Erotske price iz hrvatske - Pravi datiranje
ponedjeljak , 24.12.2018.Erotske Priče
Click here: Erotske price iz hrvatske
Sjeo sam na svoje mjesto, a i oni su se razdvojili. Odjednom sam videla jednog starca kako mi se priblizava. Nikad nikog nije direktno napao, ali nekoliko zena je pricalo kako bi u par navrata osetile kako ih neko dodiruje po zadnjici, pa kako se neko nekada nabija na njih.
Tetka Marija se udala i dobila sina, Nikolu. Brojeve nemam a i neznam koja je gde i kakva.
Erotske Priče - Jedan prijatno topao prolećni dan se odužio u poslu.
Zanimljivo, Peter Greenaway školovani je slikar, koji je ljubav prema filmu otkrio gledajući radove Ingmara Bergmana i francuskih novovalnih redatelja poput Jean-Luca Godarda. Pohotni i oholi Najnoviji film, snimljen u Hrvatskoj, pseudopovijesni je portret nizozemskog tiskara i slikara Hendrika Goltziusa, kojeg Greenaway zamišlja kao pornografa za visoko društvo. Njegov Goltzius s fikcionalnom kazališnom trupom putuje od dvora do dvora izvodeći biblijskim motivima nadahnute erotske predstave. Pri tome iznimno cinično komentira dvostruka mjerila moralnosti koja pronalazi u Bibliji debatirajući o njima s pohotnim markizom od Elzasa i njegovom oholom dvorskom svitom. Onima koji ne poznaju stil Petera Greenawaya iznimno će čudno, pa i vulgarno, izgledati ovaj visokostilizirani film, u kombiniranoj igrano-animiranoj tehnici, snimljen na setu nalik na minimalističku kazališnu kulisu, a smještenom u golemom prostoru nekadašnje tvornice Gredelj u Zagrebu. U većini prizora glumci su potpuno goli, pa je teško nabrojiti kadrove u kojima se ne pojavljuje bar jedan često erektirani penis, što bi dodatno moglo uznemiriti konzervativnu publiku. Grotesknim simuliranjem seksualnog čina, Greenawayevi likovi pripovijedaju starozavjetne priče o Adamu i Evi, Lotu i njegovim kćerima, Davidu i Bat-Šebi, Potifarovoj ženi, Samsonu i Dalili te na koncu novozavjetnu priču o Ivanu Krstitelju i Salomi. Namjera glavnog lika Goltizusa Ramsey Nasr , naime, nagovoriti je Markiza F. Murray Abraham da mu kupi luksuzni tiskarski stroj kojim bi mogao proizvesti svoju erotsku verziju Biblije. Računajući na Markizov neukrotivi libido, Goltizus ga draži pornografskim izvedbama nudeći mu da u finalnom poglavlju njegova kazališnog slijeda preuzme glavnu ulogu, općeći s mladom Adaelom Kate Moran , čijeg je ljubavnika prethodno utamničio. Ocjene koje je dosad prikupio najnoviji Greenawayev film, u koji je Hrvatski audiovizualni centar preko producenta Igora Nole uložio 1,4 milijuna kuna, vrlo su podijeljene. I zaista, ovaj dvosatni film na trenutke se gubi u vlastitoj strukturi, no tek kad nam se učini da bi mogao postati naporan, redatelj nam privlači pozornost novom nepodopštinom tjerajući nas da ga koncentrirano gledamo dokraja. Očito svjestan te opasnosti, Greenaway je vlastiti lik u filmu optužio za blasfemiju i podvrgnuo suđenju u kojem zajedljivo prokazuje šupljine u crkvenim dogmama a priori odgovarajući mogućim napadačima. Erotizirane biblijske teme prikazane u filmu nisu slučajno odabrane — one su tu da gledatelja suoče sa šest seksualnih tabua voajerizam, incest, preljub, pedofilija, prostitucija i nekrofilija koje će svaka Crkva osuditi, a u Bibliji su istodobno prikazane kao normalan dio vjerskog mitskog folklora. Povijest vjerskog morala Svoje provokativne, polemične teze Greenaway potkrepljuje brojnim prikazima požudnog općenja biblijskih junaka u djelima velikih europskih slikara, vodeći nas kroz vlastitu, pomno kuriranu turu ključnim koracima u razvoju javne moralnosti kakvu danas poznajemo. Pritom se ne libi svih oblika političke nekorektnosti, pa tamnopute robove glume crnom pastom premazani bijelci, na što se prije stotinjak godina nitko ne bi obazirao, no danas se na takav postupak gleda kao na vrhunac rasizma. Baš kao što nas danas, implicira Greenaway, u doba navodnog seksualnog oslobođenja tjelesnost šokira više nego ikad. U Gredeljevim halama pred kamere su stali veliki inozemni umjetnici, poput talijanskog kazališnog velikana Pippa Delbona, koji u filmu glumi Samuela, odnosno Lota, koji nakon uništenja Sodome pijan opći sa svojim kćerima. Manje uloge imaju i brojni hrvatski glumci, među kojima se jedinom ozbiljnijom govornom ulogom ističe Vedran Živolić, u ulozi mladog Josipa, kojeg u zarobljeništvu zavodi Potifarova žena. Na snimanju su angažirani i brojni domaći statisti, tehničari i filmski radnici, a velik je pothvat bio i izrada scenografije te luksuznih kostima koje nose protagonisti. Takva računica najbolje pokazuje da se državi isplati ulagati u velike međunarodne koprodukcije, kojima je Hrvatska sve zanimljivija destinacija.
Danijela Nela Mihailovic erotska scena
I zaista, ovaj dvosatni film na trenutke se gubi u vlastitoj strukturi, no tek kad nam se učini da bi mogao postati naporan, redatelj nam privlači pozornost novom nepodopštinom tjerajući nas da ga koncentrirano gledamo dokraja. I eto, dve usamljene duše su prepoznale jedna drugu. Prišao mi je, skinuo bermude, uzeo moj poludignuti kurac i poceo da ga ljubi. Zelela sam da se sklonim od svih i da budem sama. Prosila sem naj neha, on pa je kričal utihni kurba.
[Nam vezu|Senzualna masaza zagreb|Numerologija broj 5]
komentiraj (0) * ispiši * #
Analno zadovoljavanje - Datiranje za seks
Analno zadovoljevanje
Click here: Analno zadovoljavanje
Spremljanje obiska Stran Ženska. Nemojte se drznuti milovati penis pre nego što ga dobro upoznate. Penis stavite u usta, tako da njegova glavica bude približno u sredini usne šupljine. Med fafanjem jih lahko uporabite, le da na na rahlo oplazite njegov penis.
Gutanje bez gutanja Samo pružanje oralnog zadovoljstva muškarcu je dovoljno uzbuđujuće, pa zbog toga ne trebate gutati spermu ako ne želite. JA NJEMU VERUJEM VISE NEGO SEBI A VAS POKUSAVAM DA POSAVETUJEM DA NEZAKACITE TRUDNOCU,,,ALI PROVOKATORA UVEK IMA I ONIH KOJI VREDJAJU!!! Dakle, kada vas moli da se zaustavite, poslušajte je i učinite to.
Kako ga oralno zadovoljiti - Ne znas ko je blentaviji il' ti ili ti momak....???
Žene savjetuju da ližite oko klitorisa, imate na raspolaganju i stidne usne, međicu i još brojne druge točke genitalija koje pružaju užitak. Direktno po njemu ližite tek onda kada bude doista uzbuđena, a i tada tek povremeno jer je taj gumbić vrlo osjetljiv i mnoge žene ne podnose neposredno nadraživanje. Loš ritam i bockanje muške brade Muškarac mora uhvatiti dobar ritam i ne sisati i lizati samo po vršku klitorisa. Osim toga osjećaj može biti izuzetno neugodan ako njegova brada bode. WC-i, bockave dlake i nježna područja genitalija su naime jako loša kombinacija. Nakon orgazma prestanite Mnogi muškarci unatoč tome što ih žena moli i kumi neka prestanu s lizanjem kada dožive orgazam, tvdoglavo ustraju i ustraju. To nije baš uzbudljivo, iako vam se čini da joj to nevjerojatno paše i odbija vas jer ne želi doživjeti još jedan orgazam. Klitoris nakon orgazma ili čak još prije postaje vrlo osjetljiv, tako osjetljiv da bilo kakvo dodirivanje ili nadraživanje jako škaklja. Dakle, kada vas moli da se zaustavite, poslušajte je i učinite to. Pomozite si prstima Ako se vaš jezičak umori, pomozite si prstima. Žene za vrijeme oralnog zadovoljavanja obožavaju i poneki prst ili dva u vagini. Čokoladna cesta Mnoge žene tvrde da je osjećaj kada joj muškarac za vrijeme oralnog zadovoljavanja umetne prst u anus eksplozivan. Pokušajte i vi, ali uzmite u obzir da to ne godi svakoj ženi, pa ako vidite da njeno tijelo ne reagira dobro na analno zadovoljavanje, radije odustanite, jer biste mogli postići upravo suprotan učinak od željenog.
NEVJEROVATNE ČINJENICE O SEKSU KOJE NISTE ZNALI
Katerokoli možnost že izberete, pa se morate zavedati, da sta obe lahko zelo privlačni in seksi. Pri penetraciji se bodo analne mišice po vsej verjetnosti najprej odzvale s krčem, kot bi se želele braniti vdora. KOLIKO STE SAMO PRIMITVNI! Druga greška: Loš ritam i bockanje muške brade. Sve sto progutas ide probavnim traktom, biva svareno, razgradjeno itd.
[Veze ljubav brak|Upoznavanje brak hrvatska|Sastanak u karađorđevu]
Oznake: Analno, zadovoljevanje
komentiraj (0) * ispiši * #
Yugoslavia porn - Pronađite djevojku
>?C;O@=K5 :0B53>@88
Click here: Yugoslavia porn
Meanwhile, raged in Greece — Yugoslavia's southern neighbor — and the Yugoslav government was determined to bring about a communist victory. The People's Front coalition, headed by the and its general secretary Tito, was a major movement within the government.
Almost NATO: Partners and Players in Central and Eastern European Security. In September 1991, the also declared independence, becoming the only former republic to gain sovereignty without resistance from the Belgrade-based Yugoslav authorities.
>?C;O@=K5 :0B53>@88 - Alexander attempted to create a centralised Yugoslavia. Prior to the collapse of Yugoslavia in the 1990s, Yugoslavia had a modern multicultural society.
It came into existence after in 1918 under the name of the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes by the merger of the provisional itself formed from territories of the former with the formerly independent. The Serbian royal became the Yugoslav royal dynasty. Yugoslavia gained international recognition on 13 July 1922 at the in Paris. The country was named after the and constituted their first union, following centuries in which the territories had been part of the and. Renamed the on 3 October 1929, it was by the on 6 April 1941. In 1943, a Democratic Federal Yugoslavia was proclaimed by the. In 1944, the king recognised it as the legitimate government, but in November 1945 the monarchy was abolished. Yugoslavia was renamed the Federal People's Republic of Yugoslavia in 1946, when a communist government was established. It acquired the territories of , , and from Italy. Partisan leader ruled the country as president until his death in 1980. In 1963, the country was renamed again, as the SFRY. The constituent six socialist republics that made up the country were the , , , , , and. Serbia contained two Socialist Autonomous Provinces, and , which after 1974 were largely equal to the other members of the federation. After an economic and political crisis in the 1980s and the rise of nationalism, Yugoslavia along its republics' borders, at first into five countries, leading to the. From 1993 to 2017, the tried political and military leaders from the former Yugoslavia for war crimes, genocide and other crimes. After the breakup, the republics of and formed a reduced federation, the Federal Republic of Yugoslavia FRY , which aspired to the status of sole to the SFRY, but those claims were opposed by the other former republics. Eventually, Serbia and Montenegro accepted the opinion of the about shared succession. In 2003 the Federal Republic of Yugoslavia was renamed to. The union peacefully broke up when Serbia and Montenegro became independent states in 2006, while proclaimed its independence from Serbia in 2008. Main article: The concept of Yugoslavia, as a single state for all peoples, emerged in the late 17th century and gained prominence through the of the 19th century. Yugoslavia was the result of the , as a project of the Serbian Parliament in exile and the Serbian royal , who became the Yugoslav royal dynasty. After 1939 the Sava and Littoral banovinas were merged into the The country was formed in 1918 immediately after World War I as the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes by union of the and the. Later, the government renamed the country leading to the first official use of Yugoslavia in 1929. King Alexander On 20 June 1928, Serb deputy shot at five members of the opposition Croatian Peasant Party in the resulting in the death of two deputies on the spot and that of leader a few weeks later. On 6 January 1929 suspended the constitution, banned national political parties, assumed executive power and renamed the country Yugoslavia. He hoped to curb separatist tendencies and mitigate nationalist passions. He imposed a and relinquished his dictatorship in 1931. However, Alexander's policies later encountered opposition from other European powers stemming from developments in Italy and Germany, where Fascists and rose to power, and the , where became absolute ruler. None of these three regimes favored the policy pursued by Alexander I. In fact, Italy and Germany wanted to revise the international treaties signed after World War I, and the Soviets were determined to regain their positions in Europe and pursue a more active international policy. Alexander attempted to create a centralised Yugoslavia. He decided to abolish Yugoslavia's historic regions, and new internal boundaries were drawn for provinces or banovinas. The banovinas were named after rivers. Many politicians were jailed or kept under police surveillance. The effect of Alexander's dictatorship was to further alienate the non-Serbs from the idea of unity. During his reign the flags of Yugoslav nations were banned. Communist ideas were banned also. The king was assassinated in during an official visit to France in 1934 by , an experienced marksman from 's with the cooperation of the , a Croatian fascist revolutionary organisation. Alexander was succeeded by his eleven-year-old son and a regency council headed by his cousin,. Supported and pressured by and , Croatian leader and his party managed the creation of the Autonomous Region with significant internal self-government in 1939. The agreement specified that Croatia was to remain part of Yugoslavia, but it was hurriedly building an independent political identity in international relations. The entire kingdom was to be federalised but World War II stopped the fulfillment of those plans. Prince Paul submitted to the fascist pressure and signed the in Vienna on 25 March 1941, hoping to still keep Yugoslavia out of the war. But this was at the expense of popular support for Paul's regency. Senior military officers were also opposed to the treaty and launched a when the king returned on. Army General seized power, arrested the Vienna delegation, exiled Paul, and ended the regency, giving 17-year-old full powers. The German Air Force bombed and other major Yugoslav cities. On 17 April, representatives of Yugoslavia's various regions signed an armistice with Germany in Belgrade, ending eleven days of resistance against the invading German forces. More than 300,000 Yugoslav officers and soldiers were taken prisoner. The occupied Yugoslavia and split it up. The was established as a satellite state, ruled by the fascist militia known as the that came into existence in 1929, but was relatively limited in its activities until 1941. German troops occupied and as well as part of and , while other parts of the country were occupied by , Hungary, and Italy. From 1941—45, the Croatian regime murdered around 500,000 people, 250,000 were expelled, and another 200,000 were forced to convert to. From the start, the Yugoslav resistance forces consisted of two factions: the communist-led and the royalist , with the former receiving Allied recognition only at the Tehran conference 1943. The heavily pro-Serbian Chetniks were led by , while the pan-Yugoslav oriented Partisans were led by. The Partisans initiated a campaign that developed into the largest resistance army in occupied Western and Central Europe. The Chetniks were initially supported by the exiled royal government and the , but they soon focused increasingly on combating the Partisans rather than the occupying Axis forces. By the end of the war, the Chetnik movement transformed into a collaborationist Serb nationalist militia completely dependent on Axis supplies. The highly mobile Partisans, however, carried on their guerrilla warfare with great success. Most notable of the victories against the occupying forces were the battles of and. On 25 November 1942, the was convened in , modern day. The council reconvened on 29 November 1943, in , also in Bosnia and Herzegovina, and established the basis for post-war organisation of the country, establishing a federation this date was celebrated as Republic Day after the war. The were able to expel the Axis from Serbia in 1944 and the rest of Yugoslavia in 1945. The provided limited assistance with the liberation of and withdrew after the war was over. In May 1945, the Partisans met with Allied forces outside former Yugoslav borders, after also taking over and parts of the southern Austrian provinces of and. However, the Partisans withdrew from Trieste in June of the same year under heavy pressure from Stalin, who did not want a confrontation with the other Allies. Western attempts to reunite the Partisans, who denied the supremacy of the old government of the , and the émigrés loyal to the king led to the in June 1944; however, Josip Broz Tito was in control and was determined to lead an independent communist state, starting as a prime minister. He had the support of Moscow and London and led by far the strongest partisan force with 800,000 men. The official Yugoslav post-war estimate of in Yugoslavia during World War II is 1,704,000. Subsequent data gathering in the 1980s by historians and showed that the actual number of dead was about 1 million. Main article: On 11 November 1945 were held with only the Communist-led National Front appearing on the ballot, securing all 354 seats. On 29 November, while still in exile, was deposed by Yugoslavia's , and the Federal People's Republic of Yugoslavia was declared. However, he refused to abdicate. Marshal Tito was now in full control, and all opposition elements were eliminated. On 31 January 1946, the new of , modelled after the Soviet Union, established six republics, an autonomous province, and an autonomous district that were part of SR Serbia. The federal capital was Belgrade. The policy focused on a strong central government under the control of the Communist Party, and on recognition of the multiple nationalities. Tito's regional goal was to expand south and take control of Albania and parts of Greece. In 1947, negotiations between Yugoslavia and Bulgaria led to the , which proposed to form a close relationship between the two Communist countries, and enable Yugoslavia to start a civil war in Greece and use Albania and Bulgaria as bases. Stalin vetoed this agreement and it was never realised. The break between Belgrade and Moscow was now imminent. Yugoslavia solved the national issue of nations and nationalities national minorities in a way that all nations and nationalities had the same rights. The flags of the republics used versions of the red flag or , with a in the centre or in the canton. Further information: The country distanced itself from the Soviets in 1948 cf. All the Communist European Countries had deferred to Stalin and rejected the aid in 1947. Tito, at first went along and rejected the Marshall plan. However, in 1948 Tito broke decisively with Stalin on other issues, making Yugoslavia an independent communist state. Yugoslavia requested American aid. American leaders were internally divided, but finally agreed and began sending money on a small scale in 1949, and on a much larger scale 1950—53. The American aid was not part of the Marshall plan. Tito criticised both and nations and, together with India and other countries, started the in 1961, which remained the official affiliation of the country until it dissolved. In 1974, the two provinces of Vojvodina and Kosovo-Metohija for the latter had by then been upgraded to the status of a province , as well as the republics of Bosnia and Herzegovina and Montenegro, were granted greater autonomy to the point that Albanian and Hungarian became nationally recognised minority languages, and the Serbo-Croat of Bosnia and Montenegro altered to a form based on the speech of the local people and not on the standards of Zagreb and Belgrade. In Slovenia the recognized minorities were Hungarians and Italians. Demographics Main article: Yugoslavia had always been a home to a very diverse population, not only in terms of national affiliation, but also religious affiliation. Of the many religions, Islam, Roman Catholicism, Judaism and Protestantism, as well as various faiths, composed the religions of Yugoslavia, comprising over 40 in all. The religious demographics of Yugoslavia changed dramatically since World War II. A census taken in 1921 and later in 1948 show that 99% of the population appeared to be deeply involved with their religion and practices. With postwar government programs of modernisation and urbanisation, the percentage of religious believers took a dramatic plunge. Connections between religious belief and nationality posed a serious threat to the post-war Communist government's policies on national unity and state structure. After the rise of communism, a survey taken in 1964 showed that just over 70% of the total population of Yugoslavia considered themselves to be religious believers. The places of highest religious concentration were that of with 91% and with 83. The places of lowest religious concentration were 65. Religious differences between Orthodox , Catholic , Muslim and alongside the rise of nationalism contributed to the collapse of Yugoslavia in 1991. Government Marshal On 7 April 1963, the nation changed its official name to and Josip Broz Tito was named. In the SFRY, each republic and province had its own constitution, supreme court, parliament, president and prime minister. At the top of the Yugoslav government were the President Tito , the federal Prime Minister, and the federal Parliament a collective Presidency was formed after Tito's death in 1980. Also important were the general secretaries for each republic and province, and the general secretary of Central Committee of the Communist Party. Tito was the most powerful person in the country, followed by republican and provincial premiers and presidents, and Communist Party presidents. Slobodan Penezić Krcun, Tito's chief of secret police in Serbia, fell victim to a dubious traffic incident after he started to complain about Tito's politics. Minister of the interior lost all of his titles and rights after a major disagreement with Tito regarding state politics. Some influential ministers in government, such as or , were more important than the Prime Minister. First cracks in the tightly governed system surfaced when the worldwide. But in the following years, he dealt with the leaders of the protests by sacking them from university and Communist party posts. A more severe sign of disobedience was so-called of 1970—1971, when students in Zagreb organised demonstrations for greater civil liberties and greater Croatian autonomy, followed by mass manifestations across Croatia. The regime stifled the public protest and incarcerated the leaders, but many key Croatian representatives in the Party silently supported this cause, lobbying within the Party ranks for a reorganisation of the country. As a result, a new was ratified in 1974, which gave more rights to the individual republics in Yugoslavia and provinces in Serbia. Ethnic tensions and economic crisis The Yugoslav federation was constructed against a double background: an inter-war Yugoslavia which had been dominated by the Serbian ruling class; and a war-time division of the country, as and split the country apart and endorsed an extreme Croatian nationalist faction called the. A small faction of Bosniak nationalists joined the Axis forces and attacked Serbs while extreme Serb nationalists engaged in attacks on Bosniaks and Croats. Overall relative peace was retained under Tito's rule, though nationalist protests did occur, but these were usually repressed and nationalist leaders were arrested and some were executed by Yugoslav officials. Tito, whose home republic was Croatia, was concerned over the stability of the country and responded in a manner to appease both Croats and Serbs, he ordered the arrest of the Croat protestors, while at the same time conceding to some of their demands. In 1974, Serbia's influence in the country was significantly reduced as autonomous provinces were created in ethnic Albanian-majority populated Kosovo and the mixed-populated. These autonomous provinces held the same voting power as the republics but unlike the republics, they could not legally separate from Yugoslavia. This concession satisfied Croatia and Slovenia, but in Serbia and in the new autonomous province of Kosovo, reaction was different. Serbs saw the new constitution as conceding to Croat and ethnic Albanian nationalists. Ethnic Albanians in Kosovo saw the creation of an autonomous province as not being enough, and demanded that Kosovo become a constituent republic with the right to separate from Yugoslavia. This created tensions within the Communist leadership, particularly among Communist Serb officials who resented the 1974 constitution as weakening Serbia's influence and jeopardising the unity of the country by allowing the republics the right to separate. According to official statistics, from the 1950s to the early 1980s, Yugoslavia was among the fastest growing countries, approaching the ranges reported in South Korea and other miracle countries. The unique socialist system in Yugoslavia, where factories were and decision-making was less centralized than in other socialist countries, may have led to the stronger growth. However, even if the absolute value of the growth rates was not as high as indicated by the official statistics, both the Soviet Union and Yugoslavia were characterized by surprisingly high growth rates of both income and education during the 1950s. The period of European growth ended after the oil price shock in 1970s. Following that, in Yugoslavia an economic crisis erupted, and that as a product of disastrous errors by Yugoslav governments, such as borrowing vast amounts of Western capital in order to fund growth through exports. At the same time, Western economies went into recession, decreasing demand for Yugoslavian imports, creating a large debt problem. In 1989, according to official sources, 248 firms were declared bankrupt or were liquidated and 89,400 workers were laid off. During the first nine months of 1990 directly following the adoption of the IMF programme, another 889 enterprises with a combined work-force of 525,000 workers suffered the same fate. An additional 20% of the work force, or half a million people, were not paid wages during the early months of 1990 as enterprises sought to avoid bankruptcy. The largest concentrations of bankrupt firms and lay-offs were in Serbia, Bosnia and Herzegovina, Macedonia and Kosovo. Real earnings were in a free fall and social programmes had collapsed; creating within the population an atmosphere of social despair and hopelessness. This was a critical turning point in the events to follow. Breakup of Yugoslavia Though the 1974 Constitution reduced the power of the federal government, Tito's authority substituted for this weakness until his death in 1980. After Tito's death on 4 May 1980, grew in Yugoslavia. The legacy of the was used to throw the system of decision-making into a state of paralysis, made all the more hopeless as the conflict of interests had become irreconcilable. The Albanian majority in Kosovo demanded the status of a republic in the while Serbian authorities suppressed this sentiment and proceeded to reduce the province's autonomy. In 1986, the drafted a memorandum addressing some burning issues concerning the position of Serbs as the most numerous people in Yugoslavia. The largest Yugoslav republic in territory and population, Serbia's influence over the regions of Kosovo and Vojvodina was reduced by the 1974 Constitution. Because its two autonomous provinces had de facto prerogatives of full-fledged republics, Serbia found that its hands were tied, for the republican government was restricted in making and carrying out decisions that would apply to the provinces. Since the provinces had a vote in the Federal Presidency Council an eight-member council composed of representatives from the six republics and the two autonomous provinces , they sometimes even entered into coalition with other republics, thus outvoting Serbia. Serbia's political impotence made it possible for others to exert pressure on the 2 million Serbs 20% of the total Serbian population living outside Serbia. Serbian communist leader sought to restore pre-1974 Serbian sovereignty. After Tito's death, Milosevic made his way to becoming the next superior figure and political official for Serbia. Other republics, especially Slovenia and Croatia, denounced this move as a revival of hegemonism. The very instrument that reduced Serbian influence before was now used to increase it: in the eight-member Council, Serbia could now count on four votes at a minimum: Serbia proper, then-loyal Montenegro, Vojvodina, and Kosovo. As a result of these events, miners in organised the , which dovetailed into ethnic conflict between the Albanians and the non-Albanians in the province. At around 80% of the , ethnic-Albanians were the majority. With Milosevic gaining control over Kosovo in 1989, the original residency changed drastically leaving only a minimum amount of Serbians left in the region. The number of in Kosovo mainly Serbs was quickly declining for several reasons, among them the ever-increasing ethnic tensions and subsequent emigration from the area. By 1999 the Slavs formed as little as 10% of the total population in Kosovo. Meanwhile, , under the presidency of , and supported the Albanian miners and their struggle for formal recognition. Initial strikes turned into widespread demonstrations demanding a Kosovan republic. This angered Serbia's leadership which proceeded to use police force, and later even the was sent to the province by the order of the Serbia-held majority in the Yugoslav Presidency Council. In January 1990, the extraordinary 14th Congress of the was convened. For most of the time, the Slovenian and Serbian delegations were arguing over the future of the League of Communists and Yugoslavia. In turn, the Slovenes, supported by Croats, sought to reform Yugoslavia by devolving even more power to republics, but were voted down. As a result, the Slovenian and Croatian delegations left the Congress and the all-Yugoslav Communist party was dissolved. The that inevitably followed resulted in a rise of nationalism in all republics: Slovenia and Croatia voiced demands for looser ties within the Federation. Following the fall of communism in Eastern Europe, each of the republics held multi-party elections in 1990. Slovenia and Croatia held the elections in April since their communist parties chose to cede power peacefully. Other Yugoslav republics—especially Serbia—were more or less dissatisfied with the democratisation in two of the republics and proposed different sanctions e. The unresolved issues however remained. In particular, Slovenia and Croatia elected governments oriented towards greater autonomy of the republics under and , respectively , since it became clear that Serbian domination attempts and increasingly different levels of democratic standards were becoming increasingly incompatible. The Croat quest for independence led to large Serb communities within Croatia rebelling and trying to secede from the Croat republic. Serbs in Croatia would not accept a status of a national minority in a sovereign Croatia, since they would be demoted from the status of a constituent nation of the entirety of Yugoslavia. This section needs additional citations for. Unsourced material may be challenged and removed. April 2016 The war broke out when the new regimes tried to replace Yugoslav civilian and military forces with secessionist forces. When, in August 1990, Croatia attempted to replace police in the Serb populated Croat Krajina by force, the population first looked for refuge in the Yugoslavian Army barracks, while the army remained passive. The civilians then organised armed resistance. Similarly, the attempt to replace Yugoslav frontier police by Slovenian police forces provoked regional armed conflicts which finished with a minimal number of victims. A similar attempt in Bosnia and Herzegovina led to a war that lasted more than three years see below. The results of all these conflicts are almost complete emigration of the Serbs from all three regions, massive displacement of the populations in Bosnia and Herzegovina, and establishment of the three new independent states. The separation of Macedonia was peaceful, although the Yugoslav Army occupied the peak of the Straža mountain on the Macedonian soil. Serbian uprisings in Croatia began in August 1990 by blocking roads leading from the Dalmatian coast towards the interior almost a year before Croatian leadership made any move towards independence. These uprisings were more or less discreetly backed up by the Serb-dominated federal army JNA. The federal army tried to disarm the territorial defence forces of Slovenia republics had their local defence forces similar to the Home Guard in 1990 but was not completely successful. Still, Slovenia began to covertly import arms to replenish its armed forces. Croatia also embarked upon the illegal import of arms, following the disarmament of the republics' armed forces by the federal army mainly from Hungary, and were under constant surveillance which produced a between the Croatian Defence minister Martin Špegelj and the two men, filmed by the Yugoslav counter-intelligence KOS, Kontra-obavještajna služba. Špegelj announced that they were at war with the army and gave instructions about arms smuggling as well as methods of dealing with the Yugoslav Army's officers stationed in Croatian cities. Serbia and JNA used this discovery of Croatian rearmament for propaganda purposes. Guns were also fired from army bases through Croatia. Elsewhere, tensions were running high. In the same month, the Army leaders met with the Presidency of Yugoslavia in an attempt to get them to declare a which would allow for the army to take control of the country. The army was seen as an arm of the Serbian government by that time so the consequence feared by the other republics was to be total Serbian domination of the union. The representatives of Serbia, Montenegro, Kosovo, and Vojvodina voted for the decision, while all other republics, Croatia, Slovenia, Macedonia and Bosnia and Herzegovina, voted against. The tie delayed an escalation of conflicts, but not for long. Following the first multi-party election results, in the autumn of 1990, the republics of Slovenia and Croatia proposed transforming Yugoslavia into a loose of six republics. By this proposal, republics would have right to self-determination. However rejected all such proposals, arguing that like Slovenes and Croats, the Serbs having in mind Croatian Serbs should also have a right to self-determination. On 9 March 1991, demonstrations were held against Slobodan Milošević in , but the police and the military were deployed in the streets to restore order, killing two people. In late March 1991, the was one of the first sparks of open war in Croatia. The JNA , whose superior officers were mainly of Serbian ethnicity, maintained an impression of being neutral, but as time went on, they got more and more involved in state politics. On 25 June 1991, Slovenia and Croatia became the first republics to declare from Yugoslavia. The federal customs officers in Slovenia on the border crossings with Italy, Austria, and Hungary mainly just changed uniforms since most of them were local Slovenes. As Slovenia and Croatia fights towards independence, the Serbian and Croatian forces indulged into a violent and perilous rivalry. The forces, based in barracks in Slovenia and Croatia, attempted to carry out the task within the next 48 hours. However, because of misinformation given to the Yugoslav Army conscripts that the Federation was under attack by foreign forces and the fact that the majority of them did not wish to engage in a war on the ground where they served their conscription, the Slovene territorial defence forces retook most of the posts within several days with only minimal loss of life on both sides. There was a suspected incident of a war crime, as the Austrian showed of three Yugoslav Army soldiers surrendering to the territorial defence force, before gunfire was heard and the troops were seen falling down. However, none were killed in the incident. There were however numerous cases of destruction of civilian property and civilian life by the Yugoslav People's Army, including houses and a church. A civilian airport, along with a hangar and aircraft inside the hangar, was bombarded; truck drivers on the road from Ljubljana to Zagreb and Austrian journalists at the were killed. A ceasefire was eventually agreed upon. According to the , recognised by representatives of all republics, the international community pressured Slovenia and Croatia to place a three-month on their independence. During these three months, the Yugoslav Army completed its pull-out from Slovenia, but in Croatia, a bloody broke out in the autumn of 1991. Ethnic Serbs, who had created their own state in heavily Serb-populated regions resisted the police forces of the Republic of Croatia who were trying to bring that breakaway region back under Croatian jurisdiction. In some strategic places, the Yugoslav Army acted as a buffer zone; in most others it was protecting or aiding Serbs with resources and even manpower in their confrontation with the new Croatian army and their police force. In September 1991, the also declared independence, becoming the only former republic to gain sovereignty without resistance from the Belgrade-based Yugoslav authorities. Macedonia's first president, , maintained good relations with Belgrade and the other breakaway republics and there have to date been no problems between Macedonian and Serbian border police even though small pockets of Kosovo and the valley complete the northern reaches of the historical region known as Macedonia Prohor Pčinjski part , which would otherwise create a border dispute if ever Macedonian nationalism should resurface see. This was despite the fact that the Yugoslav Army refused to abandon its military infrastructure on the top of the Straža Mountain up to the year 2000. As a result of the conflict, the unanimously adopted on 27 November 1991, which paved the way to the establishment of operations in Yugoslavia. In Bosnia and Herzegovina in November 1991, the Bosnian Serbs held a referendum which resulted in an overwhelming vote in favour of forming a Serbian republic within the borders of Bosnia and Herzegovina and staying in a common state with Serbia and Montenegro. The referendum and creation of SARs were proclaimed by the government of Bosnia and Herzegovina and declared illegal and invalid. However, in February—March 1992, the government held a national referendum on Bosnian independence from Yugoslavia. That referendum was in turn declared contrary to the BiH and the Federal constitution by the federal Constitutional Court in Belgrade and the newly established Bosnian Serb government. The referendum was largely boycotted by the Bosnian Serbs. The Federal court in Belgrade did not decide on the matter of the referendum of the Bosnian Serbs. The turnout was somewhere between 64—67% and 98% of the voters voted for independence. It was not clear what the two-thirds majority requirement actually meant and whether it was satisfied. The republic's government declared its independence on 5 April, and the Serbs immediately declared the independence of Republika Srpska. The followed shortly thereafter. The Federal Republic of Yugoslavia aspired to be a sole to the , but those claims were opposed by the other former republics. The United Nations also. In 2000, Milosevic was prosecuted for atrocities committed in his ten-year rule in Serbia and the Yugoslavia War. Eventually, after the from power as president of the federation in 2000, the country dropped those aspirations, accepted the opinion of the about shared succession, and reapplied for and gained UN membership on 2 November 2000. From 1992 to 2000, some countries, including the United States, had referred to the FRY as Serbia and Montenegro as they viewed its claim to Yugoslavia's successorship as illegitimate. In April 2001, the five successor states extant at the time drafted an Agreement on Succession Issues, signing the agreement in June 2001. Marking an important transition in its history, the Federal Republic of Yugoslavia was officially renamed in 2003. According to the Succession Agreement signed in Vienna on 29 June 2001, all assets of former Yugoslavia were divided between five successor states: Declared date of independence membership later renamed to 27 April 1992 date of the proclamation of FR Yugoslavia 1 November 2000 membership succeeded by Serbia on 3 June 2006 25 June 1991 22 May 1992 25 June 1991 22 May 1992 8 September 1991 8 April 1993 1 March 1992 22 May 1992 Succession, 2006—present In June 2006, became an independent nation after the results of a , therefore rendering Serbia and Montenegro no longer existent. After Montenegro's independence, Serbia became the of Serbia and Montenegro, while Montenegro re-applied for membership in international organisations. In February 2008, the declared independence from Serbia, leading to an ongoing dispute on whether Kosovo is a legally recognised state. Kosovo is not a member of the , but , including the United States and various members of the , have recognised Kosovo as a sovereign state. Yugosphere In 2009, coined the term Yugosphere to describe the present-day physical areas that formed Yugoslavia, as well as its culture and influence. The is linguistically a single language, with several literary and spoken variants since the language of the government was imposed where other languages dominated ,. Now, separate sociolinguistic standards exist for the , , and languages. Remembrance of the time of the joint state and its positive attributes is referred to as. Many aspects of Yugonostalgia refer to the socialist system and the sense of social security it provided. There are still people from the former Yugoslavia who self-identify as ; this identifier is commonly seen in demographics relating to ethnicity in today's independent states. Encyclopedia of World War I: A Political, Social, and Military History. Santa Barbara, California, USA: ABC-CLIO, 2005. Archived from on 16 May 2009. Retrieved 29 December 2010. EBRD Country Promotion Programme. Archived from PDF on 28 September 2011. Archived from on 15 October 2009. Hart; February 17, 2011. Arnold; Roberta Wiener January 2012. A Chronology of Conflict and Resolution, 1945—1985. New York: Greenwood Press. Iatrides; Linda Wrigley 2004. Penn State University Press. Bulletin of the GHI 1968: Memories and Legacies of a Global Revolt. Archived from PDF on 4 October 2013. A History of the Global Economy. From 1500 to the Present. The World Transformed 1945 to the Present. New York: Oxford University Press. Retrieved 21 July 2006. Archived from PDF on 13 June 2010. Retrieved 14 June 2012. Retrieved 11 November 2011. The University of Edinburgh School of Law. Archived from on 18 January 2012. Retrieved 11 November 2011. Stanford, CA: SPICE, 1991. New York: Harcourt, Brace and Co. The Struggle in Yugoslavia. Southern Social Studies Journal 16 Fall 1990 : 78—101. New York: American Council of Learned Societies, 1983. Bloomington: Indiana University Press.
Excision (sub.espańol)
The results of all these conflicts are almost complete emigration of the Serbs from all three regions, massive displacement of the populations in Bosnia and Herzegovina, and establishment of the three new independent states. Full name in the and languages, written in the see section for details. The primary political leader of the state was Josip Broz Tito, but there were several other important politicians, particularly after Tito's death: see the. Supported and pressured by and , Croatian leader and his party managed the creation of the Autonomous Region with significant internal self-government in 1939. The suppression by the state of nationalists is believed to have had the effect of identifying nationalism as the primary alternative to communism itself and made it a strong underground movement. The number of in Kosovo mainly Serbs was quickly declining for several reasons, among them the ever-increasing ethnic tensions and subsequent emigration from the area. According to the , recognised by representatives of all republics, the international community pressured Slovenia and Croatia to place a three-month on their independence. The reputation of both benefited greatly from their wartime exploits and decisive success, and they enjoyed genuine support among the populace. Both these demands were opposed by the West.
[Pokrenut sajt za udate žene koje traže ljubavnu avanturu|Sajt za upoznavanje za sex|Posao za studente u sarajevu]
komentiraj (0) * ispiši * #
Kako naci djevojku u gta san andreas - Brzog datiranja
K.B ljudovi
Click here: Kako naci djevojku u gta san andreas
Svaki tvoj pogled na zivot dize nade ljudima, dize nade svim bicima. Tada dolazi Madd Dogg, koji se vratio s odvikavanja, te Kendl predlozi snimanje u njegovoj vili u Los Santosu.
Budite opusteni, zabavni, smislite neku dobru, ali ukusnu salu… opustite je, a onda predite na velicine. Packie je sav utucen i zali sto Bog nije uzeo njega ili njegovu bracu, velike gresnike, nego Kate, koja je bila svetica. Tijekom nemira, CJ pomogne Cesaru preuzeti teritorij njegove bande od Vagosa s trima iskusnim clanovima Cesarove bande, , i dva clana Grove Street Familiesa.
Madera County, California - Wood County, Ohio - Misterij stare, ubojite sume se polako zaboravlja... Rastavljena u potrazi za muskarcem koji ce zadovoljiti seksualne apetite.
Damir ce skontati neku stranicu, pa cemo tamo preseliti... Meza bez stresa - recepti Sastojci: -512 Mb RAMA -3 kile mesa -6 listova salate -4 Hard Diska -i odgovarajuci kablovi Alat: - Cekic -Sjekira -Testera -Kombinerke -I jedan veci zavijac : Uzeti RAM i istuci cekicem sve do 300 Mb, dok se meso topi u serpi. Sjekirom lagano odstraniti kukce sa salate i testerom je isturpijati. Kablovima spojiti RAM i 3 Hard Diska a cetrvrti baciti. U spoju zajednickog emitora sa uzemljenom bazom i tako ih ubaciti u pecnicu. UPOZORENJE prethodno sprzite ili prebacite svu muziku sa diskova. Kada se meso istopi dobijete preliv koji cete poslije zaliti po megabajtima. RAM i Diskovi su dotad gotovi, izvadite ih iz pecnice i kombinerkama odstranite otpatke. Uzmite veliku posudu gdje ce u dno ici diskovi i RAM preko toga preliv od mesa i ukrasite sa listovima zalate. Fino mirise zar ne? U državi gdje policajci sitne narkomane umjesto na liječenje vode na fizičko zlostavljanje i maltretiranje , pa sve snimaju mobitelom.. U državi gdje se nad nama može iživljavati ko god hoće , moguće je dobiti kaznu od 5000 eura jer ste na radiju pustili pjesme Let 3 i Frenkija. Tako je sarajevki Radio 202, jedna od najboljih BH radio stanica , kažnjen zbog puštanja pjesme Mr. Pjesma je emitovana u emisiji Centralni Zatvor, a nakon toga je Radio 202 dobio kaznu od 10. Regulatorna Agencija za Komunikacije RAK očigledno se smatra sudijama BH etera , i mogu raditi šta žele i hoće , te po vlastitom nahođenju i vlastitim zakonima kažnjavati svakoga. Pitamo se gdje je u tom slučaju sloboda govora , sloboda autora , a na kraju krajeva pjesme su snimljene za takve emisije i radio stanice koje ne prihvataju cenzuru i čiji su slušatelji ljudi koji znaju razmišljati. Fm Jam izražava žestoko protivljenje ovakvoj politici , te ćemo podržati sve koji se bore za smanjenje i ukidanje cenzure koju nameću ne samo agencije , već i direktori , urednici , a i mi sami sebi pod pritiskom onih koji misle da je psovka nedjelo. Nedjelo je zabraniti nekome da kaže što želi.. Stoga danas ćemo se potruditi da ovu pjesmu čuje puno više djece i maloljetnika nego što je to čulo tog famoznog dana u Centralnom Zatvoru. Nadam se da će se jednog dana ti isti klinci ugledati na ovaj text i zatalasati tako jako da se i policiji i vlasti i svim drugim koji nas tlače smrzne krv u žilama. DIGNI S NAMA JEDAN SREDNJAK U VIS I PONAVLJAJ GLASNO FUCK THE POLICE!!! Ljiljani zlatni, opet smo s'Vama, Ponovo nebo, ce goriit nad nama. Jaki k'o kamen, staroga mosta, na nas je majka, Bosna ponosna. BHF, BHF, BHF, BHF, BHF, BHF, BHF, BHF. Neka se trese, neka sve ori, stadion cijeli, ima da gori. Od Viliniusa, do marakane, imamo muda, idemo svuda. BHF, BHF, BHF, BHF, BHF, BHF, BHF, BHF. Jebemo savez, jebemo vladu, ginemo za njih, a oni nas kradu, jer izdaja to je, njihova furka, hajmo ih rusit, dize se buka. Gazi sve cetnike, sve su to pickice, gazi sve cetnike, sve su to pickice. Zastave Bosne, neka se viju, ljiljani nasi, bitku sada biju. Najjaci mi smo, pjesma nas nosi, sinovi Bosne, FANATICOSI. BHF, BHF, BHF, BHF, BHF, BHF, BHF, BHF. Vase bakljade, sve slabije gore, trenutak se ceka, igraci se bore. Suze vam teske, i svi ste vi mali, kada vam Sergej, mrezu zapali. Tribine sve gorit ce, staidion planut ce. Svako srce pucat ce, punim glasom pjevat ce. BHF, BHF, BHF, BHF, BHF, BHF, BHF, BHF, BHF, BHF, BHF, BHF, BHF, BHF, BHF, BHF. S,pa kad budem zbavio novu stavit cu je.. Trenutno zivi na Grbavici,all jos malo... Koliko je tvoje srce? Jedno djetinjstvo, jedan zivot, jedno malo bice danas lezi i gleda kroz staklo prozora, prozora jedne bolnice. Bolnice koja mu ne moze pomoci. To malo bice nosi ime Viktor. Na ovom svijetu postoje dvije vrste ljudi. Oni sa velikim srcem, spremni da pomognu djeci, i oni drugi. Negdje pri kraju ovog clanka ces se svrstati u jednu od ove dvije grupe. Hoces li odvojiti malo svoga vremena, novca, poslati email, okrenuti telefon, ostaviti poruku na svom ili tudjem sajtu. Ili ces se praviti da mozes da zivis sa sobom znajuci da nisi nista ucio da spasis jednog sestogodisnjaka. Hiljade nas vodimo normalne zivote, i cesto zaboravimo koliko smo sretni sto smo zdravi. Nazalost mali Viktor koji ce u avgustu napuniti sest godina nije te srece, Viktor je obolio je od tumora nadbubrežne žlijezde koji se proširio na koštanu srž. Viktor danas lezi na Hematoonkološkom odjelu Pedijatrijske klinike Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Njegov slucaj se u Sarajevu ne lijeci. Klinika u Njemačkoj koja je u proslosti uspijesno lijecila slicne slucajeve ocijenje da ce troskovi izaci na oko 250. Kada skupimo prvih 100. Mala grupa nas koja svaki dan raste se zainatila i odlucila da malom Viktoru pruzimo sansu kako god znamo i umijemo. Donirajte 3 KM pozivom na 094 292 018 radi samo iz BiH www. Molio bih svakog od vas koji ste moderatori nekog blogga da postavite ovaj text sa brojem telefona i na taj nacin pomognete ovom malom lavu kojem je pomoc istinski potrebna!!! S: onih 20km nikada necu zaboraviti all takodjer zahvaljujem Eni... BOLJE VREME-CYA Kada vidim kako zivimo sve oko sebe kako moze kako jeste kako bilo nam je pre doba traje i ne prestaje idem samo pravo nikom idealno nije i razmisljam zdravo Zahvaljujem se Bogu jer ja jos uvek zivim al' ne bi trebo obicnom zivotu da se divim i zasto kad se opustim nesrece se bojim plasim se jer imam sta bih mogao da izgubim Odrast'o sam rano i tako nam je svima kako problema puno ima dal' se borimo sa njima I naivnosti nema dete ko da nisam bio uvek pratilo me zlo ja od toga sam se krio Da li bilo nam je bolje kada bilo nam je gore zivot nikad nije lak i treba imati volje Al' imam sto da zivim kog da volim pored sebe zasto Bogu da se molim i cekam bolje vreme Ref. Kako bilo bi da srecu nista ne moze da kvari da u skolama se uce samo pametne stvari I uvek samo mir skoro da je svima dosadno bez napetih prica koje vrte se stalno Da svako ima kola i nije svuda beda kroz pare i kroz moc niko nikoga ne gleda Ne zelim da se sklonim i budem negde drugde nemam cega da se klonim i volim sto sam ovde Borim se da opstanem necu da odustanem sta god da mi se desi ja cu ovde da ostanem Zato Boze cuvaj me uvek samo gledaj me jer ovde nije lako mnogo treba da shvate me I nek dodje bolje vreme i dobro pored mene dobri dani da zaboravim probleme da nesto sebi stvorim u zivotu da me krene ja moram da se borim i cekam bolje vreme KAD SE VOZIMO-CYA Kad se vozimo sve je tako dobro kad se vozimo Ne žurimo nigdje samo kružimo Samo nam je bitno da se vozimo I nista nije važno kad se vozimo Sve je tako dobro kad se vozimo I ne žurimo nigdje samo kružimo Samo nam je bitno da se vozimo Jedan dan o kojem si mastao odavno Sada dos'o si do onoga sto oduvek si sanj'o Kljuc iz tvojih ruku sad se okrece u glavi Ti se pitas dali sanjas ali snovi su pravi I ovo sada svi smo zajedno unutra Sada krecemo, napred idemo pozadi ne gledamo Samo kružimo nama važno je da se vozimo I da se družimo nista ne radimo I zato sedimo i patroliramo Sporo idemo po kraju svako može da nas vidi Sve nas devojke tu znaju al nedaju da se nerviraju Zato idemo i ne gledamo jer ne zanima nas Zato muziku pojačaj i pritisni gas Sada krećemo da se vozimo Kad se vozimo sve je tako dobro kad se vozimo Ne žurimo nigdje samo kružimo Samo nam je bitno da se vozimo I nista nije važno kad se vozimo Sve je tako dobro kad se vozimo I ne žurimo nigdje samo kružimo Samo nam je bitno da se vozimo Zamisli nas kako se vozimo slobodni i uživamo A ti si zatvoren i misli te plaše Ko te jebe kada krao si drugaru Mi i dalje se vozimo a ti ces sada duvas karu Mi idemo dalje polahko skrecemo O kako masemo Danas vreme je lepo i prozor otvoren I nemoca murije da sunja se polahko iza nas Vec prolaze i ne gledaju A drugarica nas zove na blejd Zato se okrecemo i kod nje idemo Sunce sada je jače i zato naocale stavljamo Uvaljeni, uz dobru muziku se vozimo Brige ostvaljamo napred idemo Pozadi ne gledamo sada žurimo Da se zezamo da se vozimo Kad se vozimo sve je tako dobro kad se vozimo Ne žurimo nigdje samo kružimo Samo nam je bitno da se vozimo I nista nije važno kad se vozimo Sve je tako dobro kad se vozimo I ne žurimo nigdje samo kružimo Samo nam je bitno da se vozimo Vikend stiže i cele nedjelje naporno se radimo A sad se troši ono što se zaradilo Kad se nema nema veze znam da doći če Kada dodje tada se trosi ko da ima se Prvo pranje pa onda na poliranje Sve je spremno sada počinje kuliranje Na ulicama ekipa sve se čuje I mi idemo lagano da se zezamo Zato spremni smo da se opustimo Nove ulice i lica da upoznamo I nista ne mislimo sve je opusteno Kada izadjes iz grada sve je normalno Ovdje ne mršti se niko samo veselo Uvek pricaj tako dobro kad se vozimo I nista nije važno kada kružimo I samo nam je bitno da se vozimo Kad se vozimo sve je tako dobro kad se vozimo Ne žurimo nigdje samo kružimo Samo nam je bitno da se vozimo I nista nije važno kad se vozimo Sve je tako dobro kad se vozimo I ne žurimo nigdje samo kružimo Samo nam je bitno da se vozimo.
Going on a successful date with Denise - GTA San Andreas
Oni sa velikim srcem, spremni da pomognu djeci, i oni drugi. Ne zelis mijenjati taj trenutak ni za sta na svijetu. Jer evo druge kljucne stvari u vezi nje: Ona je frigidna. Retrospektivni snovi dogadjaja koji pripadaju proshlim inkarnacijama. Neverbalni signali govore više od svega što joj vi možete reći od sebi, zato ih DRŽITE POD KONTROLOM. Kako to da ucinim?
[Kako brzo zaraditi novac preko interneta|Xhamster bosna|Stranice za upoznavanje i sex]
komentiraj (0) * ispiši * #
Frajerica značenje - Datiranje za seks
Povratak u školu u stilu
Click here: Frajerica značenje
Zbunjeno je izvadio iz prtljažnika njezinu Zvončiću. Meni je ova situacija kod nas jako tužna i ne želim se miriti s njom. Izašla sam iz brodske ambulante na zahod, a onda sam se onesvijestila kad mi je onaj nadriliječnik rekao da je Howard preminuo.
Nije bila jedina koja je primijetila kako bivši vođa navale ustaje s vozačkog sjedala kao gradska pantera. Od moje prijateljice sin je u skoli tokom ispitivanja umjesto penis kako je trazila uciteljica rekao k... Ja ne mislim da je crtež pimpeka sam po sebi nepristojan ako mu nije pridodano takvo zločesto značenje.
Povratak u školu u stilu - Naravno, nekoliko će dana morati hladiti kuk oblozima od leda, ali što onda? Nije im ni zavidila.
Dugo već razmišljam da pokrenem ovakvu temu a sad imam i povod: Moj sin je u školi pod slobodnim vremenom jednog dana na komadiću papira nacrtao pimpek. Identičan onome na drvenoj penjalici u parku i mnogima koji krase gradske fasade. Učiteljica je to vidjela, prekorila ga i rekla da je to nepristojno i da to više ne crta. Nekoliko dana kasnije , listam udžbenik iz prirode i društva, lekcija Dijelovi tijela. Nacrtani dječak i djevojčica, goli, sa vrlo umanjenim spolnim oznakama ali ipak prisutnim. Što da mu odgovorim? Jer je ovaj mali a onaj tvoj je bio veliki? U čemu je razlika? Što simbolozira explicitno nacrtani muški spolni organ? U čemu je problem? Ja am pomalo zbunjena jer ni sama ne znam što bih mu odgovorila. Kako prst može biti nepristojan? Zašto je ta gesta nepristojna? I Zašto većina psovki spominje spolni odnos? Jeste li ikad o tome razmišljali? Dugo već razmišljam da pokrenem ovakvu temu a sad imam i povod: Moj sin je u školi pod slobodnim vremenom jednog dana na komadiću papira nacrtao pimpek. Identičan onome na drvenoj penjalici u parku i mnogima koji krase gradske fasade. Učiteljica je to vidjela, prekorila ga i rekla da je to nepristojno i da to više ne crta. Nekoliko dana kasnije , listam udžbenik iz prirode i društva, lekcija Dijelovi tijela. Nacrtani dječak i djevojčica, goli, sa vrlo umanjenim spolnim oznakama ali ipak prisutnim. Što da mu odgovorim? Jer je ovaj mali a onaj tvoj je bio veliki? U čemu je razlika? Što simbolozira explicitno nacrtani muški spolni organ? U čemu je problem? Ja am pomalo zbunjena jer ni sama ne znam što bih mu odgovorila. Kako prst može biti nepristojan? Zašto je ta gesta nepristojna? I Zašto većina psovki spominje spolni odnos? Jeste li ikad o tome razmišljali? Evo, da odgovorim najprije zašto psovke zvuče baš tako kako zvuče... Ako pak mu častiš roditelje spolnim činom, znači da bi ta osoba bolje ispala da ti je netko drugi dotični koji psuje otac. Ako mu častiš majku spolnim činom sa psom, znači da ga svrstavaš ne među ljude nego među pse. Zašto je gesta s prstom nepristojna? Zato jer je to simbolični izričaj psovke. Nisam sigurna da će ti dijete odmah shvatiti ako mu tako probaš objasniti. Crtež muškog spolnog organa često upućuje upravo na to - ja vrijedim, a vi ste svi manje vrijedni. Razmislit ću o tome kako to objasniti djetetu, mislim da sam se zapetljala... Ja ne mislim da je crtež pimpeka sam po sebi nepristojan ako mu nije pridodano takvo zločesto značenje. Kad psujemo, mi zapravo emocionalno rasterećujemo SEBE i zapravo ne bi se trebalo uzrujavati oko toga ako nam netko nešto opsuje - to je NJEGOV problem, a ne naš. Što se primjerenosti izričaja tiče, slažem se sa Klarom i Anemonom, treba dijete poučiti što je primjereno, a što ne. Ne treba očekivati da odmah sve shvati to je proces, dugotrajan. Društvene norme se mijenjaju... Nekad je simbol falusa bio plodnost, a danas :-... Meni je najteže objasniti da nije pristojno kopati nos ili češkati se po guzi, za ovo ostalo joj kažem da može nekoga povrijediti, ali što ću joj reći kad je svrbi, to joj nikako utuviti u glavu Mi smo samo rekli da nije LIJEPO to raditi pred ljudima, pa kad baš moraš, možeš slobodno tamo gdje te ne vide. Kako smo objasnili - jednostavno: gurneš si prst u nos i pitaš dijete da li je to lijepo vidjeti, pogotovo ako to napraviš dok klinac jede... Efikasno, he he he... Od moje prijateljice sin je u skoli tokom ispitivanja umjesto penis kako je trazila uciteljica rekao k... Dobio je jedan iz ponasanja. Je li uciteljica ta koja je trebala objasnit razliku? Dijete je moglo čuti prostote i drugdje, ali koristit će ih samo ako ih čuje doma. I znaju klinci vrlo dobro u kakvim se situacijama koriste takvi izrazi. Tak je i sa psovkama kod male djece i malo veće - dok su sasvim mali, vrlo brzo shvate da time privlače pažnju, kasnije im je fora dovoditi odrasle u neugodne situacije itd. U školi - ma ne vjerujem da djeca ne znaju kakav je rječnik primjeren. Cvijeta je lijepo rekla - jedan iz vladanja, pa si ti sad misli... S druge strane, Zumbulmama je imala drugačiji problem - njeno dijete nije ništa reklo, ali je nacrtalo simbol, a tu se i te kako može govoriti o nerazumijevanju. Ni moji sinovi ne bi bili u stanju prepoznati prostotu u crtežu spolovila. To može biti prostota, ali i ne mora... Govorne psovke su jednostavnije. Za to vjerujem da klinci jako dobro znaju što i kako znači, ali ispituju gdje su granice, i doma i u školi. Isto tako, vjerujem da mnogi koriste te riječi bez razmišljanja. Da razmisle, okanili bi ih se. Ako mu se omaklo, onda je to riječ koja je sastavni dio njegova vokabulara da nije, ne bi se mogla omaknuti, trebalo bi mu vremena da je se sjeti , koju je čuo od starijih koji ga okružuju. Nažalost, nekima odraslima je fora kada dijete predškolske dobi izgovara prostote. Smiju se na to i time ih potiču da te riječi i dalje govore. Ne razmišljaju da će kasnije takve riječi iz djetetovih usta izazvati zgražanje odraslih, ali i zgražanje lijepo odgojene djece. Dijete biva zbunjeno: prvo mu se smiju dok prosto govore, a sada ga kude. Vjerujem da mu je učiteljica i objasnila zašto je dobio jedinicu. Da nije, ne bi ni ti znala za tu priču! Tema je zanimljiva, svakodnevna. Treba biti dovoljno jak i dosljedan da ti se ne omakne psovka doma pred djecom. Naravno, djeci valja kod kuće objasniti što je dobro, a što loše, a dijete najviše uči iz primjera roditelja. Priča teorija je jedno, a ponašanje roditelja praksa je nešto drugo. Praksa mora biti u skladu s teorijom tj. Roditelji su odgovorni za odgoj svoje djece, a ne vrtići i škole. Škola kao ustanova odgoja i obrazovanja ima zadatak sankcionirati sve oblike nepoželjnog ponašanja devijacije s određenim pedagoškim mjerama. Negativna ocjena je upravo to - ocjena za neprimjereno vladanje na satu. Kod nas u Dalmaciji nitko ne govori pi. Dijete tu riječ čuje, u prostotama naravno, ali čuje. Ma Pepita, ne razumu oni nas Dalmatince. Moja pokojna nana baka je pod psovkom smatrala samo spominjanje Boga, sve ovo ostalo su bile uzrečice iako ih nije često koristila. Mi u obitelji priznajem dosta psujemo, spominjanje spolnih organa nam nije nikakav tabu, samo se zna gdje je to primjereno, a gdje nije. Znači, doma smo bez cenzure, a vani se zna kakvo ponašanje priliči... Tako nekako gledam i na ovaj primjer s djetetovim crtežom. Ako mu je to tolika fora i smiješno, neka crta kući, a u školi ne i riješen problem. Ionako će ga brzo to proći
Ma Pepita, ne razumu oni nas Dalmatince. Moja pokojna nana baka je pod psovkom smatrala samo spominjanje Boga, sve ovo ostalo su bile uzrečice iako ih nije često koristila. Mi u obitelji priznajem dosta psujemo, spominjanje spolnih organa nam nije nikakav tabu, samo se zna gdje je to primjereno, a gdje nije. Znači, doma smo bez cenzure, a vani se zna kakvo ponašanje priliči... Tako nekako gledam i na ovaj primjer s djetetovim crtežom. Ako mu je to tolika fora i smiješno, neka crta kući, a u školi ne i riješen problem. Ionako će ga brzo to proći Ja nisam htjela ovo napisati, ali potpisujem od riječi do riječi. Bodulica nisam znala kako da objasnim da se u Dalmaciji mnogo beštima i da se psovke čuju na svakom kantunu, a što si rekla ona riječ sa k... Meni se čini da smo mi splićani po tom pitanju najgori :oops: U svakom slučaju, moram potpisati Marnu i njen post. Ustvari to je upravo točno i onako kako treba biti... Po meni bi jedna dobra opaska bila mnogo primjerenija, jer dijete je samo umjesto k... Užasno se ovdje u Splitu psuje. A uz to, trend je porasta. Uopće se ne zezam. S nama nije tako razgovarao. Ja baš ne znam gdje će to s prostotom moje djece otić. Odrasli oko njih se u pravilu uopće ne suzdržavaju. Ne bi mi bilo drago da budu prostaci, ali ne znam baš kolike su mi im šanse. MM je vrlo discipliniran kad je to u pitanju, ne pamtim da sam ga ikada čula izgovarati neke gadosti, ali ja baš i nisam bila disciplinirana, znala sam kleti tu i tamo, ali sam prestala kad su djeca počela oponašati :oops:. Sredina je svakakva, mi smo u Malnarovoj Republici i isto je jezik okoline katastrofa, pa se i ja pitam kako će to ići kasnije... Problem je upravo ovo što je zumbulmama spomenula - psovanje bez promišljanja... Uostalom, čak i psovka gubi snagu i svoj izvorni smisao proklinjanja kad ju se prečesto koristi. Čujem to oko sebe od revnih katolika bogomoljaca koji uopće nisu svjesni koga i što spominju. Baš me zanima da li to spomenu i na ispovijedi :mrgreen: ili im ne dopire do mozga kako se izražavaju. Nije mi problem čuti tako nešto u pravom trenutku to je isto dio bogatstva jezika ali da baš moraš žvakati psovku uz svaku rečenicu, kao poštapalicu kad ne znaš što bi pametno rekao, to je već druga priča - to je siromaštvo duha. Prije sam znala u bijesu upotrijebiti pokoju, reklo bi se ne baš strašnu psovku, ali kako mm ne psuje, neugodno mi je pa više ni to ne prakticiram a jedino me on može razbijesniti do te razine da psujem. Pozorno pratim temu jer dogodine krećemo u školu pa nije na odmet imati dijapazon odgovora za moguće situacije. Imala sam pojedinačne slučajeve psovanja među srednjoškolcima u smislu poštapalica, ali su to, uz dugotrajnu vježbu i samokontrolu uspjeli dovesti u red. Bila sam zagrijana da razvijaju svoj vokabular, da budu kreativniji u izričaju - naravno, bila je to i tema za Valentinovo. Nisam im davala negativne ocjene, a bilo je i svakakvih grafita... Cijenim umjetničku slobodu, kao i slobodu izražavanja, ali sve ima svoje mjesto i vrijeme. Danas je psovka preplavila i medije. Čuje se i u dječjim crtićima npr. Spužva Bob, Winx i sl. Ne treba rigorozno, ali uporno, dosljedno i vlastitim primjerom. Kako to izbalansirati, a da se djeci ne nabije nekakav sram od vlastitog tijela, spolnosti. Kako to izbalansirati, a da se djeci ne nabije nekakav sram od vlastitog tijela, spolnosti. Da su pristojni, a pritom ne jadni, uštogljeni i ustrašeni od vlastitog i tuđeg tijela? A domaće narodne izraze, ona razna slanja kojekuda, sočne nazive, tzv. Nije im više smiješan dignuti srednji prst a bio im je smiješan jer su mislili da je to i malo simpatično nakon što sam im zorno objasnila što se time hoće reći, ono, popuši i još gore i bilo je fuj, bljak. Ima i drugih stvari, što je pristojno ili nepristojno u javnsti, evo npr. Kod nas u kući je to normalno među svojim ukućanima, neću da mi djeca zbog sustezanja imaju kakve probleme koma mi je kad smo kod nekoga u gostima više dana pa se od suzdržavanja napuhnem ko žaba , ali naravno da sam ih upozorila da se u školi i drugdje moraju suzdržati zbog drugih ljudi. Vidjele su i same da ne smiju jer su se već nekoj curici dečki rugali kad joj je u razredu izletjelo. Kod nas se ni WC ne zaključava, ne ulijećemo unutra bezveze, drži se do intimnosti, ali ne ono najstrože. No, čim je netko drugi prisutan ili su kod šogorice, bake i djeda, automatski prilagođavamo pravila. Ja sam primijetila da se moj sin osjeća jako važan kad psuje pa sam mu objasnila da oni koji psuje nisu cool već da time pokazuju svoju nemoć i neobrazovanost. Dobro, ovo s neobrazovanošću je bio blef, ali je upalilo, odmah se zaustavio. Ali nemoć ima smisla: jer, kad se porežete, kako si trenutno možete olakšati nego beštimom, a i kad u bijesu nekog nekamo šaljete, što to isto nije nemoć - nemoć da svoju ljutnju bolje verbalizirate ili da se konstruktivno svađate? Što je psovka kao poštapalica - nepažnja, nemar? Da su pristojni, a pritom ne jadni, uštogljeni i ustrašeni od vlastitog i tuđeg tijela? Nisam pametna, ja sam bila onako sramezljiva pred djecom, u smislu, osim dok su male male bebe , kupam se s njima u kupacem u kadi tj. Psovka je znak frustracije, bijesa, boli - ona može poslužiti i kao ispušni ventil za nagomilani stres. Ali stvarno, ljudi, nije lijepo čuti kad neko sipa li ga sipa kočijaški. Ma i meni se dogodi da kažem. Cvijeto73, nitko nije cvijeće. Moja djeca znaju da sam od krvi i mesa, dakle, nesavršena. Naš dogovor je da nam se doma može omaknuti kao npr. Jednom zgodom sam jednim našim prijateljima Poljacima prevodila neke naše psovke. Ljudi se nisu mogli načuditi psovačkoj inventivnosti. Beštimanje mi je dio folklora... Doma otpustim kočnice i ožežem povremeno. Na mene djeluje tako oslobađajuće da ne namjeravam prestati. Još da se toga lišim bila bi skoro bezporočna ženska:mrgreen:, a takva savršenost nije dobra po moje mentalno stanje. Uglavnom, djeca mi nisu previše istraumatizirana ni oštećena zbog našeg kućnog vokabulara. Od malena znaju da je to nešto što se ne govori vani i niti jednom za niti jedno od njih dvoje nisam dobila ni jedan negativan komentar u svezi njihove kulture ponašanja. Moja djeca znaju da je psovanje za odrasle djeca ne smiju psovati iako nije lijepo ni kad odrasli psuju. Nedavno je manja uvela novo pravilo - mama smije psovati jer psuje samo kad je jako ljuta a tata ne smije psovati uopce zato jer stalno cesto psuje :D Meni je crtez penisa na papiru ok nije crtao po biljeznici npr. Moje cure znaju da postoje nasa pravila, opca pravila, lijepo ponasanje... Kada je starija pocela istrazivati svoje tijelo, objasnila da je to ok, ali to treba raditi kad je sama jer je to njena intima. Nije joj bilo jasno sto je tu uopce lose jer djeca to cesto znaju tako percipirati pa sam joj objasnila da meni uopce ne smeta dok tata to ne voli vidjeti. Tu smo povukli i paralelu sa osobnim granicama - ja se tusiram kao da sam na kolodvoru cesto netko ulazi dok tata zakljucava vrata. Ni jedno nije lose ni bolje od drugog. Tako nije lose crtati penis nego nije dobro da ga uciteljica vidi jer je njoj mozda zbog toga neugodno, a mi ne zelimo da joj bude neugodno :D Meni je crtez penisa na papiru ok nije crtao po biljeznici npr. Tako nije lose crtati penis nego nije dobro da ga uciteljica vidi jer je njoj mozda zbog toga neugodno, a mi ne zelimo da joj bude neugodno :D Po meni, ovo je do sad najbolje objašnjenje početnog problema. Ono što je rekla pinguica, da ga nije ok crtati posebno, meni ne stoji, jer se ne bi digla nikakva buka da nacrtao stopalo. Moja djeca znaju da je psovanje za odrasle djeca ne smiju psovati iako nije lijepo ni kad odrasli psuju. Ovako nekako je i kod nas. Jasno mi je da djeca promatraju i imitiraju roditelje, ali već kao predškolci moraju znati da mi nismo isti. Imamo drugačije obaveze i drugačija prava. Primjerice, mama vozi auto, mi ne smijemo, mama smije naručiti pivo, mi ne, mama može u kino u ponoć, mi ne možemo. Zato meni smije uteć neka psovka, a njima ne. Moja djeca znaju da je psovanje za odrasle djeca ne smiju psovati iako nije lijepo ni kad odrasli psuju. Nedavno je manja uvela novo pravilo - mama smije psovati jer psuje samo kad je jako ljuta a tata ne smije psovati uopce zato jer stalno cesto psuje :D Meni je crtez penisa na papiru ok nije crtao po biljeznici npr. Moje cure znaju da postoje nasa pravila, opca pravila, lijepo ponasanje... Kada je starija pocela istrazivati svoje tijelo, objasnila da je to ok, ali to treba raditi kad je sama jer je to njena intima. Nije joj bilo jasno sto je tu uopce lose jer djeca to cesto znaju tako percipirati pa sam joj objasnila da meni uopce ne smeta dok tata to ne voli vidjeti. Tu smo povukli i paralelu sa osobnim granicama - ja se tusiram kao da sam na kolodvoru cesto netko ulazi dok tata zakljucava vrata. Ni jedno nije lose ni bolje od drugog. Tako nije lose crtati penis nego nije dobro da ga uciteljica vidi jer je njoj mozda zbog toga neugodno, a mi ne zelimo da joj bude neugodno :D identicno. Treba biti dovoljno jak i dosljedan da ti se ne omakne psovka doma pred djecom. Jednostavno nisam takva, a ne mogu reći da sam iz familije u kojoj se ne psuje. Naprotiv pojedini član moje obitelji je teški psovač a ostatku je to više kao poštapalica. Dakle smatram da to nije samo stvar odgoja nego i onog nečeg u nama što određuje koje su nama granice u pristojnosti. Čak je bilo neko istraživanje po kojem su zaključili da skoro svi ljudi u sat vremena ne znam koliko puta minimalno dotaknu nos, pročačkaju ga i slično ne na nepristojnoj bazi. Djeca često pokupe izraze koji se oko njih koriste u svakodnevnom govoru jer je to nekome zanimljivo, privlači pažnju i slično, ali meni nema goreg od malenog djeteta koje opsuje. Nedavno prolazim kraj škole i slušam kako djeca od cca8 godina prostače jedan na drugoga, psuju si cijelu familiju, imenuju određene organe najpogrdnijim imenima i tako dalje i jednostavno dođem do zaključka da ja to ne mogu shvatiti ni tu djecu ni te roditelje koji dozvoljavaju taj način izražavanja. Pitanje je bilo za crtanje organa van konteksta. Postaviti ću ovako, moja srednja kći je nedavno donjela iz vrtića crtež na kojem je po njenoj izjavi tata, nacrtana glava, ruke, noge i tijelo ima 4 godine a-la onaj iz Točka-točka-točkica gotova je glavica. Na rukama su bile tri crte koje su predstavljale prste, pitali smo ju zašto tata ima samo tri prsta i koliko čovjek ima prsti na ruci, zbrojila ih je i rekla pet a sutradan donjela novi crtež tate sa 5 prstiju na svkoj ruci. Dakle sve je to u edukativne svrhe i djeca moraju znati koji su dijelovi tijela, da imamo večina ljudi dvije ruke, dvije noge, glavu, dva oka i uha itd, te shodno tome da cure imaju pišu a dečki penis. To djeca jednostavno trebaju znati, a ne kao što je nedavno šogorica dovela sina da vidi moju najmlađu kći i on pita kada sam ju prematala da zašto ona nema pi. Roditelji su ti koji objašnjavaju djeci razlike ok i tete u vrtiću, kasnije učitelji u školi sve prikladno uzrastu, kao i što je pristojno ili nepristojno, što se smije ili nesmije. To djeca jednostavno trebaju znati, a ne kao što je nedavno šogorica dovela sina da vidi moju najmlađu kći i on pita kada sam ju prematala da zašto ona nema pi. Roditelji su ti koji objašnjavaju djeci razlike ok i tete u vrtiću, kasnije učitelji u školi sve prikladno uzrastu, kao i što je pristojno ili nepristojno, što se smije ili nesmije. Ja sam se ukocila, pogledala svog sina, vidla da je i on razrogacio oci. Kcer ponekad koristi rijeci iz skole koje ne razumije, kao i tekstove iz pjesama ne uvijek divnog teksta tako je to kad ima starijeg brata. No s vremenom je i ona bolje naucila engleski :. Sad zna da smije pjevati na glas ako svira pjesma, ali ne i koristi izraz van konteksta. Vodeci se onim da dijete ne udaram prvenstveno jer je triput manje od mene, sto ne znaci da cu udarit muza jer je visok ko ja, i ako dijete ucim da se udarati ne smije jer ne udaram ni ja onda ga ne mogu ucit da ne psuje ako ja psujem. Ja psujem, navecer, kad klinci zaspu i kad upalim play station, onda opsujem, ako mi je takav dan, sve i svasta tamo nekom ameru. Al pred djetetom se suzdrzavam ili se psovka svede na k vragu i slicno. Opsujem masno u autu jer dok su djeca samnom a neki konj mi oduzme prednost meni je to prestrasno, upravo zato jer su djeca samnom. I opsujem, fuj kako opsujem, al Sven samo pita sto je bilo. Ne ponovi, valjda je i sam shvatio da je to vanredna situacija. On donese neku finu psovku iz vrtica, bas bude ona prava, masna, al branim i branit cu jer mi je preruzno da iz djetetovih usta tako nesto izade. Nisam jos imala situaciju da crta penis pa ne znam kako bi se postavila u situaciji od pokretacice teme, al mislim da nebi dramila, objasnila bi kao i vecina vas. Sto se tice istrazivanja tijela, tu ima apsolutnu slobodu da me pita sve sta ga zanima. Ali isto tako zna da se s pimpacem moze igrat samo doma, kad smo sami. Moja kći je bila bojažljivo dijete koje nije željelo pozdravljati ni najbliže bake, djedove, ujaka. Djeca se razlikuju po temperamentu, uzrastu... Danas više nemamo taj problem. Neki odrasli uistinu znaju pretjerivati. Svaki put se ispricam. Smatram da je to nesto na sto ja imam pravo, kao sto one imaju pravo bacat se i vristati ili cendrati u beskonacno :D u ekstremnim uvjetima, naravno, kao i ja kada psujem. Neki odrasli uistinu znaju pretjerivati. Sa N nemam tu problema jer ona odmah izdiktira sve, od dobar dan, gde je pošla do broja cipela i JMBG. ALI ja sam bila tako ekstremno stidljivo dete da se prvih 5-6 godina života nigde nisam udaljavala od mame. Osim u našoj kući i kod bake, doslovno nigde, u parku, na igralištu, u gostima.... Da imam takvo dete dala bih mu nekog kredita, naravno uz sve nenasilne pokušaje da prevaziđe svoju stidljivost, ne zbog pristojnosti nego zbog drugih stvari. Mene je u djetinjstvu nervirala diktatura pozdravljanja apsolutno svake osobe koju sretnem na cesti. Do neke odredene dobi, onda mi je postao gust na sav glas susjedi koja je 50 metara dalje u svom vrtu viknuti dobar dan!! Ne tjeram dijete da pozdravlja, do prije godine dana se uzasno sramio svih i svega. Odgovorio bi na postavljeno pitanje ali s pogledom usmjerenim u pod. I nisam to smatrala problemom. Komunicira sa svima skoro ko samnom. Tako da mislim da je stvar dobi, i neforsiranja prije nego udu u tu dob. Cemu gnjaviti dijete koje to ne zeli? Svimbalo, kada je pod pritiskom, ili umorno, ili sto vec, i ne zna se bolje izraziti. Ne odobravam takvo ponasanje, ali razumijem. Kao sto ne odobravam svoje psovanje, no ocekujem razumijevanje. Cvijeto, skroz te kuzim. Jedna nasa susjeda koja ima ljeti na terasi stol koji gleda na ulicu pa tamo pije kavu, jedan dan me zaustavila i kaze mi kako ne moze vjerovati kako su mi djeca razlicita. Kaze, onaj tvoj Andrija prodje, pravi se da me ne vidi da me ne bi morao pozdraviti. A onaj mladji, taj samo sto kavu ne popije samnom. Pa sam joj rekla da se ovaj stariji srami, a da ovog mladjeg zovemo poselar. I ja se slažem s Cvijetom Obično vrlo dobro razlikujem ove sramežljive klince i ove koji se prenemažu jer im je pozdraviti tlaka i baš im se to ne da, ali ni u jednom ni drugom slučaju ne komentiram jer se inače ne volim miješati u ničiji odgoj, ali u sebi znam pomisliti kako pojedini roditelji malo pažnje pridaju tom osnovnom bontonu. I to izvođenje bijesnih glista i kerefeka mi je u gorem rangu od ovog povremenog beštimanja u krugu obitelji, ali to sam ja i moje poimanje pristojnog i nepristojnog. Naime vrlo često neki ljudi dalja rodbina, prijatelji daju sebi za pravo da mi navlače dete. Njoj je to očigledno neprijatno, nekad se samo smeje, nekad pobegne kod mene ali često se i skoro pa rasplače. Znate glupu situaciju: nekome je drago što vas vidi, malu je video pre cca dve godine, ona ga se, naravno ne seća i sad bi on nju da zagrli, podigne, poljubi. A ona se sledi, pa pobegne kod mene. A što je najbolje njoj treba samo par minuta da se oslobodi ali ljudi su mi nekad stvarno čudni. Da na silu vučeš dete koje se otima i vrišti mama. Jedna nasa susjeda koja ima ljeti na terasi stol koji gleda na ulicu pa tamo pije kavu, r. Sorry, nisam rekla da je nepristojno, ali nije mi jasno da dijete koje ide u vrtić to ne zna. Moja srednja kći je iste dobi, mlađa je par mj i zna razlike, a u vrtiću su već davno djeca počela sama tražiti privatnost na WC-u pa su postavljene zavjesice kako bi ju i dobila što im u jasličkim skupinama nije padalo na pamet. Djeca istražuju sve oko sebe, pogotovo u vrtiću gdje su te razlike uočljivije i djeca tamo imaju prilike koje koriste do maksimuma da vide i te razlika.. Ja imam tri kćeri ali obje starije 4 i 8 godina, najmlađa ima 2 mj znaju razlike u spolu. Čak smo nedavno imali i sastanak u vrtiću na temu muško-ženski odnosi, razlike i sličnosti jer su djeca već došla u fazu da ovo ne žele jer je to za cure, a ovo za dečke, neke stvari kao jedni ne smiju raditi, igrati se međusobno i td. I baš je bilo riječi i o ovome tako da je meni normalno da djete te dobi ako ide u vrtić takve stvari zna. Ipak tamo svakodnevno viđaju TU razliku kada idu na WC. I tu ne smatram ništa nepristojnim. Konkretnije, mislila sam na slucajeve kada sira rodbina nije zadovoljna da ih povuceno dijete pozdravi, vec nastave gnjaviti, sto kojiput ukljucuje i grljenje i ljubljenje djeteta iako se dijete opire. Cemu gnjaviti dijete koje to ne zeli? Svimbalo, kada je pod pritiskom, ili umorno, ili sto vec, i ne zna se bolje izraziti. Ne odobravam takvo ponasanje, ali razumijem. Kao sto ne odobravam svoje psovanje, no ocekujem razumijevanje. A što ja znam, ja to svome u ovoj dobi više ne toleriram. S druge strane, vezano za vissnjino pitanje, odlučila sam još davno da ga nikad neću tjerati da prihvati fizički dodir ili, ljepše rečeno, ulaz u osobni prostor :mrgreen: od bilo koga, ako mu to ne odgovara. Sjećamo se sigurno svi kako nas je tlačilo ljubiti neke slabo poznate mamine tetke ili djedove prijatelje. Tako da bih i ja u toj situaciji jednostavno zgrabila dijete prije no što taj netko uspije doći do njega. Ja sam se ukocila, pogledala svog sina, vidla da je i on razrogacio oci. Kcer ponekad koristi rijeci iz skole koje ne razumije, kao i tekstove iz pjesama ne uvijek divnog teksta tako je to kad ima starijeg brata. No s vremenom je i ona bolje naucila engleski :. Sad zna da smije pjevati na glas ako svira pjesma, ali ne i koristi izraz van konteksta. MM se uvijek zaključava i to poštujemo ovo idi k vragu i to nikada ne koristim jer mi je to milijun puta gore nego svi dijelovi tijela zajedno MM je od ovih koji se srami pa i sada susjede samo pozdravi, a jedva da zna tko gdje živi zato je M.
Po običaju meni i mm ništa. Problem je u specijalističkom obrazovanju nastavnoga kadra, koje je potpuno krivo. Bila je odjevena u crno, kao i na njihovu jedinom dotadašnjem sastanku; u haljinu od džerseja s bisernom ogrlicom. Sinoc su me decki ostavili na sat dva, pa sam si konacno dovela kuhinju u red i odmah imam volje biti u njoj. Danijela mi kaže da su se jako brzo rastavili i da nije bio neki bed. Malac se samo smjeskao. Ta njena plašljivost se počela manifestirati dok je još bila štene.
[Online dopisivanje bih|Ovo su najpopularniji novinari u Hrvatskoj|Ona trazi njega srbija]
komentiraj (0) * ispiši * #
