Thunderstorm

četvrtak, 19.06.2014.

Moj komentar na knjigu „KOLIKO SUNACA KOLIKO SVJETOVA“ autora: dr. Carla Sagana

Moram priznati da ni uz najbolju volju ne mogu shvatiti na osnovu čega Carl Sagan dolazi do zaključka da se eksponencijalni rast ljudske populacije zaustavlja iskorjenjivanjem siromaštva (možda je greška u prevodu knjige)?! Nije li mogućnost da se toliko ljudi danas na svijetu može prehraniti upravo uzrok tolikom broju stanovnika svijeta, uz kombinaciju da kako, činjenice da su ljudi danas bolje upoznati sa nužnošću higijene, dostupni su im ljekovi tipa antibiotika, medicina je u stanju zalječiti bolesti i time produžavati životni vijek... Pa i na razini bakterija se dešava istovjetan proces, kada ima dovoljno hrane, bakterije se pojačano razmnožavaju, kada nema prvo stagniraju, zatim im se broj smanjuje i u ekstremnim nestašicama hrane iste izumiru ili ulaze u svojevrsnu hibernenciju.

Rješenje problema stoga za sigurno ne leži u pravednoj raspodjeli svijetskog bogatsva, iako je to jedini razuman potez koji jedna vrsta koja sebe naziva inteligentnom i voli se smatrati duhovnom, treba u budućnosti uraditi. Ali to treba uraditi nakon što se na svijetskoj razini uspostavi kontrola nad ljudskim natalitetom. Problem nekontroliranog rasta svijetske populacije u potpunosti je ignoriran od strane institucija moderne znanosti ali i organizacija tipa UN-a. Najveća prepreka njihovom uključivanju u konkretno i djelotvorno rješavanje ovoga egzistencijalnog problema za opstanak i kvalitet života ljudske vrste leži u potpunom izostanku bilo kakve istinske duhovnosti, što se manifestira u dvije sveprisutne karakterne crte:

1. sveprisutnom licemjerjeu među intelektualnom elitom zapadne civilizacije, političkim im liderima i samonametnutim skrivenim "gospodarima svijeta" a što je školski primjer ponašanja baštinika isključivo klimavih duhovno-moralno dekadentnih i inferiornih lažnih civilizacijskih tekovina, dakle poludivljaka Kvazi-Civilizacije

2. narcisoidno ego-triperskoj samodostatnosti, ispoljenoj u infatilnoj Sebičnosti i potpunoj nebrizi prema ičemu i ikome izuzev prema svojoj sopstvenoj ništavnoj pojavnosti i dobrobiti neosvješćenih i bahatih sirovina u formi svoje najuže obitelji Škrtaca.

Problem se na žalost može rješiti samo na dva načina, jedan je težak i dug, drugi je kraći i potencijalno opasan a oni su:

1. donjet rezoluciju UN-a o zakonski obaveznom besplatnom obrazovanju na čitavom planetu pod nadzorom kontrolnog UN tjela za obrazovanje i usmjeriti sve resurse zapadne hemisfere u tom pravcu jer to je dugoročno i u interesu zapadnog svijeta da se preventiraju golemi problemi u budućnosti a to je dug i težak put. Neobrazovanost je uzrok svih destrukcija i nesreća na svijetu. Tamo gdje caruju glupost i neobrazovanost slave se lažni bogovi i izmišljena lokalna božanstva umjesto istinskih i univerzalnih ljudskih vrijednosti, tamo je koljevka mržnje i patnje, zločinačkih institucija i korumpiranih vlastodržaca, to je put involucije umjesto evolucije toliko potrebite vrsti "homo sapiensa".

2. pretvoriti svaki kutak zaostalog i siromašnog svijeta u kolonije i staviti ih pod kontrolu i nazor UN-a, ako je potrebno i uz pomoć vojne sile srušiti neposlušne vlade i vladare, nametnuti obaveznu kratku edukaciju stanovništva o krucijalnim problemima njihovog društva te uz pomoć represivnih zakona i metoda ograničiti svaku osobu po na osob na maksimum dva potomka a sve one koji su taj limit ispunili humanim medicinskim metodama trajno sterilizirati. To je učinkovito i možda kratkotrajno rješenje u trajanju par generacija ali takvo bi moglo biti i prvo pomenutoo rješenje, nema sigurnih garancija za trajan uspijeh ( ipak veće su šanse da će dobro obrazovani narodi zadržati ispravan kurs i kroz buduća pokoljenja te samima sebi postati kontrolni mehanizmi).

Ovo je možda znatno kraći način rješavanja problema no on u sebi krije potencijalno ogromne opasnosti od zastranjenja i zlouporabe.

Moj osobni stav po pitanju ovog drugog načina rješavanja problema:

s obzirom na sadašnju duhovnu razinu čovječanstva i postojeće naznake njegova potencijalnog daljnjeg razvoja apsolutno bi bilo naivno i neodgovorno očekivati da se ovom metodom postigne rješenje ali zato posve očekivano da se dogode zlouporabe ponuđene mogućnosti i neviđene pljačke, iskorištavanje slabijih i zločini.

No ovo zadnje je isti razlog zbog kojeg ni prva solucija nema puno šanse da se ikad realizira, jednostavno smo ko vrsta potpun promašaj.