|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
U ovom blogu ću iznositi svoje viđenje ovog kompliciranog svijeta kao i milijuni neshvaćenih tinejdžera...=)
Or whatever padne na ovaj moj sick & demented mind...
~ Ako me iz nekog nepoznatog razloga želite kontaktirati, this is my emajl adress =)...imaginary_girl@net.hr ~
**NeKi CoOl BlOgIcHi KoJe ReDoViTo PoSjEćUjEm**:
~AnUšKa~
+..sara..+
**Iriska** =)
**zagorka** :)
**AMI**
Crash
+CrUeL+
..:LoNeLy SoUl:..
**AmY**
dark_soul...a.k.a TiNa =)
**goth scars**
_-_MaTeK_-_
::IvAnA=)::
**AnThEa**
*Panteryca*
KiKi...
>>HeReTiK<<
Reponja
WHO AM I?!?!
Moje ime (cijenjeno nadajmo se =) je Ivana...
Aj kam from Samobor...bogme i nemaš puno više od šume prepune borova ovdje.
Stara (mlada) sam sad već 18 godina.
Pohađam gimnaziju A.G.Matoša u već navedenom gradu.
Dane tratim "učeći" (ponekad to zaista i radim=),zujeći u zidove,stropove i ostale površine,zajebavajući se sa naj ekipom na svijetu =),slušajući glazbu,te naravno viseći za ovom kutijom zvanom komp. Zna se tu uvući i kakva rekreacija ali naravno,tek kad zatopli :)
Que volim...ne zanima vas :)
Que ne volim...još manje vas zanima.
Ma to bi manje-više bilo to. Ako me šupne kakva inspirejšn ubacim još koju NAtuknicu...=)
Evanescence-my dearest =)
JEDNA VERY GOOD GRUPA
S.O.A.D rules!
The most important things in my lajf :)
Familija =)
Friiindz (ili književno rečeno prijatelji=)
We all need it
Eh,kad pišem koliko i brbljam :)
My freakiness :))
You're the twins: Jood & Jeena, which really means you've got multiple personalities. You love to play games and have fun, but sometimes your idea of fun is questionable.
Which Skary are you?
Kako su me samo skužili =)...me in a nutshell
There is a fading memory in every one of us...
Good or bad, happy or sad...
But we all have memories and secrets we wish to erase...
I would like to hear how to make them disappear...
`cause they`re eating me inside...
Forcing me to divide into something i wish not to be but have to show it and something that I truly am but Have to ignore it...
I remember one night I was standing in the dark, listening to a dog bark...
The moon was shining while my soul was crying...
Tears were running down my face searching for a safe place to rest...
I stood there with the pain in my heart knowing it was all in vain...
The mask I have put on fell, and I thought that now i will start to feel well...
But the hope is gone and now I have to run, away from the lies, deceptions and painful cries...
Cries for help and salvation, to erase their mind`s dark creation...
Although I have lost everything i got there`s still something that`s holding onto a rope...
It`s the hope that some day this pain will fade to black and then i could go back...
Back to the mask covering my face,and hiding the reality from me and the rest...
But until then all I am left with is the cold darkness surrounding me and the empty eyes of deception watching me...
Pošto opet nisam imala ideje što bih pisala, ponovno sam natipkala svoje nesuvisle stihove...ako ću imati vremena, sutra napišem normalan post =)
A do tada...
...:PoZdRaV Od ImAgInArY GiRl:..
whatever...evo, ljudi izgleda da sam se prerano ponadala da se ipak neće i meni dogoditi ova mora s blogovima...mislim da mnogi znaju o čemu pričam, ugl, i meni se izbrisalo par postova i komentara...ako nekim čudesnim čudom želite to vidjeti možete ih naći na ArHiVa
katastrofa, stvarno ne znam koji se to vrag događa s tim blogovima. to više nije normalno u zadnje vrijeme...a dobro, što sada, ja to sigurno ne mogu promijeniti...htjedoh samo napisati tih par rečenica, znam da se već dugo nisam javila ali stvarno nemam vremena...uskoro će biti novi post u kojem ću vas opet izvjestiti o nekim svojim glupostima...
!!PoZdRaV oD iMaGiNaRy GiRl!!
Pa ljudi,danas ću po prvi puta pokušati napisati nešto što ima barem trunku smisla...imam najbolje namjere ali ipak morate znati da kod mene stvari često krenu u krivom smjeru...=) pošto iznošenje tjednih podataka ne smatram previše pametnim, odlučila sam napisati kratku pričicu, jer u zadnje vrijeme me stvarno uhvatila volja za pisanjem...ne znam hoće li vam se svidjeti ali vrijedi pokušati, zar ne?...a tko zna, možda jednog dana čak napišem i knjigu =) (daa, i svi se grohotom nasmijaše =)
...KAKO JE LAKO UMRIJETI...
-kišne kapi udaraju po prozoru moje sobe...odzvanjaju u praznini prostorije u kojoj sam samo ja...ja i moje misli...sjedim na neudobnoj stolici i osluškujem kako se mukli zvuk polako širi te puzi do svakog kutka sobe poput ranjene zvijeri...mrak me obavija poput najcrnjeg plašta, ne dopušta mi da dišem...vuče me u bezdan...jedna zraka mjesečine pokušava me spasiti, pokušava rastjerati mrak, ali izgleda da će tama ovog puta ipak savladati svjetlost...mjesečina biva zakrivena gustim sivim oblakom...nestaje, kao i moja nada, moji osjećaji...jednostavno isparuju iz mene...ne osjećam ništa, ali suze ipak teku iz mojih očiju...ne mogu ih kontrolirati ali iskreno rečeno, ni ne trudim se...jer meni više ništa nema smisla...samo buljim u mrak koji me obuzima cijelu i svakom sekundom se gnijezdi sve dublje i dublje u meni, sve dok me ne ispuni cijelu...hladnoća mi prožima cijelo tijelo, i znam da se nešto u meni mijenja...ja umirem...svakom sekundom sam sve bliže smrti...no nije onako kako ljudi zamišljaju, nema bijele svjetlosti...samo mrak, tmina koja samo čeka trenutak kada smo najslabiji kako bi nas zarobila u svojim kandžama beznadnosti...najednom osjetim oštru bol u prsima...spuštam pogled i vidim tamnu crvenu krv kako stvara mrlju na mojoj majici...krv koja ističe iz mene, ostavljajući me posve samu...pokušavam ju zaustaviti svojim rukama, ali ne pomaže...ona jednostavno prolazi kroz moje prste poput svile...na trenutak mi pruža toplinu koja ubrzo zatim nestaje...i hladnoća me opet pronalazi...ne pušta me na miru...oči mi se sklapaju i sada sam već potpuno svjesna da se bliži moj kraj...otresam glavu pokušavajući ostati budna barem još malo,ali ne pomaže...sve postaje maglovito, a ja tonem u mračni bezdan...
....ne, zaista nije onako kako ljudi zamišljaju...mračno je i hladno...nema ničega...osim boli...smiješno, izgleda da ipak postoji netko, tj. nešto što je uvijek uz nas...to je ta bol...njoj je najlakše ostati, a nama je najteže izdržati njenu prisutnost...valjda je u životu uvijek tako...ali i u smrti...
tko zna, možda moje lutanje kroz mrak neće trajati dovijeka...možda će i mene svjetlost jednog dana pronaći...
tko bi rekao da dobre volje možete napisati ovako nešto...=) uglavnom, kao i uvijek želim vam ugodan vikend i još bolji radni tjedan...=)
...PoZdRaV oD iMaGiNaRy GiRl...