|
|
| < | travanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
prica?
nadam se...
Radnja je smjestena u pocetak Cetvrtog doba, u Lórienu [gdje je nakon Sauronova pada ostalo jos vrlo malo vilenjaka i doseljenih poluvilenjaka], ali kasnije i u ostalim dijelovma Medjuzemlja.
Lúthien
*poluvilenjakinja iz Minas Tiritha
*jednim dijelom potjece iz stare kuce Finwëove, a drugim dijelom iz kuce Elwëove
*kcer Arwen i Aragorna
*otisla u Lórien sa jednom od svoje tri sestre, Arien, i tamo ih je primila Galadriel prije nego sto je sa Celebornom otplovila u Besmrtne zemlje
*ime dobila po Lúthien Tinúviel
*Amras joj nadjenuo nadimak Lalaith: setajuci sumom [slucna situacija s Berenom i Lúthien], opazio je kako se netko zvonko smije... Dosavsi do brijega odakle je smijeh dopirao, spazio je Lúthien kako se sretno i bezbrizno smije, i zazvao je: 'Lalaith!'
Amras
*vilenjak iz Lóriena
*sin Galadriel i Celeborna
*jedini od njihovih sinova i kceri koji nije otisao u Besmrtne zemlje
*ime dobio po jednom od Fëanorovih sinova
*ima sposobnost citanja misli, sto je otkrio tek nedavno
*Lúthien upoznao kad je tek dosla do njih sa sestrom
Amarië
*Lúthienina najbolja prijateljica iz Minas Tiritha
*kcer Faramira i gospe od Rohana, Eówyn
*nedugo nakon Lúthienina odlaska, krece za njom i sustize je kod Emyn Muila
*dobila ime po Vanyarskoj vili
Celebrian
*vilenjak iz Mrkodola
*Legolasov i Merenwenin sin
*iz Mrkodola odlazi u Lórien u potrazi za Bijelom gospom, koju zna samo iz mitova
*dolazi prekasno, ali svejedno ostaje jer smatra Lórien ljepsom sumom od Mrkodola
*Amrasa upoznaje u Galadrielinoj kuci, nakon nekog vremena postaju najbolji prijatelji
eemm... nisu moje slike, al ih smatram prigodnim za ovu pricu...
Boomp3.com
Boomp3.com
Boomp3.com
Boomp3.com
Boomp3.com
Boomp3.com
Boomp3.com
Boomp3.com
Boomp3.com
Boomp3.com
Boomp3.com
Boomp3.com
Boomp3.com
Fëanor je gledao u daljinu. Odustno. Volio je biti sam u svojoj sobi, na najvisoj razini u Minas Tirithu. Pogled na planinu koja je nekoc bila pod Sauronovom vlascu ga je opcaravala. Mir i tisina. Nigdje nikoga. Ni u zemlji koja se jos uvijek zove Mordor, a ni u njegovoj sobi.
Upravo se sjetio Lúthien. Kako su, kao djeca, provodili svoje vrijeme igrajuci se na tratinama ispred Minas Tiritha. Zapitao se gdje je ona sad.
****** ****** ***
- Jao, smijeha! Lúthien, znas da ne smijemo ici tako daleko!
- Pa? - pogledala ga je podsmjehnuvsi se. - Ionako nitko nece saznati za ovo.
- Jesi sigurna?
- Jep. Ajmo sad.
Nastavili su dalje prema dolini rijeke. Smijesan prizor, vidjeti dvoje zaigrane, nestasne djece kako trce prema dolini rijeke Anduin.
****** ****** ***
- Fëanore?
On se trgne, ali se ne okrene. - Reci, majko.
- Dosao je netko tko bi te htio vidjeti.
- Tko?
- Podji samnom, ceka te u vrtu.
On se nevoljko okrene, ne zeljeci trenutno vidjeti nikoga. Sve sto je htio je biti sam. No, ocito taj netko nije htio da on bude sam.
Sidjose u vrt. On, podigavsi pogled, ostade zapanjen stajati. Da, to je bila ona. Lúthien. Ista ona o cijoj je igri maloprije razmisljao. Samo sto ona nije izgledala tako... veselo. Izgledala je kao da je ostarila dobrih 20 godina. Strese se i potrci prema njoj. Plakala je. Amarie je pokunjeno stajala pored nje.
- Lúthien?
Ona digne glavu prema njemu.
- Fëanore... - i zagrli ga cvrsto.
- Hej, mala, sve je u redu. Nisam se nadao da cu te ovako brzo vidjeti. A gdje je Amras?
Ona brizne u jos veci plac. Amarie pogne glavu i suze joj navru na oci. - Mrtav je...
Fëanor nije mogao vjerovati. Ne, nije poznavao Amrasa. Znao ga je samo iz njenih prica koje mu je ona pricala kad bi se, nakratko, vratila kuci. Bilo mu je zao nje. Lúthien, nasmijane Lúthien, za koju je znao da ce joj bilo sto tesko vratiti omijeh na lice. Da, znao je da ju je Amras zvao Lalaith, i slagao se s tim njenim nadimkom, jer ju je jako dobro opisivao. Ali sada...
- Hajde, mala, zamnom, sredit cemo sto se srediti da.
- Fëanore... Nista se vise ne da srediti... On je mrtav...
- Podji zamnom.
Obgrli joj ramena i odvede ju do svoje sobe. - A Amarie? - upita ona drhtavim glasom. - Moja majka ce ju zbrinuti, ne brini se. Sad je sve u redu.
Voljela je Fëanora i njegove umirujuce rijeci. I u najranijim danima ju je znao smiriti, utjesiti.
****** ****** ***
- Lúthien! Cekaj, za ime Eruovo!
- Uhvati me ako mozes!
Trcao je za njom, ali ju nikako nije mogao dostici. Ona se zvonko smijala trceci, dosavsi do Anduina. Stala je na sam rub te se okrenula gledajuci gdje je Fëanor. Dosao je do nje uzdisuci.
- A mogla si bas i malo brze trcati, znas?
- Vidis, mogla sam - podlo mu se nasmijesi. - Ali nisam, jer mi te je bilo zao.
- Da, da, sad kao je - on nastavi podbadati.
- Pa je, nije da ti znas tako brzo trcati - rekavsi to, zakoraci unazad, zaboravljajuci da je iza nje voda; zatetura i upadne u brze vode Anduina.
- Ne, Lúthien! - vikne Fëanor i pruzi joj ruku; no voda ju je nosila.
Obazreo se iza sebe i spazio je naslagane grane drveca koje su Gondorci donosili; 'Bas su poterfili pravo vrijeme za obrezivanje drveca', pomisli. Otrci po jednu od tih dugih, relativno krhkih grana, bez ikakvog lisca te, pazeci da mu se ne razlomi, potrci nazad do Anduina. No, Lúthien je odmicala sve dalje i dalje. On potrci prema njoj; a trcao je vrlo brzo - kao jedan od Mearasa - te dojde ispred nje i dobaci joj granu.
- Primi se, Lúthien!
Ona, boreci se s bujicom vode, koja je ubrzavala sve vise i vise kako se teren spustao i kako joj se tok zakretao, nekako uspije dohvatiti kraj grane, te ju Fëanor povuce na obalu. Pocela se tresti od hladnoce, no on ju je zagrlio.
- Hajde, mala, sad je sve u redu. Van si rijeke, nema opasnosti za tebe vise. Vratit cu te kuci, na sigurno.
- Ne ostavljaj me, Fëanore...
- Necu, mala, ne brini. Idem s tobom, gdje god isla.
Ona se smiri, osjecajuci onu potrebnu dozu sigurnosti u njegovim rukama. On ju podigne sa zemlje i laganim korakom se zaputi nazad, prema Minas Tirithu.
****** ****** ***
- Zaspala je. - odgovori Fëanor na Amariein zabrinuti pogled, izlazeci iz sobe.
- Jel ti...
- Da, rekla mi je sve. Krivi sebe.
Amarie duboko uzdahne. - Pretpostavljam da i sam znas da ona nije kriva.
- Da, znam. Ali to je manje bitno. Moram razgovarati s Aragornom. Jel on zna da je tu? Jel Arwen zna da je tu?
- Ne. Nitko ne zna. Zahtijevala je da prvo tebe vidi. Sreli smo tvoju majku na obali i trazila sam ju da nas tebi dovede.
- Dobro. Idem potraziti Aragorna.
- Mogu li s tobom?
- Ne. Bolje je da tu ostanes. Za slucaj da se probudi, da ne bude sama.
- Dobro... I da, Fëanore - zazove ga jos jednom, taman kad se okrenuo da ce poci - sto ce ti Aragorn?
- Saznat ces. - okrene se i lagano zatvori vrata.
Oblaci su se nakupljali iznad Minas Tiritha. Izdanak Nimlotha je ponovo poceo venuti. Jug je bio nemiran. Sjenka se vraca.