Imogen

Bio je prekrasan, sunčan dan. Ljudi su se veselo prepustili rutini bezbrižne svakodnevice, obavljajući sve one sitne male stvari što ovaj život čine tako lijepim. Odjednom je počela užasna, zaglušujuća škripa. Djelovalo je kao da sve postojeće urla zbog naglo spoznate boli postojanja. Onda je uslijedio najjači prasak koji sam u životu čuo. Svima je bilo jasno da dopire s neba pa su sve prestravljene glave, sa pokrivenim ušima, uprle svoj pogled prema gore. Gore, na nebu, bio je jasno vidljiv ravni crni procijep koji je išao s jedne strane nebeske sfere pa sve do druge. Procijep se uz buku koja je prelazila u bol, polako počeo širiti, sve dok iz crnine nije provirila njuška užasnog čudovišta. Ljudi su u panici trčali glavom bez obzira, a neki su samo plačući gledali. Čudovište je malo pogledalo naokolo pa počelo palucat golemim ljepljivim jezikom, koji je uz prasak gromova ljepio i odnosio u ralje čudovišta na stotine pomahnitalih ljudi. Ja sam mirno stojao i gledao. Znao sam da će doći red i na nas. Svemirski mravojed je iznimno temeljita životinja.