| |
| < | srpanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
by GeeJay
Normalan život
običnog formata
Penetration Testing
Dakle, zovem se Goran. Živim u Cagincu, to je mjesto pored Ivanić Grada. Imam 18 godina. Završio sam Željezničku tehničku školu u Zagrebu i stekao zvanje tehničar za računalstvo. Slusam praktički sve osim narodnjaka, ali najvise rock i rap. Naj bend mi je Linkin Park, a najbolji pjevači Eminem i 50 Cent. Osim njihjoš slušam i Crazy Town, Fort Minor, Hladno Pivo i tako dalje. U slobodno vrijeme se bavim kompovima, nogometom, izradujem dizajnove za blogove (primam naruđbe) i trošim Bogu dane. Inace sam zabavan (bar tako kažu), duhovit (to ne kazu, ali znam da jesam XD), strpljiv, pun razumijevanja, ponekad tvrdoglav, ponekad i razočaran, ali uvijek dobar... Za svoje ću frendove sve učiniti i pomoći im kako god mogu. Najbolje boje su mi crna i plava. Navijam za Dinamo.
Top Lista
Nadrealista
INFORMATIČKE SKRAČENICE
TCP/IP
tri crne pive/ i pelin
DNS
daj nam stellu
DHCP
dvije hladne crne pive
ASP
ajmo svi pit
ARP
ajmo radije pit
WINS
vina ima, natoci svima
SLIP
sad litru i pelin
PPP
pijem pivu popodne
ISA
idu stari alkosi
GPS
gorki pelin svima
GIS
gorki i stella
PHP
pijmo hrv. piva
ADO
alkohol dolazi odmah
NET
neka etanol tece
DINAMO
Nebo se plavi
Bijeli se Zagreb grad
Maksimir slavi
Prvi smo, prvi sad
Plavi, Plavi
Plavi, Plavi
Iz naših grla sve je jači zbor
Dinamo je pravi
Dinamo je pravi šampion
Plavi, Plavi
Plavi, Plavi
Iz naših grla sve je jači zbor
Dinamo je pravi
Dinamo je pravi šampion
Zastave plave viju se u zraku
Dinamu u čast,
u slavu prvaku
Plavi, Plavi
Plavi, Plavi
Iz naših grla sve je jači zbor
Dinamo je pravi
Dinamo je pravi šampion
Plavi, Plavi
Plavi, Plavi
Iz naših grla sve je jači zbor
Dinamo je pravi
Dinamo je pravi šampion
Dinamo je pravi
Dinamo je pravi šampion...
PJESME DINAMOVIH NAVIJAČA
Ti si ponos mog Zagreba grada,
u kojem zakon Purgera vlada,
ja bit ću sa tobom i u nebo kad uđem,
ja Dinamo volim jer on mi je suđen!
O isuse na nebesu
daj pomogni plavom dresu.
Plavom dresu, plavoj boji,
o, Isuse mi smo tvoji!
Srce moje ko vatra gori
diše za Dinamo i ludo ga voli!
Znaš li zašto Bog Dinamo stvori?
On je nada da Splićane boli!!!!!!!!!!!!!!!!!
Zagrebačka zvona zvone,
da pozdrave šampione.
Šampioni plave boje,
prvaci su zemlje svoje!!!
Zbog dinama nek me pljuju,
zbog dinama nek me psuju, i krv moju
mogu piti, al za dinamo ću uvjek biti
za Dinamo suze liti!!!
Divno je to ime što ga nosiš!
Ime kojima odavno prkosiš!
Najveći ponos Zagreba-grada
Anđele naših želja i nada!
Misli sve naše sad tebi lete!
Ostani nam prvak, Zagrebački cvijete!
Ja sam dijete Zagrebačkog roda
Dinamovske krvi, a krv nije voda!
Ja sam dijete Sjeverne krvi
i život živim da Dinamo bude prvi!!!
Dinamo je tata
nogometa u Hrvata!!!
Ti si ponos mog Zagreba grada,
u kojem zakon Purgera vlada,
ja bit ću sa tobom i u nebo kad uđem,
ja Dinamo volim jer on mi je suđen!
Rodjen sam na sjeveru,
slusajte me svi,
volim tebe Dinamo,
zivot si mi ti!!
Tuce nas policija,
k'o sugave pse,
al za tebe Dinamo,
preboljet cu sve!!
Muku muce da nas sprijece,
Sprijeciti nas nikad nece
Dinamo-Dinamo
bok ekipo, evo mene opet u rekordno kratkom roku. ovak, znam da se nije puno toga dogodilo u ovo kratko vrijeme izmedu zadnjeg posta i ovog danasnjeg, ali nije ni to za odbaciti. dakle, duzan sam vam se svima pohvaliti da sam upao na fakultet, tocnije, na tehnicko veleuciliste u zagrebu. eto kako vrijeme leti. jos pred 3 tjedna sam bio clan Željezničke tehničke škole, a evo jučer sam posta brucoš tvz-a XD..e, a sada moram sve vas koji mislite da sam s lakoćom upao razuvjeriti da ipak nije sve teklo glatko. pa ajmo redom. 8.7. je bio prijemni na tehničkom veleučilištu, ja sam izabrao da ću ići na smjer infromatike, pošto me ništa drugo nije privlačilo. I sve je to bilo divno, krasno dok nisam saznao da se ukupno više od 600 ljudi prijavilo na informatički odjel koji je primao samo 180 studenata.. tada mi je prva knegla prošla kroz grlo, ali nisam se ni preplašio niti sam gubio nadu. prijemni ispit je trajao od 9 do 12 sati, nok, kada sjedite ispred komada papira koji vam na neki način može promijeniti život, vrijeme brzo prolazi, užasno brzo. prijemni ispit se sastojao od 40 pitanja, 24 iz matematike (sreća i veselje) i 16 iz informatike. ako hoćete da budem iskren ( a znam da to želite), nisam briljirao na tom ispitu. štoviše, od 24 zadatka iz matematike ja sam rijesio samo 1, ali sam zato sve to nastojao kompenzirati informatikom na kojoj sam briljirao i riješio 15, od ukupno 16 pitanja (sada vam je svima jasno zkj sam htio bas informatiku)... i ok, napisao sam ispit, predao ga, i uputio se doma. znao sam da ce rezultati prijemnog biti objavljeni na internetu istoga dana, ili nakasnije iduci tjedan. čekao sam do ponoci, no do tada su se pojavili rezultati prijemnih ispita sa računalstva (nije isto šta i informatika) i elektrotehnike.. vec sam polako ludio od nervoze i otišao sam spat. probudio sam se ujutro u 6 sati i odmah sjeo na komp i otišao na stranicu tvz-a... i konačno, tamo su se pojavili razultate prijemnog iz informatike. i, nakon što sam pogledao rezultate, ŠOK!!. 221. mjesto, Goran Savić, ostvarenih 499 bodova na ispitu (od mogućih 1000)... ljudi moji, mislio sam da je tada već sve gotovo. bio sam 40. na listi za čekanje i šanse da upadnem su bile mizerne. sada ću preskočiti nekoliko dana i nastavljam sa 16.7. (točno 2 mjeseca prije mog rođendana)... cijeli dan sam visio na stranici tvz-a ne bi li se dogodila neka promjena i da upadnem.. u međuvremenu se 10 ljudi ispred mene maknulo tako da je preostalo još "samo" njih 30.. i nakon što cijeli dan nije bilo promjena jednostavno mi je došlo da odustanem od svega, da podignem bijelu zastavu i kažem da je gotovo. otišao sam malo prije 22:00 sata ponovo na stranicu tvz-a da vidim je li se što god promijenilo, i to je bilo još jedno iznenađenje... ma kakvo iznenađenje, to je bilo čudo !!!...tekst koji sam pročitao je glasio ovako :"informatika za osobne potrebe - pristupnici sa liste čekanja do uključujući 241. mjesta" . u tom trenutku mi je kroz glavu proletjelo da sam ja 221. na listi i kada sam shvatio da sam upao, doslovce sam počeo skakati od veselja, uhvatila me nevjerojatna euforija koja jos ni danas ne jenjava.. i eto ljudi, još jedan dokaz da čude postoje, zato vjerujte u njih dokle god je moguće.. jučer sam obavio formalnosti upisa i sada mogu uživati u ostatku ljeta..od 10. mjeseca krećem ponovo u radne akcije, u daljnje ostvarivanje svojih snova. sve vas puno pozdravljam i potičem na to da ostavite što više komentara.. pozdravljam puno svoju seku, elenu, benka, nikki, doru, vugu, branimira, nevena, rasku i sve ostale koji čitaju moj blog.. uživajte ljudi...
Bok ljudi, evo mene opet nakon fkt dugo vremena. Znam da dugo nisam ništa napisao, ali imao sam jako dobre razloge za to. Naime matura i sve te pripreme su mi oduzele puno vremena. Ali, sada vam mogu reci da je sve to završeno. Dakle, ovako.
Ponosno objavljujem da sam dana 1.7.2008. godine dobio svoju završnu svjedodžbu i postao tehničar za računalstvo. Četiri godine učenja, svakidašnja putovanja, sjedenje u jednoj te istoj klupi su se konačno isplatile. Svi koji me imalo poznaju znaju da sam fanatik za kompovima i mislim da vam je svima jasno što za mene znači dobivanje te titule. No, to nije kraj. I dalje ću težiti što večem znanju, raditi ću na sebi i podizati svoju razinu znanja, jer kada nešto volite kao što ja volim svoje zanimanje, onda vam nije teško dati sve od sebe kako biste nešto postigli u životu. Priznajem da sam sam na sebe ponosan što sam toliko ustrajao, što ni u jednom trenutku (koliko god težak on bio) nisam odustajao od svoga cilja, koji je eto spomenutog datuma i postignut. Moram priznati da sam stvarno dao sve od sebe dok sam učio za maturu, imao sam cilj maturirati s 5 i to sam i ostvario, maturiravši tako kao jedan od najboljih učenika. Sječam se da sam prije mature iz hrvatskoga sjedio na stepenicama u svojoj školi, skupa sa best-frendom Branimirom sam po zadnji put prolazio kroz gradivo koje smo učili tijekom 4-godišnjeg školovanja. Nije bilo lako sve ti naučiti, no uspjeli smo. I Branimir i ja, i sve moje razredne kolege. A taj osječaj kada znate da ste jednu prepreku preskočili, to se ne može opisati već to morate osjetiti, lagano vas počne hvatati euforija i znam da je meni došlo da trčim ko lud po školi. Matura iz struke i nije bila nešto posebno strašna, čak smo svi skupa prije bili gotovi sa strukom nego sa hrvatskim, i tada je to bilo to, maturirao sam. Škola nam je pripredila izvrsnu dodjelu svjedodžbi. U idućem postu ću vam staviti neke slike. Dogodila se i jedna jako zanimljiva sitinica sa mojom svjedodžbom, ali barem smo se svi skupa dobro nasmijali tome. Eto, to je glavna vijesti, ali nije i jedina. Ima još stoga (mislim, niste ni sumnjali zar ne? :D). Moram vam se svima pohvaliti da sam položio vozački ispit ... hehe ... sada vam više nema spasa, čuvajte me se kada me vidite na cesti XD XD. Sada sam trenutno svaki dan na pripremama za faks. Upravo danas sam se išao prijaviti za ispit i 8.7. imam prijemni tako da vas sve lijepo molim da mi držite fige da se upišem, a ja cu vas obavijestiti kako je prošlo. Eto, to su uglavnom sve novosti u mojem životu. Iskoristio bih ovu priliku kako bih pozdravio svoju dragu razrednicu - M.D. koja je nedavno po prvi puta posjetila moj blog i nadam se da će i dalje. Razrednice, želim Vam se ujedno ovom prilikom zahvaliti za svu vašu muku koju ste prošli s nama, bilo je i lijepih i malo manje lijepih trenutaka, no mi smo bili Vaš razred i brinuli ste se o nama samo onako kako Vi to znate, iako smo znali ponekad biti nestašni, uvijek ste našli (pravi) lijek za nas i eto, još jednom, u ime cijelog 4.E2 razreda, hvala Vam na svakoj Vašoj riječi, na svakom Vašem savjetu koji je uvijek znao doći u pravom trenutku. Ostat ćete nam u srcima i mislim da sada govorim u ime svih, zauvijek ćemo Vas se sjećati. I molim Vas, svaki put kada posjetite ovaj blog, zastanite na tenutak i sjetite se pokojeg trenutka koji ste proveli sa svojim prvim razredom. I eto, to je to. Jedna se priča završava, druga počinje. Život ide dalje, a sjećanja ostaju i ostat će dokle god nas ima. pozdrav svima, a poseban pozdrav mom razredu. 4.E2 NAJBOLJI SMO !!!!
