Veoma jednostavno. Pobjegneš s predavanja tijekom pauze, odeš sa kolegom gledat hrpu drugih kolega kako u blizini faksa igraju nogomet. Kolega te još ljubazno časti pivom.
Sunce piči; ekipa igra nogomet; drugi dio ekipe agresivno navija; imamo i komentatora koji je nadasve ingeniozan (kolega klanjam se).
Onda dođe vrijeme da se preskoči preko ograde i odgega natrag na faks. Ostavljamo sunce iza leđa. Kolega (hvala na pivi) ide na sastanak. Vodimo nekakav polu-glupavi razgovor koji mi je skroz kul, jer volim vodit glupave i polu-glupave razgovore s inteligentnim ljudima.
'Bok, kolega.'
'Bog, kolegice.'
Ulazim u KSFF (Klub Studenata Filozofskog Fakulteta) kako bih pokupila one koji bit rebali ići na predavanje, a umjesto toga ispijaju kavu i igraju remi. Saznajem da nema predavanja.
Radujte se narodi.
Vraćam se na igralište. Još uvijek traje okršaj između povjesničara i ostatka svijeta, samo što se ostatak svijeta tek zagrijao i počeo aktivno zabijati golove.
Napokon.
I sad sam doma. Bilo mi je lijepo. Volim se družit s lijepim ljudima koji imaju ne-tako-lijepi smisao za humor s blagim dodatkom morbidnosti.
Živjeli!
|
