumenta stoji određena aktiva na osnovu koje se isti emituje i po osnovu koje se imalac hipotekarnog instrumenta islaćuje. Podsećanja radi, banke i ostale kreditne institucije na ovaj način uspevaju da brže i po povoljnijim uslovima refinansiraju kredite koje su odobrile, da relaksiraju aktivu i uvećaju svoj kreditini potencijal. Na osnovu pula hipoteka one emituju hartije od vrednosti koje su zbog svog niskog rizika i relativno visokih prinosa atraktivne investitorima, koji ih kupuju u želji da ostvare prinos. Prinos investitora se sastoji od naplaćenih kamata i glavnica na hipotekarne kredite. Međutim, da bi se ceo proces realizovao moraju biti ispunjeni strogi uslovi, kako u pogledu same aktive koja stoji iza ovih hartija, tako i u pogledu formalizacije odnosa između samih učesnika. Napomenimo, da je pre svega neophodan Zakon o sekjuritizaciji. Što se same aktive tiče neophodno je da budu ispunjeni sledeći uslovi:
* Aktiva mora da ima visok kvalitet u smislu redovnih priliva. Ovo implicira mali rizik nenaplativosti potraživanja ali i mali rizik prevremene otplate koji takođe može značajno da pokvari računicu investitora. Dakle, biće interesantne aktive koje imaju istorijski niske stope “default”-a;
* Aktiva mora da bude homogena, što znači da potraživanja iz kojih dalje proizilaze novčani tokovi moraju da imaju iste ili slične profile. Zato se, vrlo često, iza hipotekarnih instrumenata nalaze skupovi (pulovi) stambenih kredita;
* Moraju biti zadovoljeni i svi dodatni kriterijumi koje nameću rejting agencije. Rejting agencije su neophodne jer bez dodeljenog rejtinga hipotekami instrumenti ne mogu da budu dovoljno atraktivni potencijalnim investitorima;
* Aktiva najčešće mora da bude dodatno osigurana na taj način što se osigurava stambeni kredit. Osim, toga najčešći zahtev je da sva pojedinačna potraživanja iz pula budu aktivna, odnosno da je barem jedna otplata izvršena. Ključna je i poslovna reputacija originatora.
Što se uzajamnih odnosa učesnika tiče treba imati u vidu sledeće:
* Odnos između onoga ko odobrava i onoga ko uzima hipotekarni kredit mora da bude strogo regulisan. Može da se zahteva od banke da informiše korisnika kredita o prodaji tog kredita trećem licu. Ovaj problem ne postoji u slučaju kada specijalizovano pravno lice (special purpose vehicle – SPV) preuzima aktivu u svoj bilans i prihvata servisiranje.
* Neophodno je da se isključi mogućnost traženja regresa (odštete) od banke koja je odobrila kredit. Ovo se odnosi i na pravnu i na moralnu odštetu, u slučaju da sekjuritizovani plasman uđe u “default” (nastanu problemi oko naplate ili dođe do prevremene otplate);
* Ceo proces mora da ispoštuje odredbe Zakona o sekjuritizaciji i sve druge relevantne propise države u kojoj se vrši emisija hipotekarnih instrumenata.
Razmotrimo sada neke od osnovih vrsta hipotekarnih instrumenata. Podela među njima i osnovne razlike proističu pre svega iz modela po kome je organizovano samo hipotekarno tržište. U globalu, imamo dva različita modela:
* evropski model, gde se na osnovu založene aktive emituju hipotekarne obveznice (mortgage bonds) po principu bilansne sekjuritizacije (on balance sheet securitization). Bilansna sekjuritizacija označava takvu emisiju gde založena imovina ostaje u bilansu originatora zajedno sa pripadajućim obavezama. Servisiranje, takođe, najčešće vrši isto lice.
* američki model, gde se na osnovu založene aktive emituju različite hipotekarne založnice (mortgage – backed securities) po principu vanbilansne sekjuritizacije (off balance sheet securitization). Vanbilansna sekjuritizacija označava emisiju kod koje se založena imovina izvodi van bilansa originatora i unosi u bilans specijalnog pravnog lica (special purpose vehicle – SPV) koje se formira isključivo u ove svrhe. Uz založenu imovinu na SPV se prenose i sve pripadajuće obaveze a najčešće i samo servisiranje novčanog toka koji proističe iz tih obaveza. Servisiranje može biti povereno trećem licu (trustee / servicer), koji onda upravlja pulom aktiva vršeći naplatu kamata i drugih pripadajućih iznosa i prosleđuje ih investitorima koji su kupili hipotekarne založnice. Pored toga, servisiranje može biti dogovoreno tako da serviser reinvestira prilive po osnovu otplate hipotekarnih kredita, u svoje ime a za račun imaoca hipotekarnih založnica.
Evropske hipotekarne obveznice
Predstavljaju hipotekarne hartije od vrednosti koje se izdaju na tlu Evrope, a najzastupljenije su u Danskoj, Švedskoj i Austriji gde između 50 i 100% hipotekarnih kredita biva refinansirano na ovaj način. Emituju se na bazi odobrenih hipotekarnih kredita uz nekoliko specifičnosti. Aktiva na osnovu koje se emituju ostaje u bilansu originatora koji obavlja i sve ostale aktivnosti. Naime, kod ovih hartija originacija, vlasništvo i servisiranje se obavljaju od strane istog lica (banke ili štedionice). Ta ista finansijska institucija snosi i kreditni rizik hipotekarne obveznice. Još jedna specifičnost je da hipotekarna obveznica nije vezana za tačno određenu grupu hipotekarnih kredita za razliku od sličnih hartija na američkom tržištu. Različite forme hipotekarnih instrumenata se upravo i razvijaju na bazi različite distribucije kreditnog, kamatnog i rizika likvidnosti i prevremene otplate. I pored toga, u većini zemalja Evrope tretiraju se skoro kao bezrizične investicije, a u nekim zemljama čak služe kao zamena Centralnoj Banci za kratkoroče HoV kojima se reguliše količina novca u opticaju. Osim toga, mogu da posluže za procenu kamatne stope na bezrizična i nisko rizična ulaganja. Kriterijume za izdavanje definiše Evropska Unija svojim Direktivama kao i Evropska Centralna Banka. Njihova suština glasi da:
* moraju da budu izdate od strane kreditnih institucija
* moraju da imaju dovoljno pokriće za kompletan iznos obaveza
* vlasnici hipotekarnih obveznica imaju privilegije u slučaju stečaja emitenta
* moraju da budu pod stalnim nadzorom nadležnog javnog regulatornog tela
Američke hipotekarne založnice (MBS – mortgage – backed securities)
Predstavljaju hipotekarne hartije od vrednosti koje se uglavnom izdaju na tlu Sjedinjenih Američkih Država. Izdaju se na osnovu zaloge pula (tačno određene grupe) hipotekarnih kredita. Hipotekarni krediti moraju da ispune stroge kriterijume da bi uopšte mogli da budu predmet refinansiranja na hipotekarnom tržištu. Na ovaj način potkrepljene založnice mogu da budu predmet trgovine na sekundarnom tržištu. Vrlo su likvidne i popularne među investitorima zbog visokog kreditnog rejtinga koji uživaju i zbog tri velike državne agencije, formirane od strane Kongresa, koje stoje iza njih. Čin originacije, vlasništvo i servisiranje su odvojeni, što ceo proces čini još efikasnijim, a ove hartije još atraktivnijim za potencijalne kupce.
Prenosna hipotekarna založnica (pass–through ili pay–through securities)
Ovo je najrasprostranjenija vrsta hipotekarnih hartija od vrednosti na američkom tržištu. Izdaju se na isti način kao i sve prethodne i sreću se u više podvrsta. Za investitore između “pass-through” i “pay-through” sekjuritizacije nema razlike po pitanju gotovinskih priliva. Razlika je u tome što kod “pay-through” strukture, banka ne unosi kredit kao aktivu u bilans SPV-a, već samo “pakuje” novčane tokove (prilive) u bilans SPV-a i onda ih odatle prosleđuje do investitora. Kod “pass-through” strukture banka u SPV unosi celu aktivu sa pripadajućim obavezama. Investitor (kupac) u oba slučaja dobija iznos rate koja je unapred umanjena za iznos “management fee”-a i naknade po osnovu garancija. Npr, ako založnice inicijalno nose 7% kamate, investitoru će pripasti 6%. Preostalih 1% zadržaće se kao provizija. Ove založnice u Americi tradicionalno emituje agencija GNMA (Government National Mortgage Association).
Participativni hipotekarni sertifikati (participation certificate – PCs)
Spadaju takođe u prenosne hipotekarne založnice. Poseduju vrlo slične (čitaj: iste) karakteristike kao i prethodno opisani instrument. Razlika je u tome što ih emituje druga državna agencija FHLMC (Federal Home Loan Mortgage Corporation).
Kolateralne hipotekarne obligacije (collateralized mortgage obligations - CMOs)
Specijalna vrsta hipotekarnih založnica, koje se odvojeno emituju za imaoce obveznica različitih klasa u smislu rizika, roka dospeća i rejtinga. Plaćanja kroz hipotekarne instrumente se koriste kako bi se isplatile i opozvale izdate obveznice. Najčešće se dele u klase A, B i C i prisutno je prvenstvo isplate između njih. Kako? Vrlo jednostavno, prvo se u potpunosti isplaćuje klasa A, pa onda u potpunosti klasa B i na kraju klasa C. Što će reći, najveći rizik prevremene otplate trpe imaoci obveznica u klasi A dok najveći rizik nenaplativosti trpe imaoci obveznica u klasi C.
Privatne prenosne hipotekarne založnice (privately issued pass-through's – PIPs)
Za razliku od svih prethodno opisanih založnica koje garantuju državne agencije, ove založnice nemaju tu karakteristiku. Rizičnije su i po pravilu obećavaju veće stope prinosa. Kupuju ih agresivni investitori sa visokom tolerancijom na rizik.
Kolateralna obligaciona obveznica (collateralized bond obligation – CBOs)
Na kraju, dolazimo do najrizičnije hartije na hipotekarnom tržištu. Mada, diskutabilno je da li ovu hartiju treba uvrstiti u hipotekarne hartije, jer je najčešći slučaj da aktivu na osnovu koje se ona izdaje ne čine hipoteke već “džank” (junk) obveznice. Dešava se i da se “miksuju” sa lošim hipotekama kojima prethodno nije bilo moguće dodeliti rejting. Na ovaj način, “džank” obveznice zajedno sa “džank” hipotekama dobijaju kakav-takav kreditni rejting i pronalaze svoj put do investitora koji su spremni da preuzmu na sebe ovakav rizik, u zamenu za obećanu visoku profitnu stopu. Dele se u više nivoa u zavisnosti od rizika koji sa sobom nose.
Discount on bills of exchange
Ugovor o prodaji nedospjelih mjeničnih potraživanja uz odbitak diskonta koji predstavlja razliku vrijednosti novčane obveze na dan sklapanja ugovora i njezine vrijednosti na dan dospjelosti novčane obveze. Diskontna mjenica u gospodarskom smislu smatra se poslom financiranja, a pravno predstavlja ugovor o kupnji. Diskontant prenosi na banku potpuno vlasništvo diskontirane mjenice. Sam čin ugovora o diskontu mjenica obavlja se indosiranjem mjenice.
Indebtedness
Jedan od najznačajnijih pokazatelja zaduženosti poduzeća. Računa se kao odnos ukupnih obveza (brojnik pokazatelja) te zadržanog dobitka uvećanog za amortizaciju (nazivnik pokazatelja). Kako se u nazivnik pokazatelja uobičajeno stavljaju iznosi koji se odnose na razdoblje od godine dana, to znači da faktor zaduženosti pokazuje za koliko godina se, uz nepromijenjene uvjete poslovanja, iz sredstava amortizacije i zadržanog dobitka mogu podmiriti ukupne obveze. Na temelju empirijskih istraživanja došlo se do spoznaje da veličina faktora zaduženosti ne bi smjela biti veća od 3 do 4 godine. Vrijednost pokazatelja iznad ove granice, u pravilu, znači financijske teškoće i pretjeranu zaduženost poduzeća.
Securities issues
Postupak izdavanja vrijednosnih papira. Obuhvaća pripremne radnje, prijavu emisije nadležnom organu za kontrolu poslovanja s vrijednosnim papirima (ako je potrebna), promociju i raspis emisije, upis vrijednosnih papira, njihovu distribuciju te samu uplatu cijene vrijednosnih papira. Ovisno o metodama emisije, razlikovat će se duljina i intenzitet svake od navedenih faza. Emisija vrijednosnih papira izaziva troškove koji imaju fiksnu komponentu. Emisija vrijednosnih papira može biti ograničena, tako da se usmjerava samo na ograničene grupe poznatih investitora, ili pak otvorena (javna), tako da se vrijednosni papiri nude cjelokupnoj javnosti na tržištu.
Fiduciary, trust institution
Financijska ustanova koja obično u svoje ime, a za račun investitora, plasira novčana sredstva. Obvezna je na način dobrog gospodara brinuti o tuđim sredstvima. Ne posluju za vlastiti račun i ne teže maksimirati dobit, već poslovati razumno, izbjegavajući rizike i štiteći realnu vrijednost imovine. Ponekad su im zakonskim propisima točno određeni oblici (nerizičnih) plasmana u koje smiju ulagati. To su institucije koje upravljaju ostavštinama, imovinom maloljetnih osoba bez poslovne sposobnosti, imovinom poduzeća pri bankrotu ..., a takvim se ustanovama mogu shvaćati i mirovinski fondovi, osiguravatelji života i slične ustanove koje gospodare tuđom imovinom.
Depth of financial market
Broj i financijski potencijal kupaca i prodavača koji ulaze na tržište s namjerom da trguju financijskim sredstvima i instrumentima ako njihova cijena padne ili poraste u odnosu na sadašnju. Dubina tržišta je jedan od osnovnih preduvjeta za dobro funkcioniranje tržišta. Ako nedostaje dubina tržišta, bilo po broju sudionika, ili po njihovu potencijalu, funkcioniranje tržišta bit će bitno narušeno budući da upravo dubina tržišta osigurava relativnu stabilnost cijena. Naime, svaka znatnija promjena cijene dovodi sudionike iz dubine na površinu te se oni svojim djelovanjem suprotstavljaju daljnjoj promjeni cijene.
Sve investicije uključuju rizik na jedan ili drugi način. Opće pravilo investiranja je da je rizik povezan sa ukupnim povratom (kroz rast cijena i dividendi). Što veći rizik poduzmete veći bi povrat mogao biti. Što manji rizik poduzmete to manji povrat možete očekivati. Vi možete upravljati rizikom gubljenja novca kada investirate u dionice stvarajući diversificirani portfelj sa različitim dionicama u nizu različitih industrija. To vam omogućuje da uravnotežite potencijalne gubitke po jednoj dionici sa potencijalnim dobitcima na drugoj dionici, budući da neke dionice i neke industrije zarađuju dobro kad druge dionice i industrije padaju i obrnuto.
Tri su osnovna investicijska stila: konzervativni , umjereni i agresivni.Konzervativni investitor je onaj koji je prvenstveno zainteresiran za zaštitu svojeg kapitala, onaj koji poduzima veoma mali rizik i koji normalno želi posjedovati nekoliko redovnih dionica ali će posjedovati dosta obveznica i kratkoročnih instrumenata sa tržišta novca. Umjereni investitor je voljan poduzeti neki rizik te će obično imati više od 50 posto svojih investicija na tržište dionica. Agresivni investitor je voljan poduzeti veliki rizik u nadi da će postići veće zarade tijekom vremena. Agresivni investitor je onaj koji je voljan imati veliki dio svojih investicija u dionicama.
Pametni investitori grade divesificirani portfolio. Diversificirani dionički portfelj radite kupnjom različitih dionica u različitim industrijama. Za većinu individualnih investitora praktični pristup je imati nekoliko dionica u otprilike jednakim iznosima u nekoliko različitih industrija. Diversifikacija je važna zato što portfelj sa nekoliko različitih investicija obično donosi konstantniji i stabilniji ukupni povrat od portfelja sa samo jednom investicijom. Ako posjedujete samo jednu dionicu i ona dramatično padne, vrijednost vašeg investicijskog portfelja također pada dramatično. Ali ako posjedujete više različitih dionica u različitim industrijama vjerojatno je da iako nekima vrijednost padne da će druge narasti u vrijednosti ili u najgorem slučaju ostati nepromjenjene. Iskustvo brojnih godina dokazuje vrijednost ovog pristupa. Vjerojatno je da vaš portfelj neće donositi tako puno kao da ste novac uložili u samo jednu dionicu čija cijena brzo raste, no isto tako nije vjerojatno da ćete puno izgubiti, što bi se rušenjem cijene te jedne dionice moglo dogoditi. Važno je zapamtiti da je veoma teško predvidjeti koja će pojedinačna dionica biti pobjednik a koja gubitnik.
Investicijska strategija je plan izbora financijskih sretstava koji će vam pomoći u dostizanju vaših ciljeva. To uključuje određivanje i odgovarajućeg tipa investicije te unutar svakog tipa investicije izbor individualne investicije koja vam najviše odgovara. Razvoj i zadržavanje investicijske strategije donosi mnogo bolji dugoročniji rezultat od kupnje dionica ili drugih investicija nasumice, čak iako pojedinačno one mogu biti pametan izbor s jakim potencijalom rasta.
Koju god cijenu investitor na početku ulaganja platio za obveznicu, iznos koji se isplaćuje po dospijeću uvijek je - njena nominalna vrijednost
Pretpostavimo da ste potrošili $1,000 za obveznicu koja donosi 5.75% kamata, ili $57.50 godišnje. Ove kamate su fiksne po uvjetima kredita tijekom cijelog života obveznice. Ako kamate na tržištu narastu na 6%, investitori nisu zainteresirani za obveznicu koja donosi manje od 6%. ali oni su voljni platiti manje od nominalne vrijednosti, tih $1,000 koju ste potrošili za obveznicu koju posjedujete. Oni će platiti prilično manje - u ovom slučaju $958.33 - tako da je $57.50 koje dobivaju kao kamatu jednako kamatnoj stopi od 6%. Da bi pronašli sadašnju cijenu obveznice sa fiksnom kamatnom isplatom, upotrijebit ćemo sljedeću formulu:
Cijena obveznice X Fiksna kamatna stopa = Godišnja kamata
U našem primjeru:
$1,000 X 5.75% = $57.50
Ako kamatne stope narastu na 6%, vrijednost obveznice koja donosi godišnju kamatu od $57.50 je:
Cijena obveznice X 6.00% = $57.50
Cijena obveznice = $57.50/0.06 = $958.33
"Yield to Maturity" mjeri godišnju stopu porasta
Ako u drugom slučaju kamate padnu, recimo na 5%, zbiva se sljedeće
Cijena obveznice X 5.00% = $57.50
Cijena obveznice = $57.50/0.05 = $1,150.00
Što je duži rok do dospjeća to se cijena obveznica više mijenja ako se mijenjaju tržišne kamatne stope. Evo primjera tri obveznice izdatih 1999.s kuponskom stopom od 4,50%. Nakon godinu dana inflacija se povećala i investitori traže više dobitke (povrate).Niti jedan investitor ne želi kupiti postojeće obveznice po nominalnoj cijeni ($100) i na njih dobiti kupon od $4.50 godišnje kad se izdaju nove sa kuponom od $6.00 godišnje. Cijene obveznica padaju do nivoa do kojeg ih investitori hoće kupiti. Sve tri sada daju dobtiak po dospjeću 6% ali sad ima jedna godina manje do dospjeća.U tablici imate izračun vrijednosti obveznica nakon jedne godine (za ove kalkulacije nužno je poznavati discounted cash flow valuation).
Yield (povrat, dobitak)
Koju god cijenu investitori platili za obveznicu, prema diskontu, kad kamatne stope na nove obveznice rastu, ili prema premiji, kad kamatne stope padnu, iznos koji se isplaćuje po dospijeću je njena nominalna vrijednost, obično $1,000. Na primjer, kad platite $958, $1,000 ili $1,150 za obveznicu na tržištu, dobit ćete nazad po dospijeću $1,000. Ovo morate uzeti u obzir ako razmatrate kupnju obveznice poslije emisije. Ono što želite znati jest "Yield to Maturity" (dobitak po dospijeću) obveznice, da bi izračunali što ćete zaraditi po svojoj investiciji u preostalom vremenu. "Yield to Maturity" mjeri godišnju stopu povrata koju dobiva investitor kako od kamata tako i od očekivanog rasta ili pada kad obveznica bude isplaćena po dospijeću.
U direktnom razgovoru sa našim savjetnicima predložit ćemo vam optimalni broj fondova za ulaganje prema iznosu vaše investicije.
Diverzifikacija (engl. diversification, njem. Verschiedenartigkeit, Diversifizierung) je upotpunjavanje ili proširivanje proizvodnog ili prodajnog asortimana uključivanjem novih proizvoda i usluga koji se razlikuju od dosadašnjih.
Ti novi proizvodi i usluge nude se na drugim segmentima tržišta, proizvedeni su na drukčijem proizvodnom procesu, primjena i način upotrebe novih proizvoda i usluga su drukčiji od postojećih. Poduzeće s mnoštvom proizvoda i usluga je diverzificirano poduzeće.
S obzirom na specifičnosti obilježja pojedinih proizvoda ili grupa proizvoda u ukupnom asortimanu poduzeća razlikujemo tri osnovna oblika diverzificiranja proizvoda: horizontalno (poduzeće širi asortiman proizvodima iste ili slične namjene), vertikalno (poduzeće širi asortiman poluproizvodima i dijelovima koje je prije nabavljalo od drugih) i lateralno (poduzeće širi asortiman međusobno potpuno nepovezanim proizvodima)
Na pitanje "kada je pravi trenutak za početak ulaganja?", odgovor je jasan: sada!
Što prije počnete sa ulaganjima, prije ćete postići rezultate.
Rizici zbog događaja na burzi, gospodarske ili političke krize, valutnih oscilacija itd. mogu se bitno smanjiti. Rješenje takvog problema je u redovnim uplatama koje su sastavni dio investicijskog plana.
Ulagač kod viših vrijednosti udjela dobiva manji broj udjela za određenu vrijednost uplate dok kod iste uplate pri nižim vrijednostima udjela dobiva veći broj udjela. Ukoliko bi događanja na burzi privremeno utjecali na to da vrijednost udjela bude niska, to bi dovelo do kupnje udjela po povoljnoj cijeni (cost-average efekt - metoda prosječne kupovne vrijednosti) pa bi ulagatelj raspolagao sa većim brojem udjela.
Metoda prosječne kupovne vrijednosti će vam sačuvati živce i dragocjeno vrijeme, koje biste trebali za razmišljanje o "pravom trenutku" za ulaganja u investicijske fondove.
Ulaganja po metodi prosječne kupovne vrijednosti je jednostavno uplaćivanje jednakih iznosa, u jednakim vremenskim periodima (npr. 100 eura svakog 18. u mjesecu). Ako je vrijednost udjela niža, kupit ćete za isti iznos više udjela nego kada je vrijednost udjela viša. Ukoliko uzmete u obzir metodu prosječne kupovne vrijednosti, prosječna vrijednost udjela, po kojoj ste kupovali udjele, će biti vjerojatno niža od prosječne vrijednosti udjela na promjenjivom tržištu u istom periodu.
U periodu od pet mjeseci ulagatelj ulaže 500 eura u investicijski fond. Svaki mjesec ulaže 100 eura i za pet mjeseci kupi 7,8334 udjela. Prosječna cijena koju daje za udjel iznosi 63,83 eura. Koliko je iznosila prosječna vrijednost udjela u petomjesečnom razdoblju? U prvom mjesecu je udjel bio vrijedan 60 eura, u drugom 30, u trećem opet 60, u četvrtom 150 i u petom 200 eura. Ako te vrijednosti zbrojimo i svotu podijelimo sa brojem mjeseci, dobit ćemo prosječnu vrijednost udjela u petomjesečnom razdoblju koja iznosi 100 eura. Ulagač je zaradi metode prosječne kupovne vrijednosti za 500 eura kupio više udjela nego što bi ih kupio ukoliko bi kupovao po prosječnoj vrijednosti udjela u razdoblju od pet mjeseci.
Ulagač je za 100 eura kupio više udjela kada su vrijednosti bile niže, odnosno manje udjela kada su vrijednosti bile više. Trošak kupovine za jedan udio je bio niži od prosječne vrijednosti udjela u petomjesečnom periodu. To bi se dogodilo u svakom slučaju neovisno od visine uloženog iznosa.
U slučaju da bi ulagač udjele prodavao u šestom mjesecu, kada je vrijednost udjela, kao što se vidi iz grafa iznosila 80 eura, bi svejedno ostvario prinos 126,67 eura(80 eura x 7,8334 udjela minus 500 eura investicija). Ako bi kupio udjele po prosječnoj vrijednosti u petomjesečnom razdoblju (100 eura), bi imao 100 eura gubitka (80 eura x 5 udjela minus 500 eura investicija).
Naslovna
Podaci o fondovima i društvima
Što su fondovi i vrste fondova
Povijest investicijskih fondova
Podjela investicijskih fondova
Što su dionice i kako ulagati
Što su obveznice
Što je to FOREX i sve o njemu
Investicija u financijama
Ulagači, proces i ograničenja ulaganja
Ulaganje u obveznice
Metoda prosječnog troška
Diverzifikacija ulaganja
Yield (povrat, dobitak)
Opoziv vrijednosnih papira
Osnivačke dionice
Portfelj
Kumulativno pravo na dividende
Neuvrštene vrijednosnice
Opcijski ugovor
Kružne dionice
Kupi i drži - Buy and hold
Nepokrivena opcija - Naked option, uncovered option
Javna emisija
Kapitalni dobitak
Kontrolni paket dionica
Indeksi dionica
Interkalarne kamate
Izvještaj o novčanom toku
Dobitak na dionici
Kapitalno budžetiranje
Glavni vrijednosni papiri
Kamata na kamatu
Aukcija
Dionički kapital
Prijenos gubitka
Uvjeti konverzije
Konverzijski ažio
Preuzimanje gubitka
Špekulativni mjehuri?
Špekulativni vrijednosni papiri
Iskazivanje gubitka
Gubici iz špekulacija
Pokriveni opcijski varant
Valute iz košarice valuta
Going public
Opcijska obveznica going public
Konvertibilna obveznica going public
Duracija
Bilanca otpremnine
Ovisno ili vladajuće poduzeće
Pretpostavka ovisnosti
Opoziv članova nadzornog odbora d.d.
Polog vrijednosnih papira
Pravo napuštanja
Diskont mjenica
Instrumenti hipotekarnog tržišta
Emisija vrijednosnih papira
Faktor zaduženosti
Fiducijarija
Dubina financijskog tržišta
Rizik
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Investiranja u fondove, dionice, nekretnine, osiguranja...