petak, 26.11.2010.

Have you ever loved someone so much, you'd give an arm for? Not the expression, no, literally give an arm for?

Tamu proguta noć, hrapave ruke na tvom golom vratu,gdje dječji pogled nestaje u suhom dahu,tamo daleko preko polja gdje nema ničijeg vidika,gdje oronulo lišće tone u zemlju - ljepote slika.Tamo negdje gdje ton proizvodi lagani šum.Tamo bez povratka s darom kajanja bez krvoprolića samo masnica.Na tvom licu, svezanim rukama,još jedna bajka u noći isprepletenoj mukama.Sjećaš li se pogleda, u tmurnoj tišini, samo jecaja u valnoj ravnini.A ja se nekako sjećam tebe i tvojih brzih koraka bez čitave odjeće,sjećam se vriska potonule sreće.Sljedeći dan u novinama jedan na svjetu manje,kažu: nisi mogla da samoj sebi izlječiš rane. Hej ti, stranče, skriven u smogu sjećanja.Gdje osušeno lišće niže svoje niti kontrast bojama.Gdje prašina čini mulj prkosan zrakom.Gdje neutralan ključ otvara sva vrata,sva nevidljiva dobra.Hej ti,stranče koji ne želiš odrasti!Gdje vode tvoji putevi na skrižanju uzavrelog asfalta?.Na što naslučuju tvoji ciljevi neispunjenih obećanja?.Gdje se nalazi centar,spokojnog doma?.Hej ti stranče,pakosnih manira!Dokle seže horizont u tvojim očima?.A biti ću mudar, dragocijen i elegantan.Biti ću dobro isprepleteno sa zlim.Kažu pakostan, pogledom streljanim u krivi kut.Skidam kapu za protivnike, za svako zrno hrabrosti.Noćas kažu, stiže moje vrijeme.Postajem vrijedan, vrijedan sebe.

One day this all will change.Treat people the same,stop with the violence down with the hate.One day we'll all be free and proud to be under the same sun singing songs of freedom.All my life I've been waiting for,I've been praying for the people to say that we don't wanna fight no more they'll be no more wars and our children will play.ONE DAY.



22:49 | Komentari (30) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.