petak, 25.08.2006.
KAD SE COVJEK ZAMISLI...
Dan mi je stvarno super poceo... Probudilo me sms od staroga: " zvao sam fax, i ne mozes se prebaciti!" Sad se osjecam ko i ovo vrijeme... SUGAVO!! Naime, nisam bila u prvih 900 koji su upali na fax, ali umjesto da pricekam pomicanje liste, ja sam digla svoje papire i prebacila bodove na upravno pravo (tamo sam upala kao redovan student). Zadnji dan upisa, u petak, na str. pravnog fakulteta stigla je obavijest o pomicanju crte (ZADNJI DAN UPISAA) i ja sam upala. Upisi su bili u sub. ujutro do 12h. U to vrijeme, tajnistvo upravnog prava je vec bilo zatvoreno, papire nisam mogla dici (posto su to objavili oko 14h, kada se vec sve administarcije zatvaraju). Mislila sam da cu se uspijeti prebaciti, sad u 9.mj.kad se fax ponovo otvari, ali ocito nista od toga!
Na pravo sam zeljela ici od kad znam za sebe, uvijek me to zanimalo. Stvar je u tome sto ja uopce nisam imala tremu dan prije prijamnog (upravo takve sam se situacije plasila). Na dan D, digla sam se, slusala pola h muziku, spremila se i otisla... uopce me nije bilo strah! A onda... kad sam tamo stigla... sve pocelo! Jednostavno me bilo strah bilo koji odg. zaokruziti. Nisam mogla smiriti ruku. Uzas! Prijamni se pise 75min. Kad nas je profesorica sa prava, koja nas je cuvala, obavijestila da imamo jos 10min. mene je uhvatila jos gora panika. Nisam uopce zaokruzila pola pitanja na prvom obrascu, a kamoli sve te odgovore zaokruzila na onaj drugi obrasac koji se pregledava (skenira). Pola toga sam u tih zadnjih 10min zaokruzila zbrda-zdola i eto... to je rezultat svega. Odmah sam znala tj. imala osjecaj da necu upasti, a isto to popodne , oko 17h kada sam vidjela rezultate (prva od svojih frendica)... ma ne zelim uopce o tome! Bio mi je to najgori dan u zivotu. Bas ono, kad osjecas da te srce boli. Bilo bi mi svejedno da nisam ucila, da nisam isla na pripreme, da se nisam trudila, ali ovako... Covjece... kad se sam sjetim koliko sam vremena potrosila na onu povijest. Sto je najgore, svi koji me upoznaju, kazu da bi mi pravo bas lezalo, jer sam takav tip osobe... Brbljiva, komunikativna, otvorena, imam stav i drzanje...
Drugi dan me tata uspio prebacit na upravno pravo, ali kad sam vidjela da sam upala i na ovo, obicno... Mislila sam da cu uspijet se prebacit, sad u 9.mj. ali eto... I ne znam sta sad... najrade bi radila cijelu god. pa slijedece probala ponovo, jer uopce vise ne znam da li se sa upravnog moze prebaciti na pravo. S druge strane, starci su mi dali 6000kn (redovan student s placanjem) i ne mogu sad rec da ne zelim na taj fax. Ma uzas... toliko sam sad ljuta na samu sebe, i jadna i zalosna... Sve ko i onaj dan kad sam vidjela te proklete rezultate.
Eh... da prijedem na vedrije teme; Piranha - MISLIM, AKO SE TO ISTO MOZE NAZVATI VEDRIJOM TEMOM (nije ni cudno sto je vrijeme ovakvo...). Vec pred Piranhom me docekao SOK! Vidjela sam decke iz svoje sk, dodem ih pozdravit i skuzim... ni manje, ni vise nego - MARKA! Mladi gospodin je cim me vidio pobjegao (da, POBJEGAO). Ja mu kazem; "sta je Marko,pa ne moras bjezati" a on meni pokaze, ni manje,ni vise nego SREDNJI PRST! Nisam mogla vjerovati... ni ja, ni Marija, ni svi koji su tamo s nama stajali! Nakon 4mj.svega izmedu nas, ja sam zasluzila da on POBJEGNE od mene i da mi pokaze SREDNJI PRST??? Nisam mogla vjerovat! Kad sam svima u Piranhi to rekla, ekipa se doslovce pocela krizati! Unutra je u par situacija, stajao relativno blizu mene i to je to. E da, Mateja je popizdila na to. I isla ga malo zajebavati... Skuzila je da ju gleda (zna da mi je frendica) i doletila je ispred njega i buljila. On nije kuzio koji joj je vrag, neg je sam gledo u nju i sutio. Na kraju mu je ona rekl: " sta me ne bi pozdravio pa ja sam ti od .... (mene) frendica..." na sta je ovaj poludio i reko; "sta to mene boli kurac." Onda ga je Lea poslije jos nesto izhebala u mozak i tak... Decko ce imati nocne more od mene. Ah da... oko 04h sam mu poslala poruku; "stvarno nisam zasluzla onakvo tvoje ponasanje, razmisli malo. Ovo je zadnja poruka koju cu u zivotu poslati na tvoj br. " Gospodin mi se cak udostojio odgovroti, i to tako lijepom porukom; " tko je to? odjebi" Strgala sam se od smijeha kad sam to vidjela. Totalno se slazem sa misljenjem okoline (cak i njegovih najboljih frenodva). On je stvarno jos dijete, ne zna se ponasati, pogotovo u vezi svega ovog samnom... Kao sto Marija kaze; "stalo mu je do tebe, al glumi pitaj Boga sta, a posto si ga ti odjebala... " I tu je kraj te price, ne zelim vise ni misli, ni rijeci, niti ista trositi na njega. Bilo pa proslo!
Sto se tice Petra (decko s neta), ja njega znam vec 4god, isao je u moju sk i tak to... Uvijek smo bili na bok-bok. U zadnjih par dana smo se skompali i onda je on meni poseo bacati te neke sprehe da mu se svidam i bla, bla... Nisam ga htjela vuci za nos, pa sam mu u srijedu, nakon Piranhe poslala poruku da zelim na budemo sam frendovi. Odgovorio mi je; da sam mu SLOMILA SRCE i da je to tak kad on uvijek sanja i da mene nece moc prestat sanjat. Onak, ne mozes mi nakon tj. dana druzenja (fakat, sve je bilo na prijateljskoj razini), rec da sam ti SLOMILA SRCE! Jednostavno ne mozes... jucer sam se cula s njim i valjda cemo biti prijatelji (bar se ja tome nadam).
Jucer sam vodila jedan zanimljivi razgovor, koji me na kraju ponukao na razmisljanje. Po nekad je najbolje o svemu porazgovarat s osobom koja te ne zna, koja je izvan svega pa sve to i najracionalnije gleda. Uglavnom, nakon tog razgovora, legla sam i razmisljala...
Kad se samo sjetim kako sam sugavo usla u 2006.god. sve je na kraju jos i koliko-toliko dobro ispalo.
Iako bi za sad ovu godinu okarakterizirala vise negativnom, nego pozitivnom - ipak su mi se dogodile neke jaako lijepe stvari. U 3.mj. prekinula sam s Mariem, vezu dugu god. i mj dana. On je bio prvi decko kojeg sam upoznala sa stracima, visio je kod mene, a i j a kod njega 24h. To je bilo jako mucno razdoblje... Ne toliko za mene, nego za njega. Kad se samo sjetim kakav je bio nakon prekida i kako se osjecao... Uzas! Nisam, eto, upala na zeljeni fax - ali kad malo bolje pogledam, iz mog razreda se samo 6 cura upisalo, ostale idu sad na 2. rok (moram biti zahvalna sto sam odmah upala na to upravno pravo). Ipak... sve ovo s Markom, skolski ples, sva ona putovanja (Crkiva, Porec, Pula)... sva ta ekipa i sve nase ludorije ostale su mi u lijepom sjecanju! A tek moja maturalna vecer... do sad mislim najljepsa vecer u mom zivotu... ma sve su mi to lijepe uspomene. Pa i ovo ljetovanje sa curama... i i moj konobar (ok, mozda do sexa nije trebalo doci), ali sve ostalo...
Ne bi mogla bez prijatelja. Iako po nekad volim samocu, drustvena sam osoba i da nemam toliko prijatelja i poznanika bila bi uzasno tuzna.
Shvatila sam da moram nauciti kontrolirati samu sebe. Po prirodi sam hiperaktivna osoba, uvijek razmisljam srcem, malo kada glavom... U nekim situacijama je to dobro, u vecini nije. Covjek treba nauciti kontrolirati svoje osjecaje i svoje ponasanje... meni je to malo teze. Jednostavno... tugu, srecu, ljubav... sve te emocije izrazavam preburno. Previse se u sve unesem. Treba biti razuman... tj. trebam imat nekog takvog pored sebe... Mario me uvijek znao smiriti. Uzasno mi fali, ne kao decko, kao osoba, kao prijatelj... Cula sam se s njim, jos je na moru. Nadam se da cemo se vidjeti kada se vrati u Zg. No, sve je to na njemu, znam da mu nije svejedno, da mu je tesko gledat me (iako on sad ima curu), i mozda prijatelji, onako, bas pravi prijatelji duugo necemo moc bit, ali ja cu se strpiti. Isplati se sad pricekat da kasnije imam pored sebe, osobu poput njega! I tako... neda mi se bas previse pisati o toj Piranhi (bilo je prekrcatno, nema koga poznatoga nisam vidjela). Ovaj post sam vise posvetila samoj sebi. tj. svojim osjecajima.... pusa!
- 13:27 -
ajde, ajde... pametuj! (7) - all rights reserved - #
