nedjelja, 18.06.2006.

početak

Evo, sad nakon ponoći nam je godina i 9 mjeseci.
Meni je teško ne pridodavati važnost tom datumu svaki mjesec. Svaki mi je mjesec taj datum tako sladak, svaki se put sjetim kako je to bilo na početku, prvi dan. Došao si zamnom u kuhinju, stao i gledao me, rekao si da me moraš nešto pitati a ja sam počela drhtati, pitao si me dali želim biti s tobom. Zagrlila sam te i viknula naravno!
Nikad ništa nisam toliko jako željela kao biti s tobom i u tom je trenu to je postalo stvarnost.
Još godinu dana poslije toga ulovila bi sebe u mislima i čudeći se i sama što sam s tobom.
A kako je vrijeme dalje prolazilo, nikada nisam niti na trenutak požalila što sam odgovorila da.
Samo sam sve više shvaćala koliko je to veliko i važno i što to može postati.
Nekad sam se čak i bojala koliko o tebi ovisim i koliko te volim jer si mi postao sve i izgubila sam
kontrolu nad svojim životom.
I sam znaš koliko je to stvaralo problema, koliko straha je u meni bilo za tebe.
U svima sam vidjela prijetnju, u pogledu i riječi svake cure koja bi bila u tvojoj blizini.
U početku je bilo tako divno, samo ja i ti, tako zaljubljeni i blesavi, to slatko "upoznavanje".
Uvijek se sjetim toga i budem sretna. Je, zaljubljenost je odličan osjećaj ali je prolazno.
Za mene nije bilo ništa ljepše nego shvaćanje da te volim, da je naša veza ozbiljna i da su naši osjećaji jednaki i stvarni.
Kao i to da lagano gradimo budućnost, da smo tu jedno za drugo, da smo opušteni zajedno, da nam je najljepše biti sami doma uz filmove ili samo pričati i grliti se. Čak je i svađa slatka jer me poslije povučeš sebi i poljubiš me ili zagrliš, pa kad je tebe zaskočim i počnem te gnjavit pusicama i malo te napaljivat. Ali i onaj pomirdbeni sex, slatki, odlični, strastveni, kako samo mi znamo. I smijanje, škakljanje, dirkanje, gledanje tebe kak igaš igice...
To smo mi. I to je ono najbolje... Ima toliko još toga za reći i pokazati ti. Volim te, samo tebe.
Možda to neznam najbolje ali znam najviše.. Pusa