Dark chambers of my mind, locked around the neck of my love. None of you understand and it doesn't matter to a broken marionette like me
Pa evo napokon sam se vratila u svijet interneta, u svijet bloga. Razlog mog izbivanja možete pročitati na Rose. Nedostajao mi je ovaj blog. Nedostajalo mi je pisanje ove priče. Ali nadam se da ću sve uspijeti nadoknaditi. Pa evo ispod ovoga kratkog «uvoda» ili što već, se nalazi post kojeg sam već davno napisala i kojeg nažalost tek sada objavljujem. Nastavci će slijediti, samo ne znam kojim tempom jer sam puna obaveza i škole i tako toga... (znate kako je :))
Ovim se putem ispričavam zbog nečitanja i nekomentiranja vaših blogova. Ali i to ću nadoknaditi. :-D
Veliki pozdrav šaljem!
~Emma~
Ovim se putem ispričavam zbog nečitanja i nekomentiranja vaših blogova. Ali i to ću nadoknaditi. :-D
Veliki pozdrav šaljem!
~Emma~
Bio je kraj rujna. Listopad se sve više približavao. U školi je već počela govorancija oko plesa za Noć vještica.
Svašta!
- Pa to je tek za mjesec dana! - rečem
- Joj Emma. Pa moramo biti organizirani! Nećemo valjda dopustiti da sve propadne! – govorila je Scarlett
- Da, ali to je tek za mjesec dana. Tko zna što se može dogodtiti do toga. Možda te pukne neki film, pa uopće ne odeš na ples. –
Scarlett me pogledala pogledom koji je jasno izražavao što misli o mom psihološkom stanju.
Vidjela sam da je rasprava skrenila u slijepu ulicu, te da nema smisla više raspravljati.
Pa, napokon, Scarlett poznajem već 5 godina. Ona živi za tulume i provode.
Ustala sam se iz naslonjača, te krenula prema prozoru.
Suton.
Sunce ide u svoje odaje i prepušta mjesto svom vjernom nasljedniku – Mjesecu.
Kraj još jednih uspomena, kraj još jednog djelića našeg života.
Tako sam nekoliko trenutaka gledala u tu savršenu sliku koja mi je oduzela dah.
No pogled mi je pao na neko stvorenje u perivoju.
Namrštila sam se i pogledala bolje.
Što je to?
Uspravila sam se kako bih proučila to...stvorenje?
No sunce je poslalo svoje posljednje zrake baš u pravi trenutak, te osvjetlilo tu osobu.
Da, to je bio netko. Neki muškarac.
Crni plašt se vijorio za svakim napravljenim korakom. Muškarac je žustro koračao – kao da se negdje žurio.
Uhvatila me znatiželja. Ne znam zašto, ali toliko sam željela saznati gdje se tako žuri.
Maknila sam se od prozora i uputila se izaći iz društvene.
Emma koji ti je vrag?Ma gdje ćeš ti to? Curo malo si prolupala!
Da, totalno sam prolupala. Pričam sama sa sobom. Protresla sam glavu i začudila se sama sebi.
Ali opet....kao da me nekakva sila privlačila ondje. Kao da je to bilo izvan moje kontrole. Ma ja sam stvarno skrenila. Odlučno sam pomislila i sjela u naslonjač.
***
Nalazila se na nekakvom trgu. Sat na zidu je otkucao ponoć. Okrećala se, teško dišeći.
Gdje je to?
Pogledom je tražila nekakvo sklonište, nešto....bilo što. Samo da ne stoji na tom mračnom i osmljenom trgu. Osjetila je nešto u zraku.
Grane obližnjih stabala su se pomeškoljile kao da su upozoravale na nešto ili nekoga.
Nije joj bilo ugodno slušati tiha šaputanja stabala.
Ugledala je nekakvu crkvu. Nije imala kamo drugdje, pa je potrčala prema njoj.
Našla se ispred velikih, drvenih vrata. Na sreću, nisu bila otključana. Ili na nesreću.
Gurnila je ta teška, stara vrata od hrastovine.
Ugledala je dva reda klupa i oltar. Nesigurnim koracima je prošla kroz redove klupa. Približila se oltaru. Proučila ga je.
Tu je stajao nekakav kotlić ili nešto slično iz čega je parilo. Približila se da vidi o čemu je riječ, kada je osjetila nečiju hladnu ruku na svom ramenu.
Prošli su je trnci.
I onda je čula. Čula je glas koji će joj zauvijek ostati u pamćenju.
Taj visoki, ledeni glas:
- Dobro došla Emerath. –
______________________________________________
Širom je otvorila oči i naglo se uspravila. Duboko je disala i pogledom tražila naznake da je još ondje, na onom groznom mjestu.
Ali sada se nalazila u krevetu u svojoj spavaonici.
Duboko je odahnila i pokušala srediti misli.
Gdje sam ono bila? Tko je ono bio?
Zašto ja to sve sanjam?Ima li to nekakvog smisla?
***
Još samo jedan sat i gotovo za danas.
Inače volim školu i nije mi problem učiti. Ah, šta ćete – pravi Ravenclawac.:)
Ali danas sam željela što prije otići do knjižnice i pokušati saznati nešto više o tom snu.
Jutros nisam imala vremena, jer kada sam ponovno zaspala, probudila sam se baš kada je doručak bio pri kraju.
I evo me sada, sanjarim na satu Čarolija. A barem je na tom satu lako biti odsutan.
Zahvaljujući eksperimentima koje su provodili mnogi čarobnjaci, izmislio se čarobnjački mp3, mp4 i iPod.
Tako da sam uzela iz torbe svoj iPod, upalila ga i stavila slušalice u uši.
Glazba me relaksirala.
Tako sam ja lijepo slušala glazbu i uživala i naravno da nisam čula kada me je prof. Filtwick prozvao i to nekoliko puta.
- Gospođice Logan, zašto ne pratite nastavu? – ljutito je upitao
- Ja, ovaj....um...khm... – promucala sam
Iznenađeno me pogledao:
- Ma je li ja to vidim slušalice? -
K vragu – prekasno sam ih spustila.
- Odmah otiđite u ravnateljev ured jer je to nepoštivanje moga sata. -
- Iznenađen sam. Stvarno sam iznenađen. –
Oblilo me lagano rumenilo, jer su svi buljili u mene dok sam ja sramežljivo spremala knjige i iPod u torbu. Kada sam napustila učionicu, ravno sam otišla u ravnateljev kabinet.
Kabinet se nalazio nekoliko katova poviše učionice Čarolija tako da sam imala poprilično za hodati. Nisam se žurila.
Izvadila sam taj nesretni iPod i ponovno ga upalila.
Tako sam ja neko vrijeme hodala dok se napokon nisam našla ispred vodorige.
Ali onda sam se sjetila da ja nemam blage kako glasi lozinka.
Joj sranja! Što ću sada? A daaaj!!
Nisam znala što učiniti pa sam jednostavno sjela i čekala.
Kad – tad će naići netko i reći mi lozinku.
| < | studeni, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Studeni 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
I'm free
I fly alone
Leaving this darkness now, forever?
The memories of children
And the wisdom of many lifes
Burns deep in me
Where will the light go to?
Now I'm gone
And it seems that life had never existed
So we left the dark and cold
All I left behind are my tears
Don't fear Your last step
From the theatre of pain
And the children will love Your singing
From the sea
The sea is calling
I hear them calling
Emma
Emma Marie Logan
15 godina, Ravenclaw
Zaljubljenik u umjetnost i dobre knjige.
Oštra na jeziku i pomalo povučena.
Nije druželjubljiva. Često je sarkastična.
Ljudi je smatraju čudakinjom.
Voli biti sama.
Voli noć i tamu.
Privlače je čudne stvari.
Characters