× Flashback .
Zrake i spirale sivog dima sablasno su lebdjeli u drhtavom zraku. Ovaj dim je bio drukčiji od svih drugih koje sam dosada vidjela. Posebna magija. Kao da su sjene izbijale pokušavajući pronaći izlaz iz ovog pakla. Tama je prevladala ovaj bezdan dima iz kojeg je iščezavalo neko svijetlo. Pa, zapravo, to se i nije moglo nazvati svijetlom ; u mojim snovima nikad nije bilo ni trunke svijetla. Mislim da sam ovo već jednom sanjala..ovu tamnu figuru sačinjenu od dima. Što sam više i više sanjala, postajala sam prestrašenija onome što vidim, približavajući mi se bliže i bliže mojem ledenom tijelu. Ne, nisam se mogla pomaknuti. Iz nepoznate figure od dima izbijala je samo gorka tišina. Ono me je dohvatilo, dapače jako nježno..duga ruka provirila je iz misteriozne magle, sa nekom nelagodnošću , dotaknuvši moj gležanj, polako ga milijući. Odjednom sam mu se prepustila, prepustila se zvukovima koje nisam prije čula, zbog preokupiranosti svojim teškim mislima.

-Izgubljeni...mi smo izgubljeni u dušama i umovima. Samo nas snažno srce može pustiti iz kaveza smrti. Svaka suza za smrt će te spasiti iz tvoje želje prema strasti . -Ruka je prešla preko mog lica, vrativši se u mrtvilo.

Razmišljala sam o riječima koje sam maločas čula. Meni nisu imale smisla. Dim je polako iščezavao u najtamniji dio šume, ostavivši iza sebe crnu figuru iz moje zadnje scene sna.

-Tko si ti ? -Pitala sam , čisto iz znatiželjnosti, straha, žudnje za nečim novim, samo meni dostižnim. Odmah nakon, crna figura iščezne prema najmračnijem dijelu tako da je izgledalo da progoni maglu, koja me upravo napustila.
Sva ta bezdan tame počivala je u mojim venama.

. End Of Flashback ×

Strahovi i zbunjenost omeli su me tako da sam zaboravila gdje sam uopće i morala sam se polako sjetiti da sam bila u sredini mračne šume;
Moji snovi su bili teški za sviranje kao violina i uvijek bi mučenički iskapali u mojoj glavi.
Napokon sam došla k sebi, osim poveće boli u stomaku. Osjetila sam bol kako gmiže u mojoj glavi.

Čak mi nisu mogli donijeti ni jastuk, nego ovo nešto što zovu dekica. - Mislila sam u sebi .

- Ti je hladno ?. - Blago promukao glas promolio se između ponoćnih sjena. Osvrtala sam se oko sebe pokušavajući pronaći tu figuru.

-Smrzavam se, da budemo precizniji . -Odgovorila sam kroz smrtno ukočene usne.

Tada se Lauri pojavio preko puta ognjišta i sjeo prekrštavajući noge kao i obično .

-Navikni se. -Progovorio je sa blagim zijevanjem, nastavljajući - I nije baš tako hladno, kao što ti zboriš, Rose .

Pogledala sam na mjesto gdje je sjedio sa sarkastičnim izrazom lica.

-Oh, da. Kažeš ti sa velikim, debelim kaputom na sebi. -Završila sam prevrčući očima.

Lauri je pogledao dolje na kaput rekavši
-Ovo zapravo i nije moje, posudio sam ga od Valloa. -Zatim ga je skinuo sa svojih čvrstih ramena otkrivajući crnu košulju koja je pratila njegovo tijelo.

-Evo, trebalo bi biti bolje. -Rekao je prebacujući kaput od čohe na moja leđa.
Tako je topao..čak i samo držanje čini me puno toplijom..

-Hvala .-Rekla sam sa nekom dozom gracioznošću smještajući se u prevelikom kaputu . Lauri se blago nasmješio, dodavajući još drvceta za potpalu.
Opazila sam nešto čudno..dugi, srebreni nož koji je visio na crnom remenu sa tupim bodljama. Posmatrala sam ga pažljivo dok je sve više pitanja naviralo u mojoj glavi.

-Zašto vi nosite oružje ?. -Uljudno sam priupitala pokušavajući ne stvoriti pogrešnu sliku o njima.

Lauri je podigao obrve odgovorivši.
-Pa trebaju nam, dakako, šta misliš za što. -Odgovorio je hladnokrvno.

Pa, potpuno je očito da mi neće dati direktan odgovor ubrzo . Barem mi na njih odgovara .
Ivonne i Vallo su rekli da je Lauri temperamentan u negativnom smislu, ali nisam još...

-Ali, zašto noževi. Mislim, imaš puno efektnijih oružja kao naprimjer pištolja ili...čak bombe. Vidim da bi za "odsjedanje" u ovoj šumi na 3 godine trebalo tako nešto. Ali nož ?. Vi ste jako staromodni, ako smijem primjetiti, naravno. -Pauzirala sam na trenutak kako bi si mogla razjasniti zašto Lauri zuri u mene, bez treptaja. -Šta ?.-Nenamjerno sam dodala prodornim glasom.

-Si završila ?. -Pitao je prevrčući očima.
Osjetila sam malu neugodnost.

-Kao prvo, pištolji i bombe nisu ni blizu efektne kao nož, jer ne štete nakon što postanemo...-Pažljivo je birao riječi sve dok nije zamucao na kraju. Pokušavajući pauzirati i vidjeti moj sve više radoznaliji pogled.

-Ja..Ja čak i nebi trebao voditi ovaj razgovor s tobom bez njih. -Prebacio je pogled na dvoje nepomičnih tijela koja su spavala u dubokom snu.

-Koja je svrha toga ? .-Rekla sam obrativši se Lauriju ne skidajući pogled od njih-spavajućih figura. Čula sam blago hihotanje od strane Laurija.

-Što ima loše u spavanju?. -Pitao je smijući se.
Slatko sam se zahihotala, sklanjajući crni pramen sa jednog oka.

-Ništa, baš ništa. -Rekla sam skeptično. -Ali ako tu nema ništa loše, zašto onda i ti ne spavaš ?. -dodala sam.
Lauri je prevrnuo očima, stavljajući svoju desnu ruku u lijevu čiji su nokti, za razliku od desne bili nalakirani crnim lakom.

-Imao sam noćnu moru. -Odgovorio je tiho, ostavljajući iza sebe gorku tišinu.
-Ti si imao noćnu moru ?. -Upitala sam , nakon.
-Možda ti je to teško za povjerovati, ali. DA.
Ja sam ljudsko biće kao i ti i svi ostali ovdje, zato ...-Odgovorio je sa nepotrebnom dozom gnjeva, koja mi je pomalo i zasmetala.

-Oprosti, nisam mislila ništa...
-Loše, da, znam...

Podigla sam, dosada spuštenu glavu .Njegove oči ulovile su moje.
Te smaragdno zelene oči, tako prekrasne. Mogla bi ih satima i satima gledati. Ne, ne bi dosadile. Najednom, pomakao je svoje lice nešto bliže mom i mogla sam osjetiti njegove ubrzane otkucaje srca.
Zatim prije nego me pustio da se priberem i shvatim što ja to radim u ovoj šumi, sa ovim strancem...
Poljubio me je...tako nježno, prislonivši svoje neobično tople usne, stopivši se sa mojima. Otprva sam bila iznenađena da bi mu uzvratila tu neobičnu nježnost koja mi je davala posebnu moć. Ali onda mi je mozak prestao misliti, prepustila sam mu se..
Počeo je ljubiti moj vrat. U ovom trenu moje srce je bilo zacijeljeno opet. Kao da nikad i nije bilo slomljeno...