Ein mali kratki pregled kroz voljenje matematike...;(
Prije godinu dana.
Volila sam matematku. Zapravo, rješavanje matematičkih zadataka bio mi je naprosto užitak. Fora. Drama.Zakon. Prije godinu dana zabavljala sam se rješavanjem površine baze valjka ili pak površine plašta stošca uzrokovanog rotacijom. Volim geometriju. Crtanje. Uh…Matematika mi je bila 5! Volila sam matematiku…!!!
Prije 7 mjeseci.
Krenula sam u srednju. Vau! Nova škola, novi ljudi, profesori…Novo sve! Od svega toga ostanu stari predmeti…! Prilagodba. Sad već znam kako tko od profesora diše…Ah…Mi ono pričamo o jednom od mojih fav predmeta, jel', a dobro… Pa…Zapravo…Nije ni matematika što je nekoć bila. Nitko nije kriv. Ni profesorica koja "savršeno dobro objašnjava". Ja sam kriva.Da, ja sam kriva što sam 15 predmeta uzela zdravo za gotovo.Ja ja i ja, jer sam lijena…Ja, jer ne radim redovito…Ja, jer sam neozbiljna, ja, jer sam…Ja, jer sve što jedan uzoran (heeh) učenik škole poput gimnazije može bit nisam…! Dobih matematiku 1…Prva jedinica iz matematike…Gdje nestade ono zanimanje za matematiku!
Prije mjesec dana.
Znate ono, jedno gradivo ispravite, drugo ponovo dobijete negativno. Prije mjesec dana još se još nije osjećao kraj školske godine…Ne, više ne volim matematiku…
Prije 2 dana.
…ali da, sve se preko noći može promijeniti…!
Navrh brda Papa mrda. Definitivno! Bila sam sa Patkom na lekcijama. Zadnja dva sata od naručenih 4 ne mogu se nazvati lekcijama, al' dobro. Omamljeni lijepim nedjeljnim danom jednostavno nismo mogle bit usredotočene na matematiku. Znam, Patka bi to popodne bila iskoristila verući se po brdima Montovjerne i Gorice, ja šetajući Rijekom ili u Touru D' Mokoshic sa ikrazgledavajući prirodne i kulturne znamenitosti drage nam Šice, ali ne, sudbina nam je namijenila 2 sata sjedanja kod Gospodina Smiješnog.Toliko smo zavolile kubove da nas je čak zanimalo odakle naziv kub. Gospodin Smiješni rješio nas je svih dilema i trilema uzevši sa police pune knjiga svoj mali crveni matematički riječnik u kojem je pisalo…hm…što je pisalo, Patka, što je pisalo…? Uglavnom, ništa novo, jel', riječ kub dolazi od grče riječi za kocku, tako nekako….Da!
Jučer.
Test. 2 sat. Patka i ja odlučile smo naći se malo prije škole da zajedničkim snagama probamo rješit one neke zadatke čija točna rješenje nismo mogli dobit, a tih je zadataka bilo vrlo malo. Vrlo malo. Stvarno. Mjesto susreta: Gradska knjižnica (mah-mah Muzi ).
Patka je šizila jer ona ništa ne zna i ponovo će dobit jedan. Ja sam bila hladna iako ni ja ništa ne znam i ponovo ću dobit jedan.... Nakon provedenih sat vremena u knjižnici i shvaćanja da ipak nešto znamo uputile smo se prema školi. Da. Tad sam saznala i da prvi sat pišemo test iz hrvatskog. Test iz hrvatskog?! Zašto ja ne znam da danas pišemo test iz hrvatskog?! A dobro. Što jedino ostaje kada u 5 do 2 saznaš da pišeš test za koji nisi knjige ni otvorio…obružavanje. O da! Mislim da je ipak bolje dobit neopravdani nego da ti ded na informacijama ima vidjet još jednu kukastu ocjenicu…Ulovih žrtvu…Ma zapravo, nakon kratke diskusije sa Marinom, ilivamga odmah pogledavši, se zaključile smo jbga da smo ljudi….stoga…vrata škole su otvorena…Radnja se seli u školski kafić. Marina koja inače ima, kao i ja jel', odlično znanje matematike iz osnovne, ustanovila je da ne zna korjenovanje i potenciranje…Ni ja ne znam…! Ali neću dobit jedan , jer ipak znam da ipak nešto znam hhheehh…Ma, to su bile samo moje žute misli…
Ispijajući hladnu, hladnu CeDeViTu od limuna razmišljele smo između ostalog i kako se opravdat razrednici za prvi sat…Hm…Pa, iz Mokošice autobusi kasne…Kasne! Autobusi kasne iz Mokošice! Pa ipak je ona udaljena 25 minuta od Grada! Ali iz Mokošice autobusi kasne! A onda se sjetih da sam ja ovaj tjedan redar. Vrlo kreativna ideja obružati kad si redar! Ali imamo ja i Ola sreće je smo redari samo tri dana, 3 dana! Vau, nema onog groznog osjećaja kad ti čestice one ovalne bijele mase zvane kreda uđu pod kožu…Uaaaaah!
Dakle. 2 sat. Velika paničarka i ja zauzimamo prvu klupu. Profesorica dijeli test. Ja sam cijela hepi. Prvo gradivo iz matematike za koje sam znala da 100% neću dobit 1. Ajme, obožavam matematiku. Slušam Patku. Ona ništa ne zna. Kako ništa ne znaš! Nakon 4 sata lekcija ne možeš ništa ne znat !Tišina…Ja rješavam svoj test. Od 6 zadataka riješim 3. Patka me pita za pomoć. Tišinu u razredu poremetio jedino nečiji upit koliko treba za dva. Rješavam i ostatak. Profesorica kupi testove po razredu. Zla profesorica. Patka plače, dobit će ponovo jedan. Pokušavam joj u tišini riješit jedan zadatak… O ne…. Ne meni…Profesorica dođe do naše stola i meni uzima test…15 minuta do zvona…Neeeeeeeeeee! Nema testa… Zašto?! Zbog…dobronamjernost ili tihog pomaganja koje je očito uznemirilo cijeli razred… Izlazim iz razreda…razočarana…a bila sam tako hepi… Tek onda skontam…Ja ovo gradivo znam…Znam…a dobit ću ga 1…Jadno! Još jedan ispravak iza praznika…! Ali još uvijek me drži nada da su ona moja 3 zadatka bila dovoljna za dva…Ali meni ne treba 2, ja sam mogla više, znam da sam mogla bolje.
I eto, sve moje trenutne simpatije prema matematici nestale su kao da ih nikad ni bilo nije…A bila sam hepi…! I to sve zbog matematike…! Mrzim matematiku…Nikad više..! Ne! Lijepa su sjećanja na osnovnu školu…Na matematiku…hm…na fine zadatke…
Zaključci:
1) vježbat matematiku redovito
2) ne obružavat kad si redar
3) raspitivati se unaprijed 15 dana ima li u bližoj budućnosti koji test
4) biti organiziraniji
Eto...,(
Zbogom!!!
ea
