Ispunjavajući nekoliko različitih upitnika tipa "jeste li i vi idigo dijete" svaki puta mi je rezultat bio isti – potvrdan. Kolika je to slučajnost sa nazivom ovog bloga! Naime, ime za blog sam izabrao na temelju pjesme od Petera Murphy-a "Indigo Eyes". I sada, ako je imalo vjerovati tim testovima, ispada da sam indigo... iako sumnjam
Citirajući tekst sa tisina.bloger.hr ovo stoji za indigo boju aure:
"...obdareni su novim sposobnostima i talentima koji su neophodni za razvoj čovječanstva te posjeduju jedinstvene osobine o kojima još uvijek možemo samo nagađati.
Značajna osobina indiga je da posjeduju sposobnost rukovođenja koja se razlikuje od naše uobičajene predodžbe o tom umijeću. Oni premda ih nitko tome nije učio, shvaćaju što znači biti potpuno ostvareno ljudsko biće.
Najteža stvar za indiga je njegovanje strpljivosti i snošljivosti. Budući da su već shvatili što znači biti autentično ljudsko biće, teško podnose ljude kojima to nije jasno. Oni nisu bezosjećajni, već suosjećanje za njih znači davanje dovoljno vremena i prostora ljudima kako bi pronašli vlastite odgovore i rješenja.
Čini se da indiga registriraju osjećajne, fizičke i psihičke signale vrlo visokih frekvencija, stoga njihov sustav prije dostiže točku zasićenosti. To znači da se brže umaraju, prejaka buka ili nered ih zbunjuju. Nervni sustav im je krajnje osjetljiv. Pretjerano uzbuđenje ili dulja izloženost raznim podražajima mogu rezultirati povlačenjem u sebe. To je samo pokušaj emotivnog odmaranja, ništa više od toga.
Oštroumnost i intelektualna živahnost indiga, istodobno očarava i izluđuje ljude, bistri su i znatiželjni, njihova se inteligencija ne može mjeriti tradicionalnim psihološkim testovima, oni od malena djeluju kao da sve znaju. A ako nešto žele saznati, uporni su i ne odustaju dok ne saznaju. Nadareni su,ali to na njih ne ostavlja nikakav utisak, ako ih nešto ne zanima, jednostavno to ne žele učiti. Smeta im kad nastavnici odlučuju o tome što moraju učiti, jer oni žele temeljito proučiti određeno područje prije prelaska na neko drugo.
Indiga uvijek govore istinu, bez obzira koliko se to drugima činilo grubo i ne pokoravaju se društvenim pravilima. Njihov je životni cilj da budu dobri,da pronađu načine da izraze svoju individualnost.
Indiga često odabiru životne partnere koji su im prije svega prijatelji, a tek onda ljubavnici/e. Pri tom biraju osobe snažne ličnosti. Indiga trebaju partnere i porodicu koja će im pomoći da se osjećaju sigurnima, treba im netko kome mogu vjerovati. Ne zanima ih odnos u kojem će stalno morati paziti kako se ponašaju, stoga odabiru partnere koji razumiju njihovu potrebu za duhovnim komuniciranjem i njihovo nepristajanje na prilagodbe. Takvo razumijevanje uzvraćaju nježnošću i osjećajnom privrženošću.
Indiga su vođe novog doba, oni nas vode tako da promislimo i preispitamo svoja uvjerenja, vrijednosti i način rada. Ne pristaju na spletke i smicalice.
Način na koji izražavaju svoju duhovnost,jest primjer življenja bez osjećaja krivnje i straha, oni osjećaju božansko u sebi i svoju duhovnost prihvaćaju kao normalnu činjenicu. Indiga djeluju kao da su rođena znajući sve, čini se da na ovaj svijet dolaze sa svim podacima o drugim vremenima i prostorima, kao da se sjećaju gdje su bili prije no što su stigli na ovaj svijet. Imaju jedinstven odnos prema Višem biću, ono je za njih svakodnevna stvarnost, a ne teološka koncepcija..."
Wow...
Oduvjek sam sebe smatrao drugačijim od ostalih i da mi je samo kuna za svaki put kad bi mi netko drugi rekao isto, ali baš na ovakav način...
Smatrao sam, kao i većina koja me imalo poznaje (a to je vrlo mali broj ljudi) da sam rođen u krivo vrijeme i da bih se bolje snašao u nekom drugom, ranijem vremenu u kojem su vladala neka druga moralna i ostala pravila. I dilema, ako je na tu različitost gledati s evolucijskog stajališta, je li to korak unatrag ili unaprijed...
Nekoliko puta mi je iskreno bilo i žao što ne mogu biti "poput drugih", shvaćati neke stvari i životne teme kao i ostali, u nekim situacijama se ponašati poput ostalih, ne komplicirati toliko ono što je drugima transparentno...
Puno puta sam požalio što sam ovakav, puno puta bio povrijeđen iza svih granica...
Samo se sada pitam, trebam li i dalje žaliti što "nisam kao sav normalan svijet" ili se ponositi svojom različitošću?
