Imogen

monsoon wedding je najbolji film što sam ga gledao od ne znam kad. Ima jedna scena koja sadrži cijeli film, a film sadrži sve elemente koje sadrže i holivudski proizvodi žanra - drama. Otac obitelji saznaje da mu je bliski obiteljski prijatelj, koji im je užasno puno pomogao kroz život, seksualno iskorištavao usvojenu (bratovu) kćer. I dolazi ženi, shrvan, plače, nemočan pred zlom Zla pa sjedne pokraj nje i nasloni se na nju, u grču bezglasnog plača. I ona ga zagrli i počne ljubiti. A njegova jalova ruka, koja je do tad bila okrenuta dlanom prema gore polako se počne pomicati i dodirivati ženino tijelo. I kroz nedvojbeno seksualno-tjelesnu prisnost tih dvoje ljudi u užasnim okolnostima, oni nalaze izlaz iz Zla stvarnosti. On liježe iza nje, a ona ga rukom privlači bliže sebi, najbliže što dvoje ljudi može priči jedno drugome.
Zamislite sličnu situaciju u američkom filmu, da se u takvim okolnostima dvoje američkih roditelja počnu hvatat? Nezamislivo.
Ali ta ruka što iz nemoći prelazi u ljubav (tjelesnu) ostat će mi zauvijek u pamčenju i svaki put ću se nasmiješit kad se toga sjetim, kao što se sada smiješim.
Usput rečeno, George W. Bush je dao mački ime Indija, valjda iz poštovanja jer ovi imaju pet tisuća godina više kulture od njih, koji su jedini na svijetu uspjeli od genocidnih čobana (kauboji) napravit nacionalne ikone.