Nakon iznimno dugog planiranja odlucio sam se zaputiti u mjesto gdje me mašta vodila nebrojeno puta. Od kada sam vidio prve slike iz Zone, osjetio sam da me zove, da ju dozivim.
Nažalost Yoraki mi se nije mogao pridruziti, sto mi je jako zao, tako da sam se na ovaj pothvat uputio sam. Proveo sam svega 3 dana u Kijevu i u Zoni 1.
Tekst preuzet sa wikipedije:
Černobil
-ukrajinski je gradić u blizini sjeverne ukrajinske granice, otprilike 100 km sjeverno od Kijeva i 15 kilometara od Černobilske nuklearne elektrane.
Prije nuklearne nesreće 1986. godine u gradiću je živjelo oko 14.000 stanovnika. Danas grad Černobil nije naseljen i cijelo okruženje je iz sigurnosnih razloga pod posebnim nadzorom. Gradić je u 19. i 20. stoljeću predstavljao važno trgovačko i industrijsko središte na riječnom putu između Baltičkog i Crnog mora.
Napuštena kuća u Černobilu
Grad Černobil je danas gotovo isključivo poznat po 15 kilometara udaljenoj istoimenoj Černobilskoj elektrani i nukleranoj nesreći zbog koje su stanovnici grada i okolice napustili cijelo područje iz sigurnosnih, odnosno zdravstvenih razloga odmah nakon nesreće.
Dana 26. travnja 1986., kombinacijom nesigurnog dizajna sovjetskog nuklearnog reaktora te ljudskom pogreškom, uzrokovana je eksplozija koja je uništila jedan od četiri reaktora u Černobilskoj nukleranoj elektrani. Posljedica eksplozije nije nalikovala eksploziji nuklearne bombe, ali je relativno manja eksplozija učinila štetu na reaktoru koji će potom otpustiti velike količine radioaktivne prašine, otprilike devet puta jače kontaminacije nego prilikom eksplodirane bombe u japanskom gradu Hirošimi.
Grad Černobil je do danas ostao nenaseljen i pod redovnom je kontrolom ukrajinskih državnih službi za sanaciju okoliša.
Pripyat
Bio je to grad u kome su živjeli zaposleni u nuklearnoj elektrani Černobil. Grad je nakon nesreće 1986. godine napušten, u krugu oko 30km. Broj stanovnika prije nesreće je bio oko 50.000, sada je to potpuno prazan grad. Ovaj grad, iako je bio od vojne važnosti, bio je dostupan svima. Smatralo se da su tadašnji nuklearni reaktori bili ponos inženjeringa i napretka Sovjetskog Saveza. Iako je elektrana trebalo da bude izgrađena na samo 25 km od Kijeva, glavnog grada Ukrajine, ipak je Ukrajinska akademija nauka insistirala da se izgradi dalje od grada, točnije 100 km od Kijeva, u gradu Pripjatu.
Pripjat i njegova okolica neće biti još nekoliko stoljeća sigurni za ljude da se nasele. Prilikom nesreće oslobođena je velika količina opasnog radioaktivnog izotopa cezija 137, i trebat će oko 300 godina da se tisućiti dio količine, koja se oslobodila, raspadne. Stroncija 90 će također trebati nekoliko stotina godina.
Iako je pristup ljudima zabranjen, životinje slobodno ulaze na ovu teritoriju, pa se promjene koje nastaju u njihovim organizmima prate redovito. Određuje se kolika je količina radioaktivnog materijala dospjela u njihove organizme i prije svega kakve posljedice nosi sa sobom.
Pripjat je 1985 godine imao 47.500 stanovnika, 25 različitih nacionalnosti, trenutno u gradu ne živi ni jedan stanovnik.
Uvaj spomenik, nalazi se na ulazu u grad Pripyat.
Crvena zvijezda na ulazu u bolnicu u Chernobylu-
Kao što vidite, priroda je počela uzimati ono sto joj je oduzeto, drveca rastu iz kuca, fasada...
Napušteni brodovi likvidatora, napušteni su iz razloga što su se njima prevozili prefabricirani dijelovi Sarkofaga.
Još napuštenih vozila (slika nije moja).
Moj prvi pogled na Reaktor. Stvarno je ogroman...
Spomenik ispred reaktora, u čast svima koji su spasili svijet od katastrofe.
Trg u gradu Pripyatu, slikano sa vrha hotela Polissyum. Jedini zvuk koji se cuje je zvuk vjetra...
Predvorje hotela Polissyum.
Još jedan pogled na grad.
Kao što sam spomenuo, drvece na 17. katu raste iz poda...
Duhovi Pripyata...
Palača kulture.
Napuštena lutka lezi nasred trga.
Ovaj je prizor stvarno bezbroj puta uslikan, ali kada sam ga vidio, shvatio sam zasto...
Napušteni lunapark.
Soba komunističke propagande.
Olimpijski bazen. Bio-roboti, specijalni odred likvidatora zaduzeni za najgore poslove, tu su se odmarali nakon smrtonosnog posla...
Na ulazu u školu ova samotna gasmaska visi na žici i ljulja se na vjetru.
Tepih gasmaski.
Kod reaktora je zračenje podosta više, normalno je oko 0.2 pa sami procjenite koliko...
Nadam se da su vam se svidjele slike te da ste uzivali u mojoj kratkoj prezentaciji ovoga magičnoga mjesta. Ako imate kakvih pitanja slobodno saljite na cro.infiltration@gmail.com