Thunderstorm

nedjelja, 08.02.2015.

Moj odgovor Jeleni Lovrić

Moja reakcija na članak Jelene Lovrić

Gospođo Lovrić, to što vi spočitavate hrvatskoj vanjskoj politici po pitanju Hrvata izvan hrvatske, mogli biste isto spočitavati srpskoj politici prema Srbima izvan Srbije (ali vi to iz nekog samo vama znanog razloga ne činite).

Stoji čimbenik po logici da dio hrvatskog naroda izvan Hrvatske ne bi trebao odlučivati o sudbini Hrvata unutar Hrvatske jer tamo ni ne živi ali po istoj logici stvari, to isto ni Srbi ne bi trebali raditi po pitanju unutarnjeg uređenja Srbije ili još i gore po pitanju hrvatskog unutarnjeg uređenja . No svi jako dobro znamo da to čine.
Ali ovdje je riječ o povratnoj sprezi jer Srbija je dužna i moralno i po međunarodnoj politici da se stara o pravima Srba i u svim drugim državama, baš kao što je to dužna i Hrvatska prema svim Hrvatima po svijetu. A kako je tome tako, onda je isto toliko logično i to da i Srbi izvan Srbije, baš kao i Hrvati izvan Hrvatske sudjeluju aktivno u kreiranju unutarnjih političkih okolnosti u svojim matičnim državama.

Jednostavno situacija ovih nacija na ovim prostorima je vrlo specifična i teška da se može iznaći drugi modus operandi (dal na žalost il na sreću, tko bi u istinu mogao sa sigurnošću reći).

Pominjete da vanjska politika Hrvatske utiče na stvaranje „zle krvi“ prema Hrvatima unutar Bosne i Hercegovine i to stoji jer to jeste istina (poglavito se negativno i sa posljedicama reflektuje na područja unutar Bosne gdje Hrvati nisu u većini, kao što su to po Zapadnoj Hercegovini).

Ali to ni ne čini ikakvu vele razliku u praksi jer ma što radili Hrvati iz Bosne ili Hrvati iz Hrvatske po pitanju borbe za jednakost Hrvata u Bosni sa ostala dva konstitutivna naroda, sam taj čin će, sam po sebi, uvijek izazivati „zlu krv“ prvoshodno kod Muslimana u Bosni. A to će se događati sve dotle dok Muslimani u Bosni žele da deklarativno žive sa jednim obespravljenim konstitutivnim i autohtonim narodom, pri tome se naslađujući obespravljenošću Hrvata Bosne.

Jedna istinski prijateljski nastrojena i dobronamjerna nacija nikada ne bi sebi dozvolila da dobije svoju suverenu državu na kontu tri konstitutivna naroda, pri tome potpuno obespravivši jedan od druga dva konstitutivna naroda.

I sve dok sva tri naroda ne budu istovjetno tretirana i pravno-politički riješena, nikada neće biti ni sreće, ni napretka u Bosni i Hercegovini. To je kristalno jasno i licemjerima sa Zapada ali oni za tu nepravdu i ne logičnost ne haju. A i zašto bi, poslali su u Bosnu na desetine tisuća beskorisnog viška svoje administracije i kojekakvih hohštaplera da ovdje na koje kakvim, potpuno beskorisnim poslovima i pozicijama zarađuju na desetine tisuća eura mjesečno iz Europskog zajedničkog buđeta. Tolike plate nikada ne bi uspjeli zaraditi u svojim matičnim državama, zato ništa ni ne rade jer žele da im taj bajni život u „la-la-Landu“ što duže potraje i da mogu osigurati i deset narednih naraštaja svojih infantilnih potomaka. Ovdje otvaraju koje kakve tvrtke (iako to po svojim vlastitim zakonima ne bi ni smjeli jer su Europski dužnosnici) a sa enormno nakupljenim kapitalima kupuju masovno po susjednoj Hrvatskoj i građevinska zemljišta i stare kamene Dalmatinske kuće, koje potom renoviraju i pretvaraju u ekstremno profitabilni kapital za svoje potomstvo. Osobno ih znam ovdje u Bosni barem 12 takvih Europskih činovničića, koji upravo to rade.

U stvari mene osobno fascinira ta količina licemjerja i nebrige hrvatskih političara u Hrvatskoj po pitanju situacije Hrvata u Bosni ali i nezainteresiranost samih Hrvata hrvatske. Hrvati su stvorili Bosnu i oni su najautohtoniji narod današnje Bosne, oni su dali i svoj ogromni obol u borbi Hrvatske za svoju Slobodu i Neovisnost, plativši ultimativnu cijenu za istu, svojim vlastitim životima. Niti jedan narod na svijetu ne ljubi toliko zemlju, koju smatra svojom maticom, kao što to čini hrvatski narod. A što je dalje od iste, tim ju više ljubi i jače mu srce za njom bije. Onaj koji to ne razumije i kome to nije kristalno jasno je najobičniji analfabet i glupak.

Hrvati u Hrvatskoj su se na žalost uljuljkali u svojoj slobodi i neovisnosti, potpuno zaboravivši na svoj vlastiti narod koji se mjeri u milijunskim brojevima izvan Hrvatske i to je upravo naj veća od svih tragedija i Hrvatske i Hrvatskog naroda.

Hrvatska je više sredstava, volje i truda uložila u rješavanje pitanja nacionalnih manjina unutar Hrvatske (smatraju ih najkvalitetnije i najhumanije riješenim u čitavoj Europskoj Uniji) nego li je uložila u rješavanje nemogućeg i neizdrživog stanja Hrvata u Bosni. Što je neizreciva sramota.

I dok vi hrvatska novinarska piskarala po Hrvatskoj, pljujete i serete pamflete i floskule protiv svega hrvatskog, potpuno obespravljeni Hrvati Bosne, Hrvatsku vole svim svojim srcem i svom svojom dušom i za istu ne žale ni života dati. Umjesto da svoj utjecaj usmjerite u afirmiranje i osvještavanje Hrvata u Hrvatskoj po pitanju beskrajnih problema Hrvata po Bosni, vi sudjelujete u igrokazu „liberalne demokracije“ i „slobodnog novinarstva“.

Dok u istinu ni ne stvarate išta „slobodno novinarsko“, već sistematski producirate najjeftiniji i najtrivijalniji „žuti senzacionalizam“ po tradiciji i u duhu srpske novinarske kulture.

Hrvat iz Bosne (Sarajeva)