Imbarazzata
petak, 28.01.2011.
Zašto sam se odlučila pokušati pisati
Ovaj tekst djelomično je nastao kao reakcija na Marcelinin i Fletlajnov post, a djelomično je to nešto o čemu već dulje vrijeme razmišljam.
Sve mi se više čini kao da je rješenje muško-ženskih odnosa, ali i među- ljudskih odnosa općenito zapravo vrlo jednostavno. Prvo i osnovno ljudi dragi odlučite što bi vi od svog partnera željeli. I to se odnosi na predstavnike oba spola. Dosta mi je curki koje se žale kako ih je opet sjebao neki frajer. Kao one su se nadale ozbiljnoj vezi, a onda su počele izlaziti s tim jednim tipom (koji by the way svima poznat kao netko tko stalno šara okolo, ne želi ozbiljnu vezu, nezreo, neozbiljan i izrazito sebičan tip) i gle čuda nakon par tjedana dobrog seksa i zabave tip ih je napucao, a one sad jadne i zaljubljene pate za njim. Gle stara moja, a kaj si ti očekivala?!!! Ili žali mi se frend kako nikako da započne neku ozbiljnu vezu. Onda nakon par minuta razgovora shvatim da ganja neku sisatu osamnaestogodišnjakinju koju je upoznao u nekom disko klubu. Kad su se upoznali prvo ga je pitala kaj radi, a onda koji auto vozi. Halo i tada ti nije zazvonilo da nekaj ne štima? Kaže zaljubio se. Gle stari moj shvaćam da si se napalio, ali nemoj mi molim te pričati o ljubavi. Pustite sve takve kitove i mačke da se međusobno množe, a vi sjednite i razmislite još jednom što doista tražite. Sise ili bliskost? Popularnost ili povjerenje?
Curka iz moje priče ima problem koji je čest kod nas žena (iako poznajem i nekoliko tipova s istim defektom, pa ne sumnjam da ih ima još) a to je da mislimo kako nekog možemo promijeniti, samo ako se taj netko dovoljno zaljubi u nas. Uvjerenje kako će se neozbiljan tip koji skače iz kreveta u krevet uozbiljiti i odjednom postati smiren i vjeran budući muž samo je blaža varijanta puno gorih priča. Žena koje vjeruju kako će zlostavljač prestati biti zlostavljač samom činjenicom što će se zaljubiti u njih. Gle najbolje je da to shvatite u startu – neće. I kad nakon što ih je ovaj prvi još jednom prevario s prvom curkom s boljom guzom od njihove ili kad ih je ovaj drugi još jednom brutalno izvrijeđao ili udario, one plačući mrmljaju kako ga vole. – Ma što to točno kod njega voliš? To što je idiot ili to što je divljak? – Vole one nešto sasvim drugo. Onaj skriveni potencijal koji taj frajer negdje duboko u sebi skriva. I sebe u ulozi spasiteljice koja će tu skrivenu dobrotu svojom inteligencijom, šarmom i svim drugim nezaboravnim kvalitetama izvući iz njega. Znam da bi me zbog ovakvih izjava mogle mrziti mnoge žene, ali ovo tvrdim samo zato što sam i ja jednom bila uvjerena da sam sposobna svojim kvalitetama promijeniti neke zlostavljače u koje sam se tako „beznadno zaljubljivala“. Ma pizdarije. Jedino u što sam doista tada bila zaljubljena je ta vizija sebe kao spasiteljice koja će ih izvesti na pravi put i koju će oni zbog toga zauvijek voljeti. Naravno da se to nikada nije dogodilo. Jedino što sam iz takvih veza dobila je puno, puno suza i iskustvo ili neka vrst samospoznaje zahvaljujući kojoj sam znala prepoznati kada se onaj pravi konačno pojavio u mom životu. Da sam ga upoznala koju godinu prije i bez tih gadnih iskustava možda bih ga otpisala kao nezanimljivog i neizazovnog. A ovako sam znala, on je već sada upravo onakav kakvog želim, kakav mi treba kao partner uz kojeg ću biti sretna. I ne želim da se ikada promijeni. Ma daleko od toga da on ne radi 1001 stvar koja me može dovesti do ludila, ali sve su to beznačajne sitnice. Jer i on mene voli upravo takvu kakva jesam. S malim sisama, krivim nogama, nadrkanu u ranim jutarnjim satima i što ga ljuti najviše od svega – koja jaaako teško izgovara bilo što o svojim osjećajima. I zato sam eto odlučila pokušati pisati.
S druge strane i frajeri istina je imaju puno problema i krivih percepcija o tome kakva bi njihova partnerica trebala biti. Taj moj frend recimo, neprestano se žali kako ne može pronaći curu s kojom bi započeo „ozbiljnu vezu“. S druge strane neprestano se zaljubljuje u neke curke ili puno premlade da bi uopće počele razmišljati o ozbiljnoj vezi (jer da: ne žele sve cure ozbiljnu vezu i brak čim se rode neke itekako žele provesti mladost zabavljajući se i eksperimentirajući s raznim tipovima i zašto ne?) ili neke koje su već bile u vezi. Kad sam mu u nekoliko navrata željela skrenuti pozornost na neke svoje frendice koje također žele započeti „nešto ozbiljno“ s gnušanjem je te sugestije odbio uz komentar da su one „dosadnjikave“. Mislim da bi mu život bio puno jednostavniji da si odmah u startu priznao da je ono što želi dobra zabava i da ni sam još nije spreman „za ništa ozbiljno“ i da to naravno prizna i curkama s kojima se druži. Jer u protivnom u velikoj je opasnosti da i on postane negativac s početka priče i tako ješ jednom zatvori taj krug „zapetljanih muško-ženskih“ odnosa.
