Svaki se parfem sastoji od mirisnih tvari odnosno esencija, otopljenih u prigodnom otapalu. Broj mirisinih tvari u pojedinom mirisu je različit: može ih biti preko 200. Ovisno o sadržaju mirisne komponente i vrsti otapala, postoje i različiti nazivi za mirise. Parfemi su najskuplja i najfinija forma mirisa koja sadrži od 15 do 30% mirisnih tvari otopljenih u koncentriranom (96%) etanolu. Parfemske vode sadrže od 8 do 15% mirisnih tvari u koncentriranom etanolu. Po koncentraciji slijede toaletne vode s 5 do 10% mirisnih komponenti otopljenih u 80% etanolu. Najslabija i najjeftinija inačica je kolonjska voda sa svega 2 do 3% mirisnih komponenti u 70–80% etanolu.
Dugotrajnost mirisa, osim o koncentraciji mirisnih komponenti, ovisi i o upotrebi fiksativa tih komponenti pri izradi parfema te pojedinom tipu kože. Sve te različite mirisne komponente mogu se na kraju podijeliti u samo tri skupine, a to su vršna nota (vrh parfema), srednja nota (srce parfema) te temeljna ili glavna nota. Vršna nota ili vrh parfema oslobađa se odmah nakon nanošenja. Ta je nota vrlo važna jer je odgovorna za prvi dojam o parfemu za koji i sami znamo da je najvažniji pri kupnji.
Najčešće se za vršne note upotrebljavaju citrusni ili voćni mirisi, prvenstveno zbog svoje svježine. Sat vremena nakon nanošenja parfema oslobađa se srednja nota koja više sadrži cvjetne mirise, tipa ruže ili lavande. Miris srednje note je blaži i ugodniji. Temeljna nota sadrži teže hlapljive komponente kao što su mirisne note drveta, životinjski ekstrakti ili smole. Zajedno sa srednjom notom, to je dio parfema koji nam najviše govori o njemu i najduže se zadržava na tijelu. Kod svježih ili voćnih mirisa povećava se udio vršne note, dok je kod orijentalnih mirisa naglašena posljednja, temeljna nota. Kolonjske vode ne sadrže fiksative, a smjesa sadrži oko 70% vršne note i samo 5% glavne note, što je razlog kratkotrajnosti takvog mirisa.
|