Što je uopće brak?

U našoj razvijenoj i demokratskoj državi postoji mjesto koje se zove Vrlika. Mjesto u kojem nisu čuli za razvod braka. Nema izvanbračne djece, nema preljuba, ali nema ni kioska. Sad bi svi kojima je dosta svega ovog razvijenog svijeta, lova na Pokemone, vrućih žena u minijaturnim bikinijima, bogatih Mamića i Bandića rado se zaputili put Vrlike jer tamo je život lijep. Ali u vrloj nam Vrlici na papiru nema ničega, u praksi ima svega. Kako bi nam rekao stanovnik Vrlike „Svi sve znaju, ali šute“.

Neki naši roditelji ostajali su u braku „zbog nas – zbog djece“. Premda je sve upućivalo na to da bi sve uključene strane bile sretnije da se razvedu, oni su ostali tu, zajedno. Pa bi jedan od njih umro od raka jer je grižnja bila prevelika. Grizao se, grizao godinama dok nije došlo vrijeme da izgrize samog sebe.

Ali današnji brakovi. Sve kao lijepo i razvijeno, ali ako dođete na temu ušiju kod djece, obratite se ženi. Jest da ona radi jednako koliko i on, ali on ne želi imati veze s time. Jest da je on nekoć znao uključiti veš-mašinu, ali danas pitajte nju kad se i kako što pere. Jest da je on punopravan odgojitelj djece, ali u slučaju razvoda, djeca pripadaju njoj.

Stvarno ponekad mislimo da živimo u naprednom i civiliziranom društvu, ali sva ponašanja svih ljudi i svih institucija dokazuju drukčije. Koliko ste puta čuli da je Centar za socijalnu skrb išta učinio po pitanju prava oca?

Idemo za primjer uzeti jednog vozača i tajnicu. Njega nema doma i ona ima potpunu kontrolu nad odgojem njihove djece. Kad je on doma, ona vodi glavnu riječ jer on nema pojma što se unatrag mjesec-dva događalo. I njega to strašno muči, ne osjeća se dijelom obitelji i daje otkaz. Odlučuje raditi od kuće, što god da se nudilo. Odjednom ima vremena oprati robu, skuhati ručak, izaći s djecom. Ona to ne može podnijeti jer stvari više nisu pod njezinom kontrolom, njegova su jela nejestiva, stvari koje govori djeci nisu normalne, po kući više ne može pronaći stvari. Traži razvod. Jer što je uopće brak; nije li to bilo nešto gdje bi oboje trebali biti sretni?

Ili dvoje liječnika. Oboje s pretrpanim rasporedom, stvari koje im se događaju na poslu nisu za ljude, dolaze doma opustiti se. No on je cijelo to vrijeme radio na svojim specijalizacijama i sada ima super plaću, super položaj u bolnici i povremene privatne angažmane. Ona je radila samo ono što je morala, a sve je slobodno vrijeme posvetila odgoju njihove djece. Vrtić, karate, roditeljski, engleski. Dok 45 minuta čeka da završi solfeggio, ide do McDonald'sa na Big Mac Menu. Nakon solfeggia koji je djetetu bio naporan, vozi ga na sushi. Dolazi doma najedena, ali premorena jer vidi da muž nije ništa napravio po kući, ostavio je čaše i tanjure posvuda i otišao spavati. Smješta djecu na spavanje, posprema, uzima čašu vina i nekoliko sendviča da se opusti ispred CSI-a. Muž shvaća da ništa od toga nema smisla, da je ona frustrirana i debela i traži razvod. Jer što je uopće brak; nije li to bilo nešto gdje bi oboje trebali biti sretni?

U oba slučaja ona dobiva skrbništvo nad djecom jer se to smatra normalnim. On se u svemu tome mora snaći.

Ali, je li dovoljno reći da nisi sretan da razvrgneš brak? Da napustiš sve i ideš potražiti sreću? Što je uopće brak?