Put u središte sebe

ponedjeljak, 31.05.2010.

And they lived happily ever after...not

Odrasla sam u duhu Disneyevih bajki koje su obećavale princa na bijelom konju, život ispunjen pjesmom i šumskim životinjama koje pričaju, te vječnu sreću nakon što pronađeš onoga pravog...koliko god su to bile bajke za djecu mnogim ženama su proizvele iluziju sretnog kraja (u bajci nikad ne vidimo zapravo što se događa nakon nekoliko godina veze ili braka).

Danas sam realna što se tiče pronalska svoje druge polovice, soulmate-a, ravnopravnog partnera. Nekako mi se čini da je moj brod otplovio dok sam ja bila na gensu. Mahnula sam mu i nastavila se smijati dok me nisu zaboljeli trbušnjaci. Znam, sad će netko reći, pa ljudi se zaljubljuju sa 80 godina. Ok, zaljubit ću se i ja još sto puta. Držat će me mjesec-dva. Osjećat ću leptiriće i onda će me pustiti kao i svaki put. I sad sam lagano in love with a boy. I to je ok. Traje nekoliko tjedana i uživam dok traje.

Nalazim se na dobrom mjestu u životu. Ne tražim sumanuto ljubav na svakom ćošku, ne maštam o vjenčanju i djeci, ne gledam u svakom liku potencijalnog muža (hvala bogovima), ne opterećuju me vrijeme i dobronamjerni savjeti rodbine i nekih staromodnijih prijatelja koji smatraju da je vrijeme za osnivanje obitelji...ma da ziher, pa nemam ni dečka :D

Bila sam 10 godina u vezi...nikad nismo maštali o braku i djeci ali bili smo si uber cool jer smo bili drugačiji, jer smo šokirali svojom slobodnom vezom, jer smo se uvijek ludo voljeli...sve dok se nismo prestali voljeti na taj način...samo tako, odjednom je taj niz eksperimenata doveo do raspada sistema...i rekli smo zbogom našoj vezi...danas smo super frendovi, družimo se, idemo van, čujemo se...al više nismo soul mates...iako bi se još donedavno zaklela da smo se rodili jedan za drugoga...ah, relikti Disneyevog odgoja...nije bilo lako preboljeti slom svih ideja koje imaš o ljubavi, al kad prođeš kroz te nivoe tuge i uroniš u samoga sebe izađeš van jači i sa bistrijom slikom...odjednom se veseliš svakoj prolaznoj vezi i ne tražiš od nje da bude svemirska...ništa nije stalno i tko zna kad ćeš ostati sam...kad to shvatiš naučiš voljeti svoju samoću i cijeniti sebe, svoje hobije i interese...naučiš se ludo zabavljat sam sa sobom...ou jea

I sve će biti ok...a sad idem maštat o onom malom koji me opasno privlači...život je lijep...single life u dvadesetima je nenadjebiv ;)

Mala - In Luv
- 21:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.