|
|
| < | listopad, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
prica?
nadam se...
Radnja je smjestena u pocetak Cetvrtog doba, u Lórienu [gdje je nakon Sauronova pada ostalo jos vrlo malo vilenjaka i doseljenih poluvilenjaka], ali kasnije i u ostalim dijelovma Medjuzemlja.
Lúthien
*poluvilenjakinja iz Minas Tiritha
*jednim dijelom potjece iz stare kuce Finwëove, a drugim dijelom iz kuce Elwëove
*kcer Arwen i Aragorna
*otisla u Lórien sa jednom od svoje tri sestre, Arien, i tamo ih je primila Galadriel prije nego sto je sa Celebornom otplovila u Besmrtne zemlje
*ime dobila po Lúthien Tinúviel
*Amras joj nadjenuo nadimak Lalaith: setajuci sumom [slucna situacija s Berenom i Lúthien], opazio je kako se netko zvonko smije... Dosavsi do brijega odakle je smijeh dopirao, spazio je Lúthien kako se sretno i bezbrizno smije, i zazvao je: 'Lalaith!'
Amras
*vilenjak iz Lóriena
*sin Galadriel i Celeborna
*jedini od njihovih sinova i kceri koji nije otisao u Besmrtne zemlje
*ime dobio po jednom od Fëanorovih sinova
*ima sposobnost citanja misli, sto je otkrio tek nedavno
*Lúthien upoznao kad je tek dosla do njih sa sestrom
Amarië
*Lúthienina najbolja prijateljica iz Minas Tiritha
*kcer Faramira i gospe od Rohana, Eówyn
*nedugo nakon Lúthienina odlaska, krece za njom i sustize je kod Emyn Muila
*dobila ime po Vanyarskoj vili
Celebrian
*vilenjak iz Mrkodola
*Legolasov i Merenwenin sin
*iz Mrkodola odlazi u Lórien u potrazi za Bijelom gospom, koju zna samo iz mitova
*dolazi prekasno, ali svejedno ostaje jer smatra Lórien ljepsom sumom od Mrkodola
*Amrasa upoznaje u Galadrielinoj kuci, nakon nekog vremena postaju najbolji prijatelji
eemm... nisu moje slike, al ih smatram prigodnim za ovu pricu...
Boomp3.com
Boomp3.com
Boomp3.com
Boomp3.com
Boomp3.com
Boomp3.com
Boomp3.com
Boomp3.com
Boomp3.com
Boomp3.com
Boomp3.com
Boomp3.com
Boomp3.com
3 sata ujutro. Zvijezde su treperile najjace sto mogu jer su znale da ce se za par sati ugasiti. Fëanor je lezao na krevetu; nista se nije culo osim treperenja lisca na laganom povjetarcu. Prevrtao je razgovor s Aragornom u glavi.
****** ****** ***
- Ne.
- Molim te. Razmisli, radi ti se o kceri. Znas kakva je bila nakon sto je Eilinel otisla. kamoli ovo.
- Jesi ti svjestan sto od mene zahtijevas? Da odem u Aman, u Mandosove dvore. Jesi svjestan da je nemoguce uopce doci do Amana?
- Earendil je jednom uspio.
- Earendil je to napravio u Drugom dobu, dok je Aman jos uvijek bio na Ardi.
- Razmisli jos jednom, molim te.
- Kad saznas kako doci do tamo, onda cu o tome razmisljati. A realnost je da nikad neces saznati kako. Moj odgovor je ne i nicim ga neces moci promijeniti. Laku noc, Fëanore.
- Kralju Aragorne...
- Laku noc.
****** ****** ***
Imao je pravo. Nema sanse da ce itko ikad vise doci do Amana. Sto mu je uopce bilo na pameti kad je odlazio do njega?
Pitao se da li je sve u redu s Lúthien. Ustao se, otvorio vrata te se popeo na drugi kat. Tiho otvorivsi njena vrata i jos tise ih zatvorivsi, udje u sobu. Na mjesecinom obasjanom krevetu nije bilo nikoga. Najgore misli mu prodju glavom. Uto spazi otvorena vrata balkona i siluetu, cije su haljina i kosa vijorile na povjetarcu. Dojde na vrata te se na njih nasloni.
- Mislio sam da spavas.
- Znala sam da ces doci.
- Koliko dugo vec ne spavas?
- Sat, sat i pol mozda. Pridji blize, ne boj se.
On joj pridje te se, bas kao i ona, nalakti na kamenu ogradu balkona. Razmisljao je da li da joj kaze za onaj razgovor.
- Znas... - ipak se odluci i zapocne.
- Ne, nemoj.
- Sto?
- Nemoj pricati uopce. Molim te.
- U redu.
Tako su stajali neko vrijeme, suteci i promatrajuci Anduin koji se lijeskao na svjetlosti koja je bila pomijesana s mjesecinom i ranim suncem. Svatko je mislio svoje, a zvijezde su pocele jenjavati.
- Znas, cula sam ga - progovori Lúthien - i u snu krenula za njim. Bio je ispred mene. Ne znam kako se tamo stvorio. Ali je. U jednom trenu je krocio u vodu; tek tada sam se probudila. A on je... bezivotno plutao.
Fëanor nije znao sto bi rekao.
- Ne moras nista ni reci - znala je o cemu je razmisljao; znala ga je u dusu... njega cak vise nego Amrasa.
- Krivo mi je sto ti ne mogu pomoci.
- Tu vise nitko nista ne moze. Moram nastaviti dalje.
- Uvijek cu biti uz tebe, cak i ako to ne trazis od mene.
Oci joj zbog suza zasvjetlucaju; zahvaljivala je Manweu sto nisu okrenuti licem u lice.
- Hvala.
- Na tome se ne treba zahvaljivati jer, ipak, prijatelji tome sluze.
Sutili su jos par trenutaka. Lúthien mu dodirne podlakticu da se okrene te ga zagrli. Tresla se.
- Ajmo unutra, odspavaj jos malo.
- Ostani sa mnom.
Podigne ju u ruke te odnese do kreveta. Ona legne, prodje mu rukom lagano po kosu i licu, nasmijesi se te se okrene na drugu stranu. Zaspala je za par trenutaka. Fëanor, cak i da je htio, nije mogao otici. Osjecao se kao da je prikovan za krevet. Promatrao ju je jos par trenutaka - mirno je spavala. Zatim se okrene na drugu stranu, prema balkonu te spazi, na samom jugu kako, umjesto da i tamo pocne svitati, jos uvijek vlada mrak. Srcem mu prodje sjenka sumnje, no ubrzo zaboravi na to.