No Control

Znam da će Nakić napisat iscrpni post o putovanju i svemu pa ja neću baš o tome...Samo ću malo probrbljat o koncertu...Jebenom koncertu koji mi je značia više nego išta...
Uglavnom, sve je počelo oko 18 sati, a mi smo ušli oko 19 i 30, kada je taman završava bend Gallows, koje sam tio vidit ali jebiga...Više volimo pit :-)
Nakon njih na scenu su stupili Aiden...Koji su napravili odlićnu atmosferu i uživo uopće nisu bili loši...Ali čitav njihov koncert sam proveo tresući se čekajući da počne ono radi čega sam doša u Beč...Da počne jebeni Rise Against...
Nakon šta su izašli na stage vidilo se da je publika to čekala najviše...(Njih i The Used)
Priporta san se kraj ograde, u sredinu i čeka...Prva stvar je krenila, ako se dobro sićam bila je to "Chamber The Cartrige"....
Publika je počela pivat u istom glasu...Glasovi jebenih 5000 ljudi su se orili dvoranom Gasometera....
Ne moran vam ni pričat kako sam se osjeća...Trnci kao nikad do sad u životu, suze su samo potekle...Sta sam i pomislia, jebote, ja sam na jebenom Rise Againstu....Redale su se stvari jedna za drugom: Blood To Bleed, Behind Closed Doors, Give It All, Like The Angel, State Of The Union, Survive, The Good Left Undone....Itd...
Penjali smo se da nas nose, redari su imali pune ruke posla...Povukli bi nas i usmjerili okolo da se vratimo među publiku..I tako dosta puta...Jednostavno...Ne mogu vam opisat taj osjećaj...Pogotovo jer mi oni znače previše, i vežu me uz neke stvari....
Najviše mi se je urizalo u sjećanje kad je Tim pustio publiku da piva i kad se je zaorilo dvoranom "All smiles and sunshine, a perfect world on a perfect day..Everything always works out, I have never felt so fucking great!!!"
Upravo tako sam se ja tada osjeća...
Nakon koncerta otiša san pit na šank, nisam ni pogleda The Used jer sam želio da Rise Against bude zadnji bend koji sam pogleda taj dan....
Uspia san kupit jednu kratku majicu, i izvuć 2 plakata na koje su se potpisali članovi benda...Jedan ide jednoj posebnoj osobi :-)
Mala, svaka pisma me je podsjećala na tebe, radi toga mi je koncert bia 10 puta bolji iako mi je žao što nisi mogla bit kraj mene tada....
Koncert je završio pjesmom "Prayer Of The Refugee" i trajao je sve skupa oko sat vrimena što je super jer sam očekiva da će i manje...
Bend me je uživo jednostavno oduševia....Samo, sad je problem...Što oću opet na njih, više nego šta san tija prvi put....Ovakav osjećaj jednostavno moram ponovo doživit jednom....I da "ti" tada budeš uz mene....Sve u svemu...Nikad ovo neću zaboravit....

P.S.-Stavit ću koju sliku kad mi Nakić pošalje i koji snimak s mobitela kad dođem u Makarsku jer sam još nekoliko dana u Zagrebu.....