|
|
| < | studeni, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
prica?
nadam se...
Radnja je smjestena u pocetak Cetvrtog doba, u Lórienu [gdje je nakon Sauronova pada ostalo jos vrlo malo vilenjaka i doseljenih poluvilenjaka], ali kasnije i u ostalim dijelovma Medjuzemlja.
Lúthien
*poluvilenjakinja iz Minas Tiritha
*jednim dijelom potjece iz stare kuce Finwëove, a drugim dijelom iz kuce Elwëove
*kcer Arwen i Aragorna
*otisla u Lórien sa jednom od svoje tri sestre, Arien, i tamo ih je primila Galadriel prije nego sto je sa Celebornom otplovila u Besmrtne zemlje
*ime dobila po Lúthien Tinúviel
*Amras joj nadjenuo nadimak Lalaith: setajuci sumom [slucna situacija s Berenom i Lúthien], opazio je kako se netko zvonko smije... Dosavsi do brijega odakle je smijeh dopirao, spazio je Lúthien kako se sretno i bezbrizno smije, i zazvao je: 'Lalaith!'
Amras
*vilenjak iz Lóriena
*sin Galadriel i Celeborna
*jedini od njihovih sinova i kceri koji nije otisao u Besmrtne zemlje
*ime dobio po jednom od Fëanorovih sinova
*ima sposobnost citanja misli, sto je otkrio tek nedavno
*Lúthien upoznao kad je tek dosla do njih sa sestrom
Amarië
*Lúthienina najbolja prijateljica iz Minas Tiritha
*kcer Faramira i gospe od Rohana, Eówyn
*nedugo nakon Lúthienina odlaska, krece za njom i sustize je kod Emyn Muila
*dobila ime po Vanyarskoj vili
Celebrian
*vilenjak iz Mrkodola
*Legolasov i Merenwenin sin
*iz Mrkodola odlazi u Lórien u potrazi za Bijelom gospom, koju zna samo iz mitova
*dolazi prekasno, ali svejedno ostaje jer smatra Lórien ljepsom sumom od Mrkodola
*Amrasa upoznaje u Galadrielinoj kuci, nakon nekog vremena postaju najbolji prijatelji
eemm... nisu moje slike, al ih smatram prigodnim za ovu pricu...
Boomp3.com
Boomp3.com
Boomp3.com
Boomp3.com
Boomp3.com
Boomp3.com
Boomp3.com
Boomp3.com
Boomp3.com
Boomp3.com
Boomp3.com
Boomp3.com
Boomp3.com
Nesto ju je mucilo cijelu noc. Sanjala je one dvorane, sanjala je njegove usne na svojima, i njegovo saputanje njoj na uho: 'Lalaith, gerich meleth nin...'
Voljela ga je jos uvijek. Neopisivo. Ni sama ne zna zasto je tako okrutno slagala, i unistila mu zivot. Jedino sto je ona trebala je bilo pronaci sebe u svom zivotu, i to je nasla. Uz njega. Nije to shvatila dok ga nije ostavila.
Dignula se s poda, jos u snu, ali je pritom neoprezno udarila i Amarie. Nesto ju je vodilo, neki osjecaj, mozda i osjecaj znatizelje, radoznalosti. Cula je Amrasa kako ju u daljini doziva. No blijedio je svakim njenim daljnjim korakom... Unatoc tomu, ona nije odustajala. Trcala je za njim. Tako trceci dosla je do rijeke. On je krocio unutra.
'Hajde zamnom!'
Ona pogleda u vodu i kroci. Tada se razbudi. Obazre se oko sebe i vidje da je kod usca.
Na tek procvalom jutarnjem Suncu, tek se naziruci u daljini, nesto je plutalo. Zapeto za korijen. Kroz glavu joj proleti sve sto je sanjala, i trnci joj prodjose tijelom. Dojde do njega sa uzasnom strepnjom, nadajuci se da to ipak nije on. Izvadivsi ga na obalu i okrenuvsi ga na ledja... Šok. Muk. Tisina. Nevjerica.
NEEEEEE!!!!!!
Srusi se na njega oblivena suzama, cvrsto ga zagrlivsi, tresuci ga da mu vrati zivot. Zazivajuci ga potiho, kako je samo on nju znao zazivati.
'Amrase... Ne, Amrase... Vrati mi se....'
****** ****** ***
Amarie ju je cula. Taj prodorni krik. Krik boli. Ona zaplace. Bilo joj je zao. Znala je kroz sto su prosli, iako nije bila s njima. Znala je kakva je to bol i patnja kakvu su osjecali, jer je i ona sama prolazila kroz to. I nije joj bilo svejedno. Ustala je, otrala suze sa lica i krenula u smjeru krika.
Dosavsi, vidje Luthien kako jeca, kako ga tiho doziva na usi... Iz nje je izvirala ogromna zelja da se vrati nazad. Ceznja za njegovim usnama, za vremenima koja su sada bila iza njih, koja nece vise nikad doziviti, bilo sretnim, bilo nesretnim.
Amarie joj pridje s ledja i zagrli ju. Nije rekla ni rijec. Sve njene rijeci su sada bile suvisne. Znala je da ce, ako bude bilo potrebe, ona sama progovoriti i istresti svoju dusu. Znala je da je ponekad od prijatelja dovoljno samo sjesti pored i sutjeti. Osjecala je kako se Luthien smiruje. Jos je drhtala i tiho jecala.
- Ne moze biti da si je ovo sam napravio... Ne moze biti... Ne bi on ovo sam napravio... Nikad nije bio takav, tako, tako.... Tako ocajan...
Ona se zagrcne u navali suza koje su joj opet grunule na oci.
- Ja sam kriva... Opet... Nisam ga trebala ostaviti... Ma nisam ni trebala doci do njega, al, ai Manwe, bio je najblizi u tom trenu...
- Lalaith...
Luthien se strese i opet zaplace.
- Hej, sreco, polako... Dojdi...
I ona ju zagrli. Tako su sjedile kojih pola sata, dok se Luthien nije potpuno smirila. Ona se ustane, ode do ruba obale i tamo sjedne. Amarie ostane na mjestu, tuzno gledajuci u Luthien, znajuci da joj trenutno ne moze nikako pomoci. No kada se Luthien opasno nagnula preko ruba, ona se digne i dotrci do nje.
- Jesi ti normalna? Zasto to radis?
- Ne... Zelim za njim.... Pusti me da idem, molim te...
- Ne. Nema nikakve sanse da te pustim. Ma ni da mi Manwe sad dojde i da se priprijeti da te moram pustit, ne bi ga poslusala. Nemoj si to raditi... Nemas pojma koliko dobrih stvari, koliko veselih stvari mozes tu dozivjeti!
- Nema veselih stvari za mene vise....
- A ti to kao znas? Moras malo misliti i na ostale... Misli na Arwen, na Aragorna, na brata i sestre... Misli i na mene... Zar se ne sjecas? One oprostajne recenice? Zar ti nije stalo do toga? Bacila bi sve sto imas u vodu i otisla u nepoznato, u Mandos? Otisla tamo gdje nema povratka? Zar stvarno mozes biti tako bezosjecajna prema drugima?
Amarie se nije mogla vise suzdrzati i sama je zaplakala. Luthien pogne glavu i razmisli o svem sto joj je najbolja prijateljica upravo rekla. Imala je pravo, znala je i sama. Nije razmislila o posljedicama, na pameti joj je bilo samo kako da sebi olaksa.
- Amarie...
- Sto je? - smrcne ona.
- Zao mi je. Zao mi je sto sam ikad pomislila ovo napraviti, zao mi je sto sad mislis da mi nije stalo do nicega, a pogotovo do naseg prijateljstva, zao mi je sto...
Amarie ju prekine u pola recenice i zagrli ju.
****** ****** ***
Nastavile su prema jugu Medjuzemlja, tocnije prema Minas Tirithu. Izmjenjivale su se u nosenju Amrasa, sve dok nisu naisle na jedan brodic zavezan za mol. Izgledao je napusteno. Odlucile su ga uzeti. Smjestile su Amrasa na dno, uzele vesla i zaplovile.
**Now everything is said
See my eyes
Are full of tears
And a cruel price
We've paid
But still I can't claim
That I'm innocent**
Svaka duboko zadubljena u svoje misli. Jedna je lutala po Minas Tirithu, vec sada, iako jos nisu bile ni blizu. Druga je dugo u sebi pokusavala dokuciti razlog kraja jednog zivota. Veslale su odsutno i svakim zaveslajem bile sve blize svojom domu.