TRAPPED INSIDE THIS THING CALLED LIFE...

ponedjeljak, 11.12.2006.

THANK YOU

Odake da počnem?Aha,da,od početka...dakle inspiracija za ovaj post je proizašla iz mog razmišljanja (da,znam razmišljat!) o tome kako me neki ljudi jednostavno moraju trpit pa bi im se htjela zahvalit za sve stvari koje su učinili za mene i za moje dobro:

SONJA-hvala ti za sve one trenutke u kojima je meni bilo najteže...ti si zaboravila sve svoje brige i meni si pomogla...obećajem ti ne će više biti takvih trenutaka (bar ne skoro) i sad je na tebi red da tražiš od mene pomoć kad god ti treba,makar bilo u pola noći...znaš da ću htjet...e,da i ono u tvom postu je laž da su svi ljudi sebični i misle samo na sebe,jer ti nisi takva...VOLIM TE!

ANA MUŽAK-ti si priča za sebe...ti si posebna...ti si jedina osoba koja TOČNO zna kako se osjećam...ili kako sam se osjećala...obje nas sjebu best frendice,obje nas je sjebo tip s mora...ti si jednostavno nešto najbolje što se desilo u mom životu,ja ne znam šta bi bez tebe...hvala što me tako dobro znaš poslušati.

MARTA-ti si također jedna posebna osoba...ne želim sad ništa govoriti,ali promijenila si se...više ni Mužakica ni ja ne znamo što da ti kažemo da se bolje osjećaš...nemam ti što za reć osim hvala što si ovih mojih 15 godina učinila moj život posebnijim...znam da te gubim,osjećam to,ali ako su sjećanja jedino što će meni ostati,HVALA TI i na tim sjećanjima.

SARAH-bez tebe bi moj svijet bio tmuran i truo....ti si ona osoba koja me uvijek pokušala nasmijat i uvijek,ali stvarno uvijek si uspjela u tome.HVALA TI na svakom osmjehu koji si izmamila na moje lice i onda kada mi je bilo najteže...samo mi je žao što te gubim,ali isto vrijedi za tebe ko i za Martu ako su sjećanja ono što će meni ostat,HVALA TI i na tim sjećanjima.

IVANA-ok,tebe ne poznajem dugo,ali jednostavno si mi postala jako draga odkad se družimo i ne bih to htjela izgubit...imam osjećaj ko da te poznajem cijeli život i...i...stvarno,ono...ne znam...hvala ti što ti se mogu povjeriti...hvala ti kaj si mi pokušala pomoći...hvala ti što me nasmijavaš...jednostavno hvala ti što postojiš jer odkad te poznam život mi je ljepši.

LUKŠA-oh,pa što bih ja bez tebe...ti si osoba koja će me spustit na zemlju kad fantaziram o stvarima za koje i sama znam da se ne će dogodit...hvala ti što me upozoravaš na neke stvari jer ne želiš da budem povrijeđena...i hvala ti na svim savjetima koje si mi dao.

TURKALJ-oh,pa što bih ja bez tebe?!Ti si osoba kojoj noge stoje čvrsto na tlu...ne živiš u nekom svom fensi svijetu u kojem je sve kak treba biti,nego znaš što je bol...ti si jedan od rijetkih dečkiju (uz Lukšu) koji me zna poslušati i dati mi dobar savjet...hvala ti na tome.

Ljudi,bez vas svih ovdje nabrojanih mene više ne bi bilo...HVALA VAM NA TOME.

P.S. u box sam dodala riječi jedne prekrasne pjesme iz filma Moulin Rouge,pročitajte ih...pusa
- 15:41 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.