petak, 30.03.2007.

ev novi post...koji NIJE depresivan...nije ni prosli bio...al aj...

dada...naslov...je...isssee...neznam sta do pisem...ja vam volim...oni pjesmu breathe no more...
i onu outsude od stainda...i volim missing od evanescenca...iissseee...ovaj tu neki mali glupi dio
posta opce nema veze s ovim sto ce sad ispod bit...al nea veze...da...nes sam jos htjela rec...e da...ajuuuuuuuuujjjjjjjjjjjjjj...evicamarica cerekkisswave
je najkulije dijete...dobro nije djete al votevr...ona nije grll...not jet a vomen...hihi...i ja
sam njen imeđimneri boj...hihi...dada..i danas sam bila u skoli...i bilo je onak...mal kull...mal
ne ...dobila sam 5 5 iz hj...je je..sad sam opaka...dada...neg da...i onda sam se jedan
odmor taako smijala i suze su mi curile...i jos sam se pod zemljopisom smijala...blok
sat zemljopisa..dada...e znate staaa...jos mal pa cu ja slike nove dobit ...od mene slik
e..pa ce te vi napokon vidfit kak izgleda cudeviste koje pise ovaj blog...buahaha...i
morate mi rec na koje cudoviste licim...to obvezno =)...ma da...to bi bilo sve...sad
ide jod gluplji dio posta...i molim vas procitajte ga...i nemojte
me vikat kad ga procitate...

Bio jednom jedan dječak. Radi jednostavnosti priče nazovimo ga Ivan.
I upisali njega njegovi roditelji u školu. I trudio se Ivan i prođe on tako prvi razred
sa odličnim uspjehom. I pitaju ga njegovi roditelji šta hoće za nagradu, a on kaže
ping-pong lopticu. Njima to bilo malo čudno pa ga pitaju pa zar ne bi htio nešto
bolje i vrijednije. Kaže on ne, te da želi ping-pong lopticu.
Na godinu on prođe i drugi razred sa odličnim uspjehom i opet ga njegovi roditelji
odluče nagradit te ga upitaju šta želi a on će opet ping-pong lopticu. Pošto im se
nije dalo objašnjavat sa još uvijek mladim Ivanom kupe oni njemu pin-pong lopticu
. Iduće godine on opet briljiro u školi i imao sve petice, te ga roditelji po običaju
opet požele nagradit. I on je opet poželio ping-pong lopticu. Upitaju oni njega
pa zažt ne uzmeš bicikl, a on će ne, ne želim, te da hoće ping-pong lopticu. Počelo
njih malo to zabrinjavat ali svejedno oni njemu kupe ping-pong lopticu. Kada i
četvrti razred završio sa 5, opet su ga upitali šta želi, no njegova želja se i dalje
nije mijenjala – želio je ping-pong lopticu. Krenuo on i u peti razred, koji je
često prijeloman za sve učenike, no prošao on i njega sa odličnim, štoviše i dalje
je imao sve petice (op.a. majku mu njegovu garant je bio neki štreber) i na
kraju godine mu njegovi roditelji ponude da mu kupe play-station, ali on je to
odbio i poželio jednu malu običnu ping-pong lopticu. U šestom razredu stigl
e su i prve ljubavi, no to malog Ivana nije smetalo da opet prođe sa pet, a
na kraju godine njegova želja je i dalje bila ping-pong loptica. Sedmi razred
koji je često ključan za ostatak školovanja je prošao bez problema, naravno
sa odličnim uspjehom i pomisle njegovi roditelji kako bi Ivan možda htio kompjuter
, no nije on to htio, i dalje je bio skroman i htio je ping-pong lopticu. Osmi
razred, u kojem se ocjene masovno poklanjaju je s lakoćom prošao sa odličnim,
a na ponudu njegovih roditelji da mu za nagradu kupe mobitel je samo
odmahnuo rukom i zatražio ih je ping-pong lopticu. Upisao on opću gimnaziju
u Petrinji, a pošto svi znamo da to i nije preteška škola prošao je on prvi razred
sa pet (op.a. a ne kao neki idioti koji su se zajebali i sada moraju na maturu,
jeb...) i njegovi roditelji mu za dar ponudiše jedan mali skuter, no naravno da
je Ivan to sve skromno odbio i zatražio po običaju ping-pong lopticu. Drugi
razred prolazi Ivan sa pet, uz male teškoće jer zbog bolesti i natjecanja nije
bio u školi gotovo dva mjeseca, što je njegovim m roditeljima bilo dovoljno
da mu odluče ponudi nagradu po njegovom izboru, što naravno bijaše ping-
pong loptice.. oni ga moljaše da uzme neštoo više, skuplje, bolje, da uzme
bilo šta jer mu je otac dobio na lotu pa ne znaju na šta da potroše taj novac,
no on nije ni želio čut za to, htio je svoju ping-pong lopticu, no ovaj put onu
noviju veću verziju jer su navodno bolje iako malo usporavaju igru. Treći razred
gimnazije prolazi bez većih problema, osim što ga je malo Rada pilila oko logike
, ali sve u svemu i taj razred prolazi on sa odličnim, a njihovi starci ne imaše
više ideje šta bi to njega zanimalo kupe mu stolnoteniski stol, na što je ovaj
kada je to vidio popizdio, uzeo ga, odnio u trgovinu, vratio, s djelom novca s
i kupio ping-pong lopticu a ostatak vratio starcima (pubertet ga uvatio pa ih je
prestao nazivat roditeljima). Četvrti razred, Ivan maturant, prošao bez većih
problema sa odličnim uspjehom. Roditelji (ja sam ipak pristojan, ak nije on)
mu ponudiše da mu kupe auto na dar, ali odbio je on i to i poželio je samo
jednu ping-pong lopticu. Pošto je sva četri razreda prošao sa pet nije morao
ići na maturu (jebemu) i za to je dobio još jednu gratis ping-pong lopticu.
Upisao Ivan faks, ekonomiju i to po Bolonjskom procesu koji ima pet godina
(zapravo 3+2, ali vjerujem da znate o čemu se radi). Prvu godinu prošao
Ivan sa pet, a ja..., ups njegovi roditelji već izgubili ideje šta da mu
ponude te jednostavno priupitaju njega – on im je naravno odgovorio
ping-pong lopticu. Drugu godinu završava on isto sa odličnim uspjehom,
(a mene već malo počinju bolit prsti i glava od ovog) te mu roditelji ponudiše
da mu kupe malu garsonjeru u Zagrebu gdje je pohađao faks, no on to odbija
i kaže da mu je lijepo i u domu gdje se gužva sa ostalim studentima i da samo
želi ping-pong lopticu. Treću godinu Ivan opet završava sa odličnim, i to
svim peticama te kao takav bijaše nagrađen i od države, no on tu nagradu
odbija uz objašnjenje da će ga njegovi roditelji nagradit sa onim šta on želi..
njegovi se ponadaše da će napokon morati odrješiti kesu, no nisu morali..
on je opet poželio ping-pong lopticu. Četvrtu godinu faksa završava u
rekordnom roku ali usprkos tome opet je on ostao isti, onaj skromni Ivan,
te je i dalje želio ping-pong lopticu. Petu godinu faksa se je malo opustio
ali završava sa odličnim uspjehom a kao jedinu želju je istaknuo ping-pong
lopticu. Pripremao se Ivan za pisanje diplomskog te mu to malko već
dopizdilo i odluči on malo protegnut noge, te se bacio na jogging uz
cestu, no nije imao sreće. Baš to jutro se jedan vozač kamiona
napio i slučajno ga pobrao, a jadan Ivan završio u bolnici sa teškim ozljedama.
I došli njegovi roditelji u bolnicu gdje saznaše da im je sin jedinac na samrti.
Sjedoše pokraj njega i zamoliše ga da im odgovori na jedno pitanje, ali iskreno,
a on im kaže da hoće. Pitahu oni njega zašto je on svih ovih godina htio
samo jedno - ping-pong lopticu, kada je mogao dobit šta je
htio,.. a on im kaže „zato što...“ i umre :)

eo ga i sad ak mi neko kae da sam depresivna stvarno je umobolan...,a nea veze i ja sam...svi smo mi isti...i da...soryte na prici ovoj...hih..ea lolim vas

usput pozzdravljam evicumaricu...ima 475926593 kissova od mene...
i pooz...fallen angel...cura je ona...i nekak se cudno potpisuje...al
ja taka pametna nisam zapamtila..pa cu sam stavit fallen angel...
i kog jos pozdravljam...hmm...dada...laruuu...i panterycu...mda...
i sad bi ja kao trebala ic...jer ce ispast kad nisam depresivna da sam retardirana...
hihi...al nije tak..ja sma uvijek retardirana...mozda...il nisam il jesam...

isse...hvala svima koji su procitali ovaj post jer ja stvarno nebi imala zivaca citat ovo...
sorryte....iako cu valjd uskoro izbrisat post...kad shvatim kake sam gluposti pisala...al nea
veze
..valjd...ma idem...najbolje je to..MOJA NAJBOLJA FRENDICA SUTRA IMA ROĐENDAN..JEA JEA..
I SAD JOJ MORAM CESTITAT...ae idem...usput...ma nevrmajnd...kiss & pozz


evo vam jedna anti depresivna slikawave...HAHAHAHAHAH...idem...book

22:44 | Give me a sign (35) |

subota, 17.03.2007.

...hate is easy,love take courage...


ej...ev da napisem post kad svi traze...
prvo da kazem nisam pisala post
na kurtov rođendan jer sam ljena...
no...nazalost..ali ko sto je
kiwi =) napisala
u jednom postu da nemoraš pisat post o njemu
da bi dokazao koliko ga voliš(valjd je to ona napisala
tak se sjecam =)...)da...idemo dalje sta sam jos htjela pisat...
da..hvala puno evicimarici...=)
i na komentarima i na svemu sto je u njima pisala...
i zelim joj da mi bude bolje i da nebude tuzna...
jer ja nevolim kad je ona tuzna i zelim da mi bude sretna
jer ju volim najjakije...cerek..da..kod mene nis novo..
sam me glupe ocjene podjebavaju...kme...
al ovak mi je inace sve ravno...
vise ne ne mrzim ni ne volim...
prije sam ajmo rec volila jednog decka...
al sad vise nis ne osjecam prema nikom...
mozda je tak i najbolje....dobro ipak ima
jos nekolko osoba koje volim...frendovi
i to...ali opet kad volim ja ostanem ta koja je povrijeđena
a kad nevolim neko drugi ostane povrijeđen...
ali nije bitno to sad...da..aj ide...
pozdravljam vas sve...al najvise evicu maricu =)cerek





pOOz & kiss

15:05 | Give me a sign (49) |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.