++++++++++++++++++++++++
  lipanj, 2007  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Lipanj 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

++++++++++++++++++++++++
Komentari On/Off +++++++++++++++++++++++++++

+...Personal message...+

...here you find me alone...

+++++++++++++++++++++++++++

+Linkovi+

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

+++++++++++++++++++++++++++

+...Just little about me...+

Ime:......
Nadimak: Ark....(dobio ga...onak bezze heehhe)
Spol: Musko
Horoskop: Lav
Datum rodjenja: 24.07.1988
Hobby: Sviranje...crtanje...gubljenje vremena za kompom...izlasci...druzenje...cuga u normalnim dozama (e sada sta je normalno, to je vec j@btacno diskutabilno hehe)...hajka...and lot of bla bla bla.....
Omiljeno pice/hrana: vino (nebitno koje)...beer.../nisam puno prebirljiv...bitno je da nije pokvareno :D:D
Okupacija: Izlasci & PC & sviranje & soon student &.....zbilja puno je toga...a malo vremena...hehe
Mana: Tvrdoglavost...ljubomora...
lakovjernost...
Vrlina: Neiskvaren...tolerantan...duhovit
...posten...dobra dusa (tako vecina mi kazu)...and bla bla bla...mrzim kada pisem o sebi...imam osjecaja da se hvalim :S
Rijeci moga tate: Sine, ja sam mislio da ces pocet onaj PHP da radis pa da pocnemo zajedno, znas u tome je puno ........
Rijeci moje mame: Sine sta ti je? Jesi dobar? Skim sada u ova gluho doba pricas na msn-u? Ima nas ovdje jos u kuci...
Nes za kraj: ....puno ljudi tretira zivot kao nevrijeme...samo sjedi i ceka da prodje....

+++++++++++++++++++++++++++

+srijeda, 13.06.2007.+

+Tiho...da tise nemoze biti....
+

Vece gig...il bolje da kazem jutro...isti q***

Ev bas se bio odlucio pisat novi post, da se nekaze da nema se sta citat na mom blogu hihi...danasnji dan je bio onako malo poglup...sjebano vrijeme, bas za prehladit se...cas sunce..cas kisa...mislim...nesmeta meni kisa, narotiv obozavam kada pada...al kada pocne da sjeva...jebat ga...pocinje mi smetat ta grmljevina (ne zato sto se usra svaki put kada uradi, pa trcim staroj u zagrljaj, jok...nije to, na srecu hehehh) jer cesto znam visit na kompu, pa u slucaju ako blekne ga...jebg...valja spremit odredjenu sumu novca za odredjenu kanticu....mah...nebitno...slabo sam spavao (nije ni cudo, svaku noc sam na netu do 3 ujutro...pifff...) tako da sam citav dan bio nekako nevoljan...kao da gledate London u kisi....svi nose kisobrane i pokusavaju se zastiti, a grad je jedini koji trpi kisu...kisne...takav sam ja...pokisao...sav nikakav...srecom stari nije primjetio pa nije bilo onih njegovih pitanja, na koja najcesce nema odgovora...samo sutnja...tisina...I tako, dan sam pokusavao da popravim slusajuci svoju urnebesnu listu mp3 pjesama, koju znam cesto da je nazivam pod imenom 'buka' eheheh...tu i tamo znala me je ta lista da iscupa iz depre, problema, il stal je vec bio problem...ovaj put...nije pomoglo...jer ako jedan dan uspije...sljedece nece moci...jer se taj problem javlja svaki put...svaki put ga vrtis podsvjesno u glavi....prilicno stjupidan feeling...trudio sam se da nepricam sa ljudima prisutnim oko sebe...jer bi im vjerovatno pokvario dan sa svojim ponasanjem...tako da sam se zatvorio u kucu, pred ovim bijelim sranjem (PC) i trudio se da se dovedem u neko normalno stanje...vani je tutnjala kisa u svom stilu, kombinirajuci sporo/brzo pljustanje kapnica...tacno sam mogao da cujem svaku kap koja trehne od prozor u mojoj sobi...tacno cujes kada vjetar ubrza kisu...dosta interesantno...mp3 player je radio cijelo vrijeme svoj zadatak vjerno, bez prigovora...sve dok nije naletio na jednu pjesmu...pjesma koja uopce ne bi trebala biti u toj listi...jednostavno svaka moja akcija je bila ustavljena...neprimjecuju se znakovi zivota na meni...ukoceno slusam tu pjesmu, koja je pocela da svira iz tog mp3 playera...htio sam je ugasit, al nisam mogao...jednostavno nisam mogao...podsjetila me na 'one' stare dane, u kojoj sam znao sta je sreca...sta je dan, a sta je noc...sta je ljepota...sta je ljubav...to su ti magicni dani, koji vise....nazalost netraju...u pitanju je pjesma od jedne grupe...koja se zove Osvajaci...pjesma 'Samo nebo zna'...pjesma me je podjsjetila na sve...na sve proteklo...na nesto sto sam volio....voljet cu i jos cu voljet, bez obzira kako se stvari budu mjenjali...pjesma je zavrsila....nestalo je stihova...prestala je muzika....pocinje druga pjesma...naravno 'brutala' ...al nije to...vise me nista nije moglo iscupat iz te pozicije u kojoj sam se nasao...postalo mi je tesko....drugim rijecima, tacnije...patim...patim za necim, sto izgleda da vise nije moje...tako mi sve nekako lici...kasnije sam naletio na jednu sliku...jednu sliku koja me je totalno bacila u trans...na toj slici je bilo jedno drvo, na kojeme je ispisano crnim markerom moje ime & njeno ime...u tom trenutku sam osjetio da mi fali kronicno zraka....uzdisaji i izdisaji su bili duboki....sjecam se kako mi je jos davno, ona na tom mjestu pokazala da je to napisala...sjecanja...sjecanja...sinoc sam se probudio sav uplakan...sanjao sam je...nebih volio da sada prepricavam san...mozda nekom drugom prilikom, ako je bude uopste....I tako, sav u toj depra-sjit fazi, u najezdi divnih sjecanja, koju su sada samo podsjetnice za tugovanje i plakanje, pregledam te slike...nase slike...i divim se tim trenutcima...fale mi ti trenutci...a jos vise mi ona fali...uzasno mi fali....sve njeno...njeno prisustvo...njena prica...hajka...glas...oci...zagrljaji..miris...sve...apsolutno sve...Svremena na vrijeme stari mi ulece nekom pricom, gdje ga haman i neslusam (veoma ruzno od mene), jer nisam imao snage...totalno sam bio...izgubit...depresivan...gledao sam da pred njim nepadnem u svoj ...mah...zaboravite...u svemu tome odlucio sam da izadjem malo vani...nebil dosao sebi, ista mi bilo lakse...ionako sam trebao vratit neke kasete u videoklub, tako da mi se to sve nekako poklopilo...otisao, vratio kasete i sada pravim krugove kroz grad, trudeci se da neprodjem istim putem 2 puta...uz put sam ponio mp4, stavio slusalice na usi i put pod noge...vracajuci se kuci, kroz park...naletio sam na poznatu mi ekipu...i da...na nju isto...kako sam se polako priblizavao iskljucio sam mp4, da bih cuo ako mi iko ista uputi kakvu....prolazim, cujem neko dobacije I EVO NJEGA...nisam obracao paznju ko je...moj pogled je bio usmjerit u samo jednu stranu...u jednom pravcu...gledao sam nju...i pozz sam je...nesjecam se da sam joj ista rekao...i ako sam rekao, nadam se da nije bilo ista kretenski...kako polako prolazim, svatam da mi je sve teze postajalo...poceo mi se javlajt efekat okretanja stomaka...sam osjecaj da nemozes prici toj osobi i zagrlit je, poljubit...i okrenut se i reci svima...naglas...iz petnih zila da je volis vise od svega...je prilicno...uzasan...prolazis, gledas u nju...al...uvijek ima ono al...al nista...samo kada se sjetim njezinog dubokog pogleda....predivnog osmijeha....poslije tog scenarija sam dosao kuci...u svom nekom 'filmu' u kojoj nema ono da ti sreca kuca na vrata...jednostavno ti filmskih trikova, sretnih zavrsetaka...nema...ako i ima igdje...kod mene nema...jedna frendica mi je rekla da suosjeca sa mnom...da me super razumje...al kao naj rijesenje je ..zaboravi je...bas mi je interesantan savjet dala...nije moglo biti bolji...majke mi...nepokusavam niskim da pricam o ovome...jer nema smisla...nisu ljudi raspolozeni da slusaju kojekakve price...ma bilo kojeg tipa...zanima ih samo gdje ima samo da se negdje izvrne sta..popije i fajront...svako kucama svojim...i liberacku...i mene bi to zanimalo...kada bih bio fine..sa svojom savjescu...sa svojim svim problemima...a da pricam sa njom...to mi je nekako ...neznam...vise frendova su mi to savjetovali da popricam...da izadjemo zajedno i rijesimo to...al opet neznam...imam osjecaja i kada bih rekao sve te osjecaje i sve te stvari koje me jos vezu za nju...da bi to bilo previse nekako napuhano...previse direktno za nju samu...da bi jednostavno kao odgovor bio dovoljan njen pogled na to sve moje...bilo bi mi jasno...zbilja neznam sta da kazem...mozda je i bolje da joj nis ne govorim...jer vidim da i ona sve to nekako gleda 'zaledjeno'....mozda mi se cini....al nebitno...ovaj put je do mene...i bit ce moja greska...zato znam da je ovdje sve na neki nacin sigurno za reci....ovaj blog vise-manje posmatram kao svoj dnevnik....koji cu vodit...sve dok ne popizdim....do tada...nastojat cu da bude u svom nekom 'normalnom' terminu....sorry zbog duzine...Odoh sada leci....vrijeme mi je...negdje je oko 2 ujutro....jebat ga...
Cuvajte mi se...bez naglih pokreta, cuvajte si kraljeznicu hihihihi....
Byeeeeeeeeeewave

|Komentiraj 5| Printaj| #|

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.