Vjerojatno se i vama nekad, kao i meni(dosta često u zadnje vrijeme) dešava da vam dan(ili čak i tjedan) jednostavno postane prekratak za sve one stvari koje ste imali u planu napraviti. Uvijek si mislim, ''stići ću'', ''ima vremena, još je 5 dana do toga i toga'', i onda kurac, tih recimo ''5 dana'' prođu u trenu, a ja nisam ni polovicu zadataka riješio. Zašto? Očito zbog loše organizacije i fjake koja me prilično često lovi(najviše zbog neispavanosti).
A sad, na faxu nas uče kako se organizirati pravilno, kako se učiti, kako ovo, kako ono,… uglavnom, sve to kad oni govore izgleda kao da je iz bajke i kao da nije bed svaki dan si ponoviti ponešto iz svakog predmeta, a uz to i raditi razne projekte(seminari, prezentacije, referati, kojih ''na svu sreću'' ima dosta). E, nije kurac… em su tu razni drugi zadaci, moji hobiji, moje slobodno vrijeme(za koje i živim) i razne druge stvari, tako da nekad ne stignem sve i jednostavno mi fali onih 24+_(broj uzimate po potrebi) sati da ja sve uspješno sredim za fax, za sebe, za prijatelje, za roditelje, za pazinsku scenu, za fanzin koji je pri kraju,… i da se uz sve to lijepo naspavam. A sad, u mom(nisam jedini, znam) slučaju je to očito malo drugačije…možda bi i ja sve to uspio da se još više trudim, ali stvarno mi treba i malo odmora, jeboga led.
Možda mi i moji tzv. hobiji(a moglo bi se reći i ''način života'') uzimaju previše vremena, možda netko i očekuje da ću ja to napustiti i prepustiti se sa 100% nečem drugom(u ovom slučaju faxu)? E, pa neće moći(ove noći), jer ja bez toga jednostavno više ne bi vidio smisao ovog života. Stvari kojima se bavim(tu mislim na pazin-ug.net, fanzin, bend, koncerti,…) u slobodno(?) vrijeme jednostavno ispunjavaju moj ego, a ja mislim da i ja imam potrebu za tim, kao i svako živo(i neživo) biće.
Ja kao ja, mislim da je sve moguće, samo se treba truditi i dobro se organizirati… ali ja još nisam našao pravi način na koji se to uspješno radi!

''Vrijeme je kao vjetar, dobro iskorišteno vodi nas do svakog cilja.''

np: No means No – I am wrong

Evo, pa da i ja istipkam(kopiram) jednu pjesmu sa predobrim riječima...

Atheist Rap - Palija

Hej! Da li si svestan sranja koje nas obuzima?
Hej! Da li želiš da se pomiriš?
Hej! Da li si svestan sranja koje nas okupira?
Hej! Ili želiš da razmisliš?

Demokratija ha ha ha smejem se ja,
pa toga zaista nigde nema,
celom planetom upravlja palica totalitarnog sistema,
zavadi pa vladaj je osnovno načelo,
predrasude, podele po pripadnosti veri, partiji i naciji,
boji kože i seksualnoj orijentaciji,
rat je mir, ratom se kupuje mir u kući,
i prodaju jeftine karte do neba,
jedni biju, drugi su srećni dok mažu,
govna na koricu crnoga 'leba,
neznanje je moć ako se novac ne trošin,
na nauku već naoružanjen,
mnogo je korisnije održati permanentnon,
predratno ratno posleratno stanje.

Živimo u policijskoj državi,
živimo u policijskom svetu.
Sistem je svuda isti,
samo pendrek ima drugu etiketu

Politika je veliki privatni biznis
a ne zaštita interesa nacije.
A političari lažljive pijavice,
mutirane kroz generacije.
I zato ne veruj u njihove laži sa ekrana,
uključi mozak da ti sutra ne bi stao.
svi su ljudi isti od krvi i mesa,
i isti nam je izvor živote dao.
Njihova moć počiva na manipulaciji i laži,
sranje je sranje i teško da će biti bolje.
Bogati se bogate, siromašni umiru,
svaka država na svetu ima svoje Kosovo polje.

A kada naučiš da gledaš kroz njihove laži,
spoznaćeš najskriveniju istinu na svetu:
''Bolje je voditi jedan rat protiv njih
nego hiljadu ratova na svoju štetu.''

...ovo je samo post za razonodu prije budućeg ''ozbiljnog'' teksta... elitiga, valjda ću napisat nešto pametno za koji dan ;)

np: Oi Polloi - What have we done

Zašto pišem ovaj post?! Pa jednostavno zato jer ne znam što da drugo radim… tj. imam za učit matišu, ali recimo samo da je ovo jedna kratka kreativna pauza.
Idemo sad… po izgledu bloga, lyricsima sa lijeve strane, itd. može se protumačiti da slušam(i živim) punk, a sada pošto ovo pišem zbog muzike i bendova koji su mi u tom žanru(kulturi) najdraži nećemo sada opet zalaziti duboko u korijene panka i raspravljati po stoti put iste stvari… bar ne u ovom postu ;)
Punk muzike naslušao sam se stvarno pun kurac, i mogu slobodno reći da nisam ograničen za niti jedan pravac punka, a ni šire(ako mi se nešto sviđa), tako da slušam stari punk rock, old school hardcore, new school hardcore, melodic punk, melodic hc punk, ska-punk, crust, metalcore, malo emo-core pa čak i grind(dobro, ovo nema baš veze sa punkom).
Bend koji mi znači punk-urac i koji mi je jednostavno najbolji, su definitivno kanadski Propagandhi… zašto? Zbog odličnog trzanja, soliranja, i svega ostalog na gitari, odlične pratnje sa bassom i prejebenim ritmovima na bubnjevima. 3 tipa stvarno prže k'o blesavi. Uz njihovu predobru muziku, tu se moraju obavezno napomenuti i njihove predobre angažirano-satirično-ironično dobre riječi pjesama u kojima pjevaju protiv globalizma, američke vlade, američke vojske, pravima životinja, očuvanju planeta, … i raznim drugim zanimljivim temama. Moga bih o njima govorit pun kurac, ali previše bin se raspisa tako da je bolje da stanem i idem dalje…
Bendovi koje još volim poslušat, pogotovo u zadnje vrijeme su: Propagandhi, In My Eyes, Vitamin X, Radikalna Promjena, Pipedown, Nulla Osta, Thought Riot, Intensity, Ensign, Dropdead, Champion, Better Than a Thousand, Todos Tus Muertos, Školjke, RKL, Rise Against, Strung Out, Panaceja, Igut, Razlog Za, Davova Psychoza, Heideroosjes, Aktivna Propaganda, AK47, Atheist Rap, Avenged Sevenfold, Barrakuda, Sottopressione, Thimble, Librium, Red Lights Flash, Dag Nasty, One Step Away, Idoru, Tragedy, Discharge, SMF,… i još puno toga.
Istina je da sam rekao da nisam ograničen što se tiče muzike, ali ovo je jednostavno ono što volim i što mi paše najviše. Trenutno se može vidjeti da više slušam žešću muziku, tj. većinom hardcore. Razlog tome je što volim angažiranije riječi pjesama i žešću muziku koja nekad stvarno daje neki ''osjećaj'' snage… a ako nisam dobro raspoložen za tako nešto, onda se tu nađe nekakva druga muzika koja polako sve u glavi smiruje i stavlja na svoje mjesto…
Uglavnom, o muziki, što mi paše, što mi ne paše mogao bi pisati stvarno puno, i nabrojiti masu bendova, ali jednostavno sad ne vidim razlog tome.
Mogao bih sada započeti i raspravu o bendovima koji su se ''prodali'' ili napravili neku drugu ''grešku'', o d.i.y. bendovima, o pozitivnim i negativnim stvarima u punku, ali jednostavno mi se ne da započinjati takve rasprave pošto mi ih je već dosta… za kraj mogu reći još samo…
D.I.Y., and than you can say punk's not dead! Angažirajte se, učinite nešto!
Hough!

Prvi jubilarni!
Zadnjih par dana, i još onih par ispred mene, te još oni dani drugi tjedan, pa svi dani tako negdje do kraja drugog mjeseca mogli bi se kratko opisati kao "Jebem ti život u ritmu muzike za ples", što bi Franci Blašković rekao.
U čemu je problem?! Premalo vremena(a možda i taman, samo što ga ja neznam rasporediti kako treba), previše obaveza, premalo volje, a previše pritiska... Zašto? Jer sam čovjek, i umjesto da se pokrenem na vrijeme, tj. da slijedim onu ''bolje spriječiti nego liječiti'' ja se pokrećem kad stisne, i onda počnem gubiti živce naokolo... ali jebiga, očiti mora bit tako. Uglavnom, da sad ne prdim previše o ovome(nit' mi se neda, nit' nije bitno, itd.) objasnit ću zašto blog.
Blog sam otvorio iz zajebancije, iskreno, neznam ni ja zašto točno. Znam također i da sam poznat po tome što sam srao po nekim blogovima(koji u sebi sadrže npr. tematiku opisivanja svakog jebenog minuta/sata/dana kojeg provodimo, ''gdje smo bili, što smo pili, koliko smo popili,...'',... a ima ih nažalost pun kurac, čak i sa nekim drugim temama, ali nećemo sada o tome) tako da neću sad postat ono ča mrzin nego ću gledat da ne pišen gluposti... jer i tako ih već ima previše(sa svih strana)... i pun kurac mi ih je.
Eto, to je to za danas... kad me nešto ulovi, pisat ću tu, do onda... čao bok i srično!