Ja nisam takva...

Ja nisam takva...
za tvoju ljubav neću moliti...
neću plakati...
neću klečati....
ja nisam takva....
kada dajem sebe,dajem se cijela...
kada volim,volim u potpunost...
volim do kraja....
dajem se čitava..
bez odgađanja...
bez žaljenja...
bespovratno....

Ti nikada nisi shvaćao...
ma nisi ni pokušavao...
bila sam ti samo jedna....
kratkotrajna zabava...
lutkica za jednu noć...
ptica koju si zarobio pogledom...
uhvatio nježno
i bacio o zid...

Eh mali, nikada nisi shvatio da
ja nisam takva......


20.01.2006. | 19:51 | 8 K | P | # | ^

Uglavnom ljudi moji, danas mi je rođendan......
I to baš na petak trinaesti....ha ha, rekli biste koji peh.....
A ipak sam se ja rodila na petak trinaesti.....vještica prava, kažu neki....
A baš sam se lijepo provela....
Mnogo me ljudi iznenadilo svojim ćestitkama,baš mi je to bilo drago!!!!!!!!
Uglavnom baš sam bila happpy i baš mi je bilo lijepo......
Sretan mi ređendan!!!!!!!! :-))


13.01.2006. | 23:23 | 3 K | P | # | ^

Danas sam surfajući Netom, i čitajući raznorazne blogove na jednom od njih našla izvanredan post za koji zaista mislim da bi svatko trebao pročitati....
Svaka čest Pamsweetpea na ovom postu
Voljela bi čuti vaše komentare na ovaj post...............


12.01.2006. | 12:55 | 1 K | P | # | ^

Pismo poglavice Seattlea......

Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti? Svaki dio te zemlje svet je mome narodu. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac sveti su pamćenju i iskustvu mog naroda. Sokovi koji teku kroz drveće nose sjećanje na crvenog čovjeka
Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svog rođenja kada odu u šetnju među zvijezde. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer je ona majka crvenog čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisno cvijeće naše su sestre; jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek - svi pripadaju istoj obitelji.
Tako, kad Veliki poglavici iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto i tako ćemo sami moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi njegova djeca.
Mi ćemo razmotriti vašu ponudu za kupnju naše zemlje, ali to neće biti tako lako jer ta zemlja je nama sveta.
Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, već krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju, morate se sjetiti kako je to sveto i morate učiti svoju djecu kako je to sveto i da je svaki odraz u bistrini vode jezera priča događaja i sjećanja mog naroda. Žubor vode je glas oca moga oca.
Rijeke su naša braća; one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo svoju zemlju morate se sjetiti i učiti svoju djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakom bratu.
Mi znamo kako bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je jednak kao i drugi jer je on stranac koji dođe noću i uzme od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov prijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu rađa djecu, zaboravljeni su. Odnose se prema majci-zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajni nakit. Njegova pohlepa prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš.
Ne znam; naš način je drugačiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči crvenog čovjeka. Ali, možda je to zbog toga što je crveni čovjek divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilaca kukca. Ali, možda je to zbog toga jer sam ja divlji i ne razumijem. Buka djeluje samo kao uvreda za uši. I što je to život ako čovjek ne može čuti osamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari.
Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem močvare kao i sam miris vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovinom. Zrak je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednak dah - životinja, biljka, čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana, on je otupio na smrad.
Ako vam prodamo našu zemlju, morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa svim životom koji podržava. Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah također će prihvatiti i njegov posljednji uzdah. I ako vam prodamo svoju zemlju, morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto kamo će bijeli čovjek moći doći da okusi vjetar što je zaslađen mirisom poljskog cvijeća.
Tako ćemo razmotriti vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlučimo prihvatiti, postavit ćemo jedan uvjet: bijeli čovjek mora se odnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći. Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam tisuće raspadajućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg vlaka. Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeći željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo zbog ostanka na životu. Što je čovjek bez životinje? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike osamljenosti duha. Što god se dogodilo životinjama, ubrzo će biti i čovjeku. Sve stvari su povezane.
Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako da će oni poštovati zemlju, recite djeci da je zemlja s nama u rodu. Učite svoju djecu kao što mi činimo sa svojom da je zemlja naša majka. Što god snađe zemlju snaći će i sinove zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo, pljuje na samoga sebe. To mi znamo: zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji. To mi znamo. Sve stvari su povezane kao krv koja ujedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane. Što god snađe zemlju, snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tkaje tkivo života; on je samo struk u tome. Što god čini tkanju, čini i samome sebi.
Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šeta s njime kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzet od zajedničke sudbine. Mi možemo biti braća, poslije svega.
Vidjet ćemo; jednu stvar znamo koju će bijeli čovjek otkriti - naš Bog je isti Bog. Vi sada možete misliti da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je Bog čovjeka i njegova samilost jednaka je za crvenog čovjeka kao i za bijeloga. Ta zemlja je Njemu draga i štetiti njoj jeste prezirati njenog stvoritelja. Bijeli također trebaju prolaz: možda brže nego sva druga plemena. Zaprljajte svoj krevet i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću.
Ali u vašoj propasti svijetlit ćete sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na ovu zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao nad crvenim čovjekom. Sudbina je misterij za nas jer mi ne znamo kada će svi bizoni biti poklani i divlji konj pripitomljen, tajni kutovi šume teški zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke umrljan brbljajućom žicom.
Gdje je guštera? Otišla je! Gdje je orao? Otišao je! To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje.

Mislim da bi svatko trebao imati u glavi poantu sadržanu u ovom pismu...Ono govori o pravoj vrijednosti prirode i o načinu na koji prirodu treba gledati...Velika je mudrost sadržana u ovim riječima jednog sasvim običnog čovjeka, koji je prirodu gledao na jedan sasvim drugačiji način...
Nije ju gledao očima,već srcem....


11.01.2006. | 22:13 | 2 K | P | # | ^

Sretna nova godina!!!!!!!!

Evo ušli smo već i u 2006. godinu.......
Nevjerojatno je kako vrijeme leti...
Staru godinu smo ostavili za sobom,zajedno sa svim lošim trenucima,tužnim sjećanjima i životnim problemima.....Sve ono lijepo i dalje ćemo nositi u srcu,i povremeno ponovno proživljavati te trenutke ispočetka....u našim mislima.....
Želeći da vam ova godina bude još bolja od prethodne svima vam želim puno:

LJUBAVI da vam obasja svaki novi dan i ispuni život lijepim trenucima...
Da osjetite sve čari prave i iskrene ljubavi...
Da budete voljeni i da volite...
Da ne budete kukavice,da volite svima srcem,jer život bez ljubavi i nije život....

ZDRAVLJA, a što da kažem, bude li zdravlja, bit će svega......
Čuvajte svoje zdravlje i naučite ga cijeniti,vama je u interesu da što dulje živite....

MIRA da blagoslov mira padne i na vas...Da širite i proživljavate mir....

I kao što se kaže sve ostalo će doći samo.........
Sretna vam nova,iskoristite je u potpunosti.......


01.01.2006. | 23:21 | 0 K | P | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



da ili ne?


fallen from somewhere....

SPASIMO VIKTORA!!!

...beštijičine mudre misli...

...childhood reminisce...

...izgubljena...traži se...

...između sna i sna...

...Jednaki smo!...

...koraci snova...

...mysteries...

...oba lica ljubavi...

...slijedi trag anđela...

...takav je život...

...tHiS cRaZy WoRlD...

...zarobljena leptirica...


Oprostite...

Oprostite što nisam savršena;
moje su misli nestalne,
a duša neuhvatljiva...
Robujem onome što je ljudsko,
prolazno i precjenjeno...
Ne tražim da budem shvaćena,
ne tražim da me razumijete,
tražim tek svoj kutak svemira,;
da otvorim dušu,
da prostrem srce,
da dopustim mislima da polete do visina.....

Oprostite što nisam savršena;
ja sam tek čovjek;
malen i neznatan;
neprimjetan pod kapom svemira.....


The favorite ones...

Naposletku

Naposletku,ti si dobro
znala ko sam ja
otkud sad te suze, moja mila
rekla si da se za to
cak brsljan ne hvata
zalud izguzvana svila

To je tako
ne pravi od tuge nauku
mani svetlo na sledecem bregu
okopnice moj otisak
na tvom jastuku
kao jezuska u snegu

Razbicu gitaru
crn je mrak ispunjava
odavno se svoje pesme bojim
pomera u meni neke gene Dunava
pa ja tecem i kad stojim

Ali opet da l' bi ikad
bila moja ti
da sam vojnik u armiji ljudi
rekla si da bas
ne umem novce brojati
i da je nista sve sto nudim

Naposletku, ti si navek
znala da sam svirac
brosic sto se tesko pribada
da me moze oduvati najblazi Nemirac
da cu u po reci stati
da se necu osvrtati nikada

Redas po vitrini fini porculanski svet
al' ja sam figurica bez ziga
pazi to je bajka sto ti pada
na pamet
fali ti bas ovaj cigan

Tek u jesen otkriju se
boje krosanja
sve su slicne u leto zeleno
naposletku ti si dobro
znala ko sam ja
cemu suze lepa zeno

Draga moja, ti si navek
znala da sam pajac
moj je sesir satra pomicna
usne, tice-rugalice
a u oku tajac
da sam kaput sa dva lica
da sam Gospo'n propalica
obicna

Naposletku, ti si navek
znala da sam svirac,
brosic sto se tesko pribada,
da me moze oduvati najblazi Nemirac,
da cu u po reci stati,
da se necu osvrtati,
nikada...

Divlji badem

Vrteli se tockovi mog bicikla,
gde god je stao taj rulet bese premija,
smakla se o stepenik njena stikla,
nekad su pogledi bili cista hemija...

Dobro je pocela nedelja,
poslednje pripreme za maturu,
virili smo u daljine puni nade.
Preko gimnazijskog bedema,
ko pravi dekor za avanturu
prosuo je nezni purpur divlji badem...

Poneli nas vetrovi ko maslacke,
jedni su leteli lako, drugi padali,
i curice su postale prve macke
a losi djaci odjednom svetom vladali...

Sve mi je odlicno zvucalo
dobro sam stajao tih sezona
ljuljale me oci sirom promenade.
A nju sam sretao slucajno,
uvek je s pogresnim bila ona
ali znao sam da sanja onaj badem...

Stane sve u strofu-dve u baladi,
pustinja proslih minuta i ova zrna sad,
i pred treci refren vec nismo mladi,
usla je nedavno sama u kafe Petrograd...

Suvise tajni u ocima,
u zlatni okov je prstic pao,
molio me dugi pogled da je kradem.
Dovraga, kafa je gorcila
al taj sam ukus od nekud znao,
probao sam jednom davno
divlji badem...

Jos ne znam kud' s tobom

Dok me dira, dok me ljubi
tvoje usne osjecam
dok mi prica, gubim rijeci
tvoje lice zamisljam

Kako letjeti s nekim
kad su ti slomljena krila

Jos ne znam kud' s tobom
ni kud' bi sa sobom
jos tesko je budit' se pored nje

Dok me grle, njene ruke
kao lance osjecam
dok me dira, dok me ljubi
tvoje lice zamisljam

Kako letjeti s nekim
kad su ti slomljena krila

Jos ne znam kud' s tobom
ni kud' bi sa sobom
jos tesko je budit' se pored nje

Kao Titanik plovim
dignut iz mracnih dubina
hodam tiho k'o srna
sto je vec ranjena bila



eXTReMe Tracker
Free Site Counters