Sinoć bijah sa kolegama forumašima igrati biljar. Ni prvi ni zadnji put, ali zasad najbolji. Najboljšost ovog biljara izglasana je na referendumu. Ti forumaši su bagra kakve nema. Možeš s njima pričat o svemu i svačemu, zajebancija je uvijek više nego dobra (s čim se slaže i Bebač koji nema veze s forumom), a jebena je stvar što nikad nema zastoja u komunikaciji, jer kad šit udari po fenu uvijek možeš spomenuti forum i diskusija se nastavi u pomalo sektaškom smjeru.
Neki ljudi tvrde da je internet zlo. Možda i jest. Većina stvari poprimi zli oblik kad se konzumiše u oveće povećim količinama. Nevrdles, uz pomoć interneta možeš da upoznaš hrpetinu ljudi s kojima je zajebancija neprocjenjiva i s kojima uvijek možeš drmnut kapljicu.
I tako. Stvari teku, ja se držim izvan njih. Nikad kraja sranjima s tom prokletom praksom. Jedva čekam da si to skinem s grbače, ali mislim da ću se još neko vrijeme morat *cenzura* s tim.
Od sada sam odlučila cenzurirat psovke barem na blogu. Psujem kao kočijaš i to mi se poprilično gadi.
Ne da mi se više nabacivat random misli. Ovaj post djeluje kao tijek-svijesti-predavanje profesorice Bašić.
Iz daleka neki svet, za mene tuđ...
Katkad volim nedvosmislenost.
Ljubim dobre, ljubim lake, neke prave, neke ne
I sve su vile, sve su kraljice, i sve su nevažne, naspram nje
Evo i jedna random slika
|
