|
Priča se da je sedamdesetprve Valpovo izbilo na more negdje u visini Vinodolskog te se zaustavilo i naglo uzdiglo u zrak nakon čega je danima kružilo iznad bivše države. Navodno je to bio znak da otpočne maspok, a pilotirao je, ni više ni manje nego sam Stipe Šuvar.
Kasnije, kad se sve sleglo, sleglo je valjda i Valpovo iako vam to ne bih znao točno reći, nisam nikad bio u Valpovu niti znam ikoga iz Valpova.Zvao sam više puta telefonski i svaki put bi mi rekli: "jeste,ovo je Valovo" ili "valpovčanka,izvolte..." ali sve to ništa ne znači, mogu oni postaviti svoje agente u centrali ili je sve to nasnimljeno. Poslao sam bio i ženu da dobijem informacije iz prve ruke; sve sam joj bio lijepo objasnio i dao joj pištolj za svaki slučaj ali otad od nje više ni glasa, ko da je u zemlju propala...a na vijestima još prikažu da je trihineloza zarazila neku obitelj u Valpovu pa puste snimke svinjokolje ne bih li se ustrašio, da mi ne padne na pamet pitat za Valpovo ili, ne daj bože, otići u Valpovo. Poslije sam dobijao pisma, ko biva piše mi žena da se ostavim Valpova i odem u doktora jer da će mi kad tad Valpovo doći glave; ko da sam ja od jučer pa ne poznam razne tehnike ustrašivanja. Ima već sedam godina da ja polako, što se kaže "odozdo", pokušavam upozorit na problem Valpova; svaki dan napišem po jedno pismo o Valpovu i pošaljem ga nasumice nekome iz telefonskog imenika, i to bez potpisa da mi ne bi ušli u trag. Po noći izađem u grad i bacam letke na kojima piše: "probudite se, nema Valpova" ili "danas Valpovo, suta vi" , prije sam pisao parole po zidovima ali je izašlo u novinama da je Valpovo hrvatski Amsterdam ili da se "susrećemo sa novim fenomenom kolektivnih fiksacija na rodno mjesto u opustošenom svijetu droge" te da "povratka u Valpovo nema osim preko psihijatrije ili zatvora". Neko vrijeme pokušavao sam sve zaboravit i skoro mi je uspjelo; nanovo sam se oženio i započeo novi život, život bez Valpova. I tako je sve bilo u najboljem redu, sve dok mi tast nije za godišnjicu poklonio sedam dana ljetovanja u Vinodolskom u hotelu "Val po val". U trenutku sam izgubio svijest, a kad sam se probudio sve mi je bilo jasno; opet su me pronašli te me ovo iskušavaju. Postao sam krajnje oprezan; govorio sam što je manje moguće i provodio što više mogu vremena sam u podrumu. Kad me je žena ostavila već sam znao da izlaza bez borbe nema.
|