srijeda, 17.03.2010.
Depresija i bolesti zavisnosti
|
Zašto standardno lečenje narkomanije i alkoholizma daje slabe rezultate? Uloga depresije kao uzročnika i razavoja bolesti zavisnosti je odavno poznata. Međutim, depresija se ne uzima uvek u obzir kod lečenja narkomanije, alkoholizma ili zavisnosti od sedativa. Ta činjenica na kraju dovodi do neuspeha u onim slučajevima gde se afektivni poremećaji ili pad raspoloženja dovode do zavisnosti ili recidiva. Naše dugogodišnje iskustvo i proučavanje lečenja depresije i bolesti zavisnosti nam omogućavaju da ispitamo takvu uzajamnu zavisnost. Ovo je tupična ispovest pacijenta koju smo prodiskutovali na seansi INFOTURN-a i koja liči na brojne druge situacije: Pol je prvi put osetio tugu i pesimizam u svojoj 15-oj godini. Pubertetska hormonska kriza, zaoštravanje konkurencije u školi plus razočaranje u odnose sa devojkama su izazvali nesanicu, opsesije i nervozu. Adolescentu je bilo teško izraziti svoje nejasne emocije, a nije imao ni sa kim ni da razgovara, a da ne izazove potsmeh okoline. Od njega se očekivalo da dobro uči, disciplina i poštovanje prema starijima sa jedne strane i da bude "cool" među drugovima. Zatim je Pol primetio da pivo i alkohol pomažu kako bi se malo opustio i zaboravio na svoje probleme. Međutim, olakšanje je trajalo kratko,a potom bi počela glavobolja kao i prekori roditelja sa svojim visokim očekivanjima. Pol se već nekoliko nedelja nalazi u stanju granične depresije, ali to niko nije primećivao. Uostalom, neobično ponašanje je karakterističo za pubertet, zar ne? Polovo stanje nije primećivao niko sem dilera koji se uvek muvao blizu škole. On ima profesionalnu intuiciju za one kojima je teško, koji su nezadovoljni i ne uklapaju se u sredinu. Nalazio je svoje žrtve među tužnim i izgubljenim prolaznicima. Pol se više ne seća šta mu je diler tačno govorio: o sivom jesenjem vremenu, o monotonom životu, o glupim i nepravednim ljudima. Pol se samo sećao da je sve to doticalo samo srce i poklapalo se sa njegovim mislima. “Srodna duša – pomislio je Pol. Kakav pametan čovek, sve razume.” - Kada mi je baš teško, ja pijem ovaj lek. Dobro pomaže. Uzmi, ako hoćeš, par tableta. Probaj kad ti bude loše – rekao je nepoznati tutnuvši čudne tablete sa sličicama u ruku Pola – ako ne pomogne ovo, naći čemo nešto drugo... Već sledećeg dana je Polu bilo jako teško posle svađe sa roditeljima, sa drugovima u školi i sa svima redom. Čak i sa najboljim drugom koji ga je uvek podržavao. Osećaj krivice je zamenila mržnja prema sebi, očaj i bespomoćnost. Tada se setio jučerašnjih tableta. Već za pola sata je Pol bio energičan, veseo i voleo ceo svet. Naročito je voleo svog dobrog spasioca. Neverovatna jasnost u glavi, lakoća i energija su trajale do uveče. Sledećeg jutra je nastupila još dublja depresija i to bez bilo kakvog razloga. Tokom jednog meseca je isprobao sve što mu je predlagao ulični apotekar dok se nije zaustavio na sivkastom prašku koji se ušmrkivao u malim linijama. Pol je shvatio da je postao narkoman mnogo vremena kasnije, ali ga to nije mnogo brinulo. Sada je on bio najpopularniji momak u školi: samouverenost, hrabrost, društvenost i leporečivost, sve ono što mu je ranije toliko nedostajalo, postalo je deo njegovog karaktera. Više nije mogao ni da se seti šta je to depresija. Ponovo je osetio depresiju i dugo vremena proveo u takvom stanju kada je 3 godine kasnije pošao na lečenje od heroinske zavisnosti. Odmah posle skidanja sa heroina je počela da ga muči dosada, praznina i neizreciva tuga i teret u grudima. Svet je postao bled, bezbojan, prazan. Nervirale su ga besmislene procedure, sedeo je otupljeno na grupnoj terapiji. Dosadile su mu bolničke aktivnosti i trudio se da ih izbegava. Javljale su se misli o smrti i sve češće se prisećao heroina. Posle bolnice je svakog jutra pobeđivao samog sebe i pio blokatore. Trudio se da ne izlazi iz kuće kako ne bi sreo nikoga iz prošlog života. Treba priznati da se Polu i nije izlazilo niti je želeo da se druži sa nekim. Duševni umor, praznina i beskrajna tuga su ga preplavljale u talasima, a najgore je bilo ujutru. Bez ukusa i bez apetita je žvakao nekakvu hranu. Besciljno je hodao po kući, kao zombi. Tupo je gledao televizor. Trudio se iz sve snage da ne razmišlja o narkoticima, ali nije mogao da misli ni na šta drugo. Tada je on znao da je heroin jedini lek od depresije... Šest mučnih meseci kasnije Pol je došao do zaključka da je njegov život besmislen, čak štetan i za njega samog i za one koji ga okružuju. Zaključao se u kupatilu i isekao vene. Kada su provalili vrata i pomogli mu, on je bio ravnodušan. Posle toga je mama počela da zaboravlja da mu daje blokator i uskoro je kupio heroin. Posle toga je bilo još par pokušaja da se izleči od droge u bolnicama i rehabovima. Pokušao je da se i sam skine sa heroina, ali je apstinencija uvek postajala mučna kazna koja mu je davala prazninu i bespomoćnu tugu. Svakog puta je depresija dovodila do recidiva. Posle još jednog detoksa u nizu i ugradnje impanta Naltrexona je Pol došao na program INFOTURN. Bilo je jasno da je bez lečenja depresije osuđen na ponovni krug: heroin – bolnica – heroin. Srećom, pravilno izabrani lekovi i holitička terapija su mu omogućili da povrati i održi dobro raspoloženje. Najvažnije je da je Pol uvideo da heroin nije jedino sredstvo koje pomaže kod depresije. |
Vrste detoxikacije od opijata (heroina, metadona...)
|
Osamdesetih godina je izrađena brza detoksikacija za bezbolno odvikavanje organizma od heroina i drugih opijata. Već tri decenije se ta anesteziološka metoda intenzivno primenjuje u Americi, Izraelu, Rusiji, Engleskoj i drugim zemljama. Za to vreme se metoda usavršavala i postajala sve udobnija i bezopasnija. Takvu medicinsku proceduru obavljaju specijalno pripremljeni timovi lekara i medicinskih sestara, međutim, i u današnje vreme ta procedura ne odgovara svakome i lekari vrše pažljiv odabir pacijenata za takozvani "rapidni detoks". Kod ultra brzog detoksa se obavlja sledeće: - Indukcija pacijenta u medikamentozni san ili anesteziju - Zaštita organa i organizma u celini za vreme brzog čišćenja od heroina i drugih opijata plus monitoring vitalnih funkcija pacijenta pomoću specijalne aparature - Prevencija sindroma apstinencijske krize i zaštita pacijenta od bola, preopterećenosti srca i vegetativnih disfunkcija u toku sna - Čišćenje ćelija organizma od narkotika pomoću specijalnih lekova antagonista - Kontrola detoksikacije organizma i odsustva sindroma apstinencijske krize - Postepeno buđenje pacijenta i medicinska zaštita od preostalih sindroma apstinencijske krize pod prismotrom medicinskog osoblja. Posle ultra brze detoksikacije možete osetiti kratkotrajnu malaksalost i pospanost. Međutim, već nekoliko časova kasnije se vraća snaga, apetit i potpuna fizička i psihička funkcionalnost. Organizam je pripremljen za protivrecidivnu zaštitu pomoću naltrexon depoa (naltrexon implanta koji se popularno naziva "blokator" ili "čip"). Veoma je važno znati da ultra brza detoksikacija uspešno otklanja simptome fizičke opijatske zavisnosti. Međutim, psihička kriza ili psihička zavisnost, patološka potreba za narkotikom ostaju prisutni i neophodno je posebno lečenje za otklanjanje istih. Buprenorfinska (subutex) detoksikacija u okviru bolničkog lečenja traje 5 do 7 dana Detoksikacija buprenorfinom je varijanta brze detoksikacije koji se primenjuje od 90-ih godina u USA i nekim evropskim zemljama. Buprenorfinska detoksikacija obično traje od 5 do 7 dana i daje pacijentu mogućnost udobnog, bezbolnog i postepenog prelaza u čisto stanje. Postepeno čišćenje od opijata sprečava fizički i psihički stres pacijenta. Buprenorfin je agonist-antagonist opijatnih receptora koji ne izaziva euforiju ni rast tolerancije i ne preti rizikom od predoziranja za razliku od metadona. On omogućava prekid upotrebe opijata (heroin, metadon, morfijum, substitol, kompensan) u roku od nekoliko dana i to lako i bezbolno. Posle provere odsustva narkotika u organizmu je moguća intervencija pomoću protivrecidivnog naltrexon implanta. Detoksikacija tramadolom traje 4 do 5 dana Odvikavanje od heroina (umerene doze) i drugih opijata pomoću redukcije tramadola je druga verzija brze detoksikacije koja se praktikuje već nekoliko decenija Tramadol je agonist-antagonist opijatskih receptora. Redukcija tramadola u kombinaciji sa individualnom farmakoterapijom je odlična prevencija simptoma apstinencijske krize za mnoge pacijente. Ona pruža mogućnost čišćenja od narkotika na veoma udoban način i za kratko vreme – 4 do 5 dana (u retkim slučajevima duže). Tačna informacija o vrstama supstance i dozama je od vitalnog značaja u cilju planiranja najboljeg modela opijatske detoksikacije u Vašem individualnom slučaju. Sem navedenih, postoje i druge metode bezbolne detoksikacije od narkotika - "skidanje bez krize", kako to nazivaju sami pacijenti. Tačna informacija o vrstama supstance kao i dozama je od vitalnog značaja u cilju planiranja bezopasnog i konfortnog lečenja. |
Rad i posledice uzimanja heroina
|
Heroin se konzumira ušmrkavanjem (brzo se apsorbira preko sluznice nosa), pušenjem (zagrijavanje heroina na aluminijskoj foliji i udisanje njegovih para - tzv. "chasing the dragon", "hvatanje zmaja") ili injekcijom (intravenozno). Priče o potkožnom ili intramuskularnom ubrizgavanju heroina su još neke od apsurdnih dezinformacija (takav unos otopine heroina pomiješanog s kiselinom izaziva neizdržive bolove i otekline sklone infekcijama koje traju mjesecima. Pušenjem heroin stiže do mozga za svega 7 sekundi, a najjači, euforični efekt osjeća se nakon 5-7 minuta, dok se kod intravenoznog uzimanja to događa za 10-20 sekundi. Doza ovisi o načinu uzimanja i toleranciji (intravenozno bez tolerancije 5-10 mg, pušenje 15-25 mg), a isto tako i jačina djelovanja i trajanje (obično 3-5 sati). Inicijalni efekt odmah nakon uzimanja je ogroman, euforičan val kojeg prate osjećaji opuštenosti i topline, sigurnosti, nestajanja boli, tjeskobe i napetosti. Ljutnja, frustracije i agresivnost nestaju, a javljaju se sigurnost i ljubav prema sebi. Nakon prolaska početne euforije javlja se ugodan, opušten osjećaj zadovoljstva i smirenosti. Ponekad, posebno kod prvih uzimanja, moguća je mučnina i povraćanje. Heroin je depresant centralnog živčanog sustava: usporava srce, disanje, smanjuje krvni tlak, uzrokuje širenje krvnih žila i smanjenu aktivnost crijeva, što uzrokuje zatvor. Osim prevelike doze, velik je rizik kod istovremenog uzimanja heroina nakon alkohola ili tableta za smirenje, ili prilikom velikog umora, takva kombinacija višestruko usporava disanje i otkucaje srca, i uslijed nedostatka kisika dovodi do nesvjestice i smrti. Djelovanje nakon dugoročnog uzimanja [uredi] Heroin izaziva vrlo jaku fizičku i psihičku ovisnost. Fizička ovisnost je stanje poremećenog funkcioniranja organizma nakon prestanka unošenja droge. Karakterizira ju pojava apstinencijske krize 24-48 sati nakon zadnjeg uzimanja heroina. Simptomi uključuju midrijazu, nemir, bol u mišićima i kostima, mučninu, nesanicu, proljev, znojenje (ekstremno pojačano lučenje žlijezda), nadraženost sluznica (curenje nosa, kihanje), groznicu i povraćanje. Traju obično 7-10 dana, ali ponekad i 3-4 puta duže, ako se radi o narkomanu sa dugim "stažom", ili ako apstinira od metadona, koji uzrokuje još puno neugodniji i jači apstinencijski sindrom, koji i traje puno više vremena. Psihičku ovisnost teže je nadvladati, a karakterizirana je izrazitom željom za svakodnevnim uzimanjem droge koju je potpuno nemoguće kontrolirati, negiranjem problema i promijenjenim shvaćanjem stvarnosti. Ne razmišljajući racionalno, osoba je pod utjecajem ogromne želje za drogom nesvjesna bilo kakvih rizika i posljedica njenog uzimanja, heroin postaje jedina svrha koja dovodi do prekida skoro svih ostalih aktivnosti, a ukoliko ga ne uzme, osjeća se nervozno, razdražljivo i napeto. Dugoročna upotreba stvara toleranciju: potrebne su sve veće količine za postizanje euforičnog efekta, koji nakon nekog vremena potpuno nestaje pa se heroin uzima samo radi olakšanja i da se izbjegnu neugodni fizički i psihički simptomi. Apstinencija smanjuje razinu tolerancije, pa je česti uzrok smrti uzimanje smrtonosne količine na koju je tijelo prije bilo naviklo. Posljedice dugoročnog uzimanja [uredi] Dugotrajna upotreba heroina uzrokuje mnoge štete, koje ne moraju nužno biti povezane sa drogom. Često dolazi do velikih socijalnih problema, koji su posljedica trošenja ogromnih iznosa novca za zadovoljavanje potreba o drogi ovisnog organizma (korisnici koji su stekli ovisnost injiciraju svoju dozu 2-4 puta dnevno), a i do zanemarivanja prehrane i ostalih uvjeta života, što može biti uzrok mnogim bolestima. Opće posljedice dugotrajne ovisnosti su emotivno, fizičko, psihičko i socijalno propadanje i gubitak interesa za bilo kakvu komunikaciju ili aktivnost osim nabavljanja droge. Osim korištenja nečistih igala i ostalog pribora za injiciranje, i seksualni odnosi bez zaštite pridonose prenošenju zaraznih bolesti: hepatitisa B i C, AIDS-a, tetanusa i drugih. Ušmrkavanje uzrokuje oštećenja nosne sluznice. Velik je rizik od nečistoća koje heroin neizbježno sadrži: npr. otrovanje (strihnin), vrlo opasne infekcije uzrokovane vlaknom iz filtera (kroz koji se otopina heroina uvlači u špricu) koji uspije proći kroz iglu, a koji se obično radi od filtera cigarete, često nečistim prstima, slučajna povreda živca na mjestu uboda iglom, koji može dovesti do utrnuća uda (koje može potrajati mjesecima) - ili začepljenje sitnih kapilara ako čestice nisu potpuno topljive u vodi (uzrokuje odumiranje stanica na manjim površinama srca, pluća, jetre, bubrega ili mozga). Ostale fizičke posljedice uključuju ožiljke, propadanje vena, bakterijske infekcije krvožilnog sustava, čireve i druge infekcije i razne tipove upale pluća i tuberkulozu. |
Istorija opijata
|
Povijest opijata ne počinje s heroinom krajem 19. stoljeća, već tisućama godina prije Krista, kada se u Mezopotamiji, Egiptu, a kasnije i u staroj Grčkoj uzgaja opijumski mak, iz kojeg se zarezivanjem nezrelih čaški skuplja bijelkasta tekućina - opijum. Trgovina opijumom bila je vrlo razvijena, a "opijumska ovisnost" socijalno prihvaćena. Opijum se konzumirao uglavnom pušenjem, a koristio se i za medicinske svrhe: "otac medicine", Hipokrat, ga priznaje kao narkotik i lijek za razne bolesti. Nakon osude, Sokrat je za pogubljenje dobio otopinu koja je sadržavala mješavinu kukute i opijuma (simbola vječnog sna), koja se tada koristila u svrhu eutanazije i samoubojstva. U Europi opijum nestaje sve do 16. stoljeća, kada se kroz trgovinu sa dalekoistočnim zemljama dolazi u kontakt s njim i otkriva njegovo djelovanje, i potencijalne koristi kao lijeka. Opijum u narednim stoljećima pokreće veliki dio svjetskih ekonomskih i političkih događaja, a polovicom 19. stoljeća počinje i prvi od dva 'opijumska rata', u kojima Engleska, a kasnije i Francuska, napadaju Kinu koja zabranjuje uvoz opijuma. Posljedica poraza Kine je, osim ogromnih ratnih odšteta, i predaja teritorija Hong Konga Velikoj Britaniji. 1803. otkriva se aktivni sastojak opijuma: morfin (poznat još i pod nazivom morfij), za koji se vjeruje da predstavlja usavršeni opijum sa svim njegovim efektima, a bez stvaranja ovisnosti, pa se smatra da je pouzdan, dugotrajan i siguran lijek. U istoj će se zabludi biti i uskoro, nakon otkrivanja heroina. Diacetilmorfin prvi je sintetizirao engleski kemičar C. R. Wright 1874, a 1895. taj novi spoj u prostorijama Bayera dobiva više pažnje kao koristan spoj bez negativnih učinaka morfina. Tada se Heinrich Dresser, kemičar zadužen za testiranje efikasnosti i sigurnosti novih lijekova, odlučio dati prednost istraživanju diacetilmorfina, a ne acetilsalicilnoj kiselini, danas poznatijoj kao aspirin. Smatrao ga je dobrom alternativom za morfin - sigurnim lijekom protiv bolova i za liječenje raznih respiratornih bolesti, a bez problema ovisnosti. Osim testiranja na životinjama, navodno ga je testirao i na sebi i svojim kolegama u Bayeru, koji su tom novom spoju dali ime heroin, po njemačkom terminu 'heroisch". Heroin svoj uspjeh duguje tadašnjoj velikoj potrebi, ne toliko za lijekom protiv bolova, nego za lijekom protiv kašlja (tuberkuloza i upala pluća bile su tada smrtonosne bolesti, a i obične prehlade smatrale su se opasnima), a pogotovo su ga sretno dočekali tadašnji ovisnici o morfinu. Ali uskoro je istina počela izlaziti na vidjelo: prvo je primjećeno brzo razvijanje tolerancije, a onda i brojni slučajevi ovisnosti. Bayer je počeo gubiti zaradu od heroina, pa je počeo razvijati lijek, pod komercijalnim imenom Aspirin, koji će mu vratiti vodeću poziciju na tržištu lijekovima. 1913. Bayer potpuno prestaje sa proizvodnjom heroina, a istovremeno se počinje zabranjivati njegovo nemedicinsko korištenje. U SAD-u se 1924. potpuno zabranjuje korištenje i proizvodnja heroina, a ne dopušta se ni korištenje u medicinske svrhe, koje je još i danas dopušteno npr. u Velikoj Britaniji. Posljedica otkrića heroina bila je da su ga tisuće ovisnika o morfinu prihvatile kao 3-4 puta jaču zamjenu. Heroin je bio i jeftiniji, brži i lakši za upotrebu, a nakon njegovog zabranjivanja razvilo se ogromno ilegalno tržište koje je povezalo njegove korisnike sa kriminalom. Upotreba heroina raste u svijetu svake godine, skupa sa brojem smrti od predoziranja ili na drugi načih povezanih sa heroinskom ovisnošću. U Hrvatskoj ima oko 12 000 registriranih ovisnika, a svake godine od predoziranja umire 40-60 ljudi. |
Šta je to narkomanija?
|
Zavisnost od opijata se definiše kao snažan psihički nagon za uzimanjem opijata. Tolerancija se razvija tako da se doza mora sve više povećavati kako bi se postigao željeni početni efekat, a fizička zavisnost se sve više pojačava kako se doza povećava i što duže traje uzimanje. Tolerancija i fizička zavisnost razvijaju se vrlo brzo, a u slučaju uzdržavanja od uzimanja javlja se apstinencijski sindrom. Kao simptomi zavisnosti mogu se javiti akutna intoksikacija (predoziranje) ili apstinencijski sindrom. Akutna intoksikacija se odlikuje sniženom telesnom temperaturom, euforičnim ponašanjem, pospanošću, sniženim krvnim pritiskom, usporenim srčanim otkucajima, usporenim i plitkim disanjem, te crvenilom i svrabom kože. Apstinencijski sindrom se karakteriše znakovima preterane aktivnosti srednjeg nervnog sistema. Težina stanja u apstinencijskom sindromu se pogoršava s količinom doze opijata koja se uzima i trajanjem uzimanja. Simptomi započinju najranije 4-6 sati od posljednje doze. Javlja se potreba za uzimanjem droge uz teskobu, ubrzano disanje, znojenje, suzenje, slinavljenje, zevanje. Mogu se javiti i drhtavica, naizmenični osećaj topline i hladnoće, trzanje i bol u mišićima, anoreksija. Česte komplikacije su plućne bolesti; upala pluća, plućni apsces, plućna embolija, zatim bolesti jetre; virusni hepatitis A, B, C, ; osteomelitis (zbog širenja infekcije krvlju iz nesterilnih injekcija), imunološke; povišena antitela IgM, IgG (nepoznatog razloga) i neurološke; anoksija mozga (nestanak kiseonika) i komplikacije kome. Nesterilne igle koje narkomani često koriste stalan su izvor zaraze i infekcija koje usled načina života i nelečenja često dovode do teških komplikacija i životnom ugroženošću. Trudnice zavisne od heroina, kao i one koje uzimaju metadon (supstitutivna terapija) prenose tu zavisnost i na dete, jer heroin i metadon slobodno prolaze kroz placentu. |
