|
-Želite li nešto kupiti?-prišla je žena sa kolicima
-Naravno!-reče Lexy i energično skoči na noge. Izvadila je zlatnike iz džepa i kupila je veliku hrpu slatkiša. Christina je uzela jednu čokoladnu žabicu i nastavila je ležati sa nogama koje su bile u Ryananovom krilu.
-Lacuna!-viknula je Lujiza, što je Christinu natjeralo da skoči sa mjesta. Lujiza je nju zvala Lacuna jer je, kako kaže, to ime prelijepo. Ali Christini je bilo svejedno jer su joj se sviđala sva njena imena. Pogotovo Gothika. Odisalo je mrakom, zlom i tajanstvenošću.
-Lu, ako tako nastaviš ja ću da umrem od straha! Vidi kako mi srce lupa!
-Ma nešto si tiha. Srećo jeli se šta desilo?-pitala je sa brižnim pogledom na licu.
-Ništa novo! Roditelji su mi kreteni, brat je debil. Mrzim kuću! To bi bilo sve.-rekla je uspraviši se i rolajuči očima. Svi su se počeli smijati osim Toma. Njemu je bilo teško. On nije imao ni nakoga da se žali, da se svađa. Živio je u sirotištu. Bjednom sirotištu!
-Tvoj brat je barem zgodan. Ja imam kod kuće onu kozu Andreinu. Al je ta cura naporna!-dodala je Lexy. Svi su se nasmijali, ovaj put i Tom. Vrata kupea su se otvorila i u kupe je ušao Antonio, Christinin brat.
-Debilu šta ćeš ti tu?-viknula je i pogodila ga je jednom čokoladnom žabicom. Promašila ga je i žabica je udarila od vrata i pala je na pod.
-Sister, pa zar se tako ponaša prema velikom bratu? Samo sam došao da te pozdravim.-reče podrugljivim glasom i nabaci onaj lijepi osmjeh kojem niko nemože da odoli.
-Debilu!-rekla je. Ali gledala je u drugom pravcu. U pravcu Allana, Antonievog najboljeg druga. Imao je predivne plave oči i kosu koja je padala preko lica. Uzdahnula je, a onda ustala i izgurala brata i njegove prijatelje iz kupea, zatvarajući im vrata pred nosom. Zavalila se u sjedište, prekrižila je ruke i glasno uzdahnula. Na licima njenih prjatelja se vidjeo lagani osmjeh. Svi su znali da se ona i njen brat nepodnose ali da nebi mogli živjeti jedno bez drugog. Ona se nasmijala i pogledala je kroz prozor. Smrkavalo se. Veliki mjesec je sijao na nebu. Tamo u mraku je čeka Hogwarts. Njen jedini i najdraži dom.
-Ljudi oblačite ogrtače!-dreknula je Lujiza iz sveg glasa iako su svi bili pored nje. Ima običaj da to radi, a ima jako močan glas, i vjerujte jako je neugodno kad te neko probudi tim glasom. Stalno pjeva pjesme koje oni zajedno pišu. Lacuna ima mnogo blaži glas, ali isto toliko močan. Njih dvije kada se spoje, nastaje predivan duet. Chris je izvukla ogrtač iz kovčega. Mirisao je tako divno, tako...magično! Navukla ga je na sebe, sklonila kosu sa lica i ugurala se između Toma i Lu koji su se ljubili.
-Dobro je više vas dvoje! Previše perverzije između vas. Pa još smo mi djeca!-rekla je sa smješkom a njih dvoje su frknuli i odmakli se.Stavila je glavu Lujizi u krilo, a Tomu noge. Hogwarts Express je počeo usporavati i polako se zaustavljati. Christinino srce je zalupalo. Kao i svake godine, proteklih pet godina. Napokon je u Hogwartsu. Nabacila je na lice najveći moguči osmjeh, ustala je i krenula prema izlazu iz voza. Ulazu u njene nove pustolovine, sreću, nestašluke, nevolje i provode.
Kočije koje su same išle, kao da ih vuku nevidljivi konji, su ih čekale na izlazu iz voza. Tom, Lujiza, Lexy, Ryan i Chris su ušli u jednu.
-I onda ljudi! Još jedna godina! Treba opet zezati Peevsa!-rekao je Ryan koji je skoro svo vrijeme šutio. Ustvari on i nepriča puno. Ryan i Chris si jako slični. I prijatelji su od prvog dana kada su kročili na Hogwarts. Ustvari Chris se još uvjek sjeća tog dana. Preplašena je sjedala na stolicu. Sjeća se kako su joj stavili klobuk koji je uzviknuo: «SLYTHERIN!» To je i očekivala jer su svi iz njene porodice generacijama u Slytherinu. Otišla je do stola gdje su pljeskali. Sjela je između dvije curice i zamahnula je svojom dugm, crnom kosom.
-Ćao kako se zoveš rekla je jedna curica plave kose koja je sjedila imeđu dvije curice koje su se kikotale. Ja sam Paris. Ovo su Hallie i Marie.
One su Christinu podsjetile na popularne cure u njenoj staroj školi. Mrzila ih je. Uvjek su bile u središtu dešavanja. Ona je bila samo jedna čudakinja. Čudakinja u crnom. Ona što šuti.
-Christina.-odgovorila je hladnim glasom. Takve cure nikada nisu pričale sa čudakinjom kao što je ona. Još jednom su svi zapljeskali, a sa njima i ona. Stolu je prišao dječak, crne kose i smeđih očiju. Chris se pomakla i on je sjeo pored nje.
-Ćao ja sam Ryan.-pružio joj je ruku.-Christina.-rekla je,ali ovaj put ne onako drsko i hladno.
-Nije valjda da ćeš se družiti sa ovim?-rekla je i pogledala prema Ryanu pogledom punim gađenja. On je spustio glavu.
-Naravno da hoću! Pa bolje sa njim nego sa napirlitanim kokoškama kao što ste vi.-odgovorila je hladno, na što je Paris ostala zapanjena.
-Pa znaš li ti da samnom niko nikada nije tako razgovarao. I ti si iz ugledne porodice. Mislila sam da si bolja.
-E drago mi je da sam prva. Trebao ti je ovakav razgovor.-rekla je Chris i sa smješkom se okrenula prema Ryanu. Nakon što su svi učenici bili razvrstani bacili su se na jelo. Christina je jela malo.
-Prvaci ovdje!-začuo se glas nekog momka. Svi su krenuli prema njemu.
-Sada idemo prema društvenoj prostoriji Slytherina. Slijedite me!-proderao se i svi su krenuli za njim. Svo vrijeme su Ryan i ona bili zajedno. Ušli su u društvenu. Bila je veličanstvena. Christina je gledala sa divljenjem. Na zidovima su bile svjetilke. Krenula je prema jednoj, ali je zapela i pala.
-Aj!-viknula je. Iznad nje je stajala Paris sa ispruženom nogom.
-Tako ti i treba! Izrode!
Christina je skočila na noge spremna da na nju baci najveću hrpu uvreda, ali pred nju je skočila niska cura duge plave kose sa isukanim štapićem.
-ŠTA SI REKLA? Parisice opet se srećemo? –Paris je pogledala sa mješavinom mržnje i straha frkunula je, okrenula se i otišla prema spavaonicama.
-Sorry na ovom. To je moja rodica. Naporna. Druga godina. Ja sam Alexandra. Ustvari Lexy.-rekla je to tako brzo da je pola nije shvatila i pružila joj ruku.- Christina. Chris.-rekla je i pružila ruku. A ovo je Ryan.-pokazala je na Ryana koji je stajao pored nje.
-I ti si nova? I ja. Onda smo zajedno u spavaonici.-rekla je sa smješkom. Dok sam pokušavala da pohvatam šta ona govori vidjela je momka crne kose i prelijepih zelenih očiju kako stoji u čošku.
-Izvinite na sekundicu!-rekla je i otišla do njega. Njih dvoje su je pratili.
-Ćao!-rekla je tiho. Ja sam Chris. Ovo su Ryan i Lexy.
-Tom, drago mi je.-rekao je nakon nekoliko trenutaka. Izgledao je iznenađen time da se neko njemu obraća.
-Ljudi nas dvije idemo u spavaonicu. Vi idite u svoju. Kissam-rekla je Lexy i odvukla je uz stepenice tako brzo da se nije ni snašla. Sudarile su se sa curom duge crne kose.
-Ćao Alexandra-rekla je
-Andreina....-rekla je i potrčala je prema spavaonici vukuči Chris sa sobom.
-Šta to bi?
-Moja sestra. Davež.-rekla je i uvukla je Chris u spavaonicu. Tamo je bila jedna cura sa dugom kovrdžavom kosom. Christina je legla na krevet gledajući u plafon.
-Ćao. Ja sam Lexy-rekla je ona onom zračeči istom onom vedrinom.
-Hallow-rekla je cura. Imala je staru odoru. Chris se ustala, sjela na krevet i rekla:
-Christina. Chris.
-Drago mi je.....
Četiri godine poslije toga, u školu je ušla nova djevojka. Razvrstali su je u Slytherine. Lexy je, po običaju prva prišla i rekla:
-Ćao. Ja sam Lexy.
-Lujiza. Lujiza Brown.-odgovorila je i nasmijala se prelijepim osmjehom.
-Ja sam Lacuna....ovaj Christina. Chris-rekla je i pružila ruku
-Meni se više sviđa Lacuna.
-I ovo su Tom i Ryan.....
Od tog dana su postali nerazdvojni. Lexy, Lacunu i Lujizu zovu Triple M.
-LACU! LACUNA! CHRISTINA!-vikala je Lu- Šta si se toliko zamislila. Stigli smo. Chris je pogledala kroz prozor i vidjela je zidine Hogwartsa. Veličanstvene kao i svake godine....
P.S. E ljudi evo malo duži post. Napala me inspirejšn. Pokušaću u ovu priču da uklopim sve što se desilo za vrijeme Tomovog školovanja. Pa ako dođe do greške u vremenu, kako će i doć neobazirite se. Javljajte se u likove i nadam se da vam se sviđa priča.
Posjetite:
|
