ponedjeljak, 26.06.2006.

idem spavat

Jučer i prekjučer nisam iz stana izašla jer sam učila za ispit, ludila sam, nisam znala di bi više sa sobom...A sama doma, moji na putu a Dragi ne može doći jer i on ima ispit danas... Stalno sam palila i gasila klimu, buljila u knjigu i škicala na tv, a sati su tak brzo prolazili da nisam mogla vjerovat. Prvo sam noćas namjeravala učit do 3, pa do 4, na kraju je bilo 5 sati i nije mi se isplatilo. Otišla sam po novine u sandučić i odlučila malo prošetat. Kad sam otišla malo dalje pala mi je na pamet ideja da uzmem knjigu i novine i prošetam do Bundeka i sjednem tam na svježem zraku i tam učim. Nije mi baš bilo svejedno jer je bilo 5 sati ujutro ali za čudo, bilo je još luđaka koji su šetali, vozili bicikle i rolali se, to stvarno nisam očekivala.. Osjećala sam se sigurno jer je neki redar bio tam, pa ipak, nikad ne znaš. Slikala sam neke slike s mobom al ih trenutno ne mogu prebacit na komp pa kad ih prebacim budem ih stavila tu. Stvarno je prekrasno, par ljudi ima, zrak je svežiji, sunce još nije zagrijalo, ma savršeno. Koja razlika između temperature u stanu na visokom katu i malo dalje, na Bundeku.. Tam sam bila do 6.50, otišla doma, otuširala se. Dok sam se tuširala, nikak nije htjeo izač onaj gel za tuširanje pa sam ga tresla da bi mi izletio i nestao negdje mlaz njega a nisam skužila gdje. Tek kad sam izašla iz kade i pogledala se skužila sam da mi je završilo u kosi, onak crta nečeg bijelog. Fala Bogu da nisam van izašla takva. Dođem na faks i ne mogu vjerovat koliko ljudi ima.. Pola ljudi je prebacila da pišu u 10 sati, meni se nije dalo čekat. Sjedila sam s curama iz svoje grupe, očekivala sam da ću bar 2 pobrat a kad nam je podijelila pitanja sam što nisam pala na dupe. Pa ta žena nije normalna, od 100% izašlo je 90% ljudi. Svi su pizdili da nije normalna i kakva su to pitanja koja nemaju veze sa ničim, kvragu.. Jedino dobro u tom što smo izašli u prvih 5 minuta i nije nam se to računalo kao da smo izašli na ispit. I sjetila nam se dat čak jedan rok u 7 mj, suuuper
Još jedna dobra vijest što su nam odlučili dat da prenesemo "čak" 1 ispit u 2.god, tj 5 bodova manje moramo skupit.. I još idem u tramvaju doma i zaboravim izać na stanici i produžim prema Jarunu, koja sam tuka. E sad idem na skoro zasluženi odmor, jedva čekam da se napajkim.
A moju Ljubav neću vidjet do ko zna kad, i zato sam najtužnija. Sad nas oboje pritišću ispiti i za niš nemamo vremena a On meni fali. I ak čita nek zna da ga vojim.. pusa I sretno Mu danas.
Pozdrav i Ivy, ak se vratila..