in and off

Bio je tada zanimljiv subotnji dan ranog no ne i listopadskog jutra. Neki ljudi bi se mozda i prevarili u procjeni, kazem ljudi jer nisam sigurna mogu li govoriti o bicima neke druge vrste s obzirom da joj ne pripadam, pripadam li? No,no.. Ionako nisam previse ultimativna u svojim recenicama pa nije ni bitno da preciziram gluposti. Dakle, bio je dan. Iako je cak sasvim svejedno za ovu pricu jeli bio dan ili je mozda bila noc, ili pak nesto drugo.. Mozda se netko sluzi drugacijim terminima. Premda je sad vec dosta sumnjiv izraz "netko" u prosloj recenici. Necu definirat pojmove poput 'termina', toliko daleko neidem, no 'netko' je vrijedan kratke diskusije. 'Netko' implicira da to nikako nemoze biti 'nitko', a naprosto bih poludjela kada bi dopustila da itko od vas ovdje pomisli da sam sposobna za takav oblik bezkrupulozne i prvorazredne diskriminacije. Nismo vise u vrticu djecice.
Dakle, toga popodneva uputila sam se na jedno po nicemu, osim po svojem iznimno gadnom mirisu na mrtve bebe, specificno mjesto i sjela na koljena posred prazne prostorije.
Eto.

"...ako se ikada pronadje formula sviju naših htjenja i hirova, naime, o čemu oni ovise, po kakvim se zapravo zakonima događaju, kako se zapravo rasprostiru, tada će zapravo čovjek odmah prestati htjeti nešto, možda će doista prestati. Kakva je to radost - htjeti nešto prema tablici? Moći ćemo izračunati cijeli svoj život i više nećemo imati što raditi."
-F.M.Dostojevski-

Možda nakon toga slijedi pravi kreativni trenutak.
Ako smo mi zaista samo tablica naših htijenja, koji ovise o nečemu izvan nas, mozda je otkrivanje te tablice upravo ono što nam treba da počnemo djelovati iz sebe, a ne iz okolnosti koja djeluje na nas.
Ako uopće postoji ono što nazivamo "ja".

i come in and then i take off .

my coat