Vrijeme je da se krene... (Što slušam? - siječanj 2015.)

Prvi post u 2015. Ravno u srce... S obzirom da je već prekasno čestitati, a možda i nije, svima bi čestitao Božić i Novu. Sretnu, s puno postova. Ili pogleda, ovisi pišete li ili gledate napisano.

Neaktivnost se dogodila iz jednog faktora : odmor. O da, o da, o da.

Znate, Hrvatska je dobila predsjednicu, bla bla bla...ne zanimaju me te teme, ionako smo svi mi razočarani svime i svačime, a ne volim politiku, pa ću ostati kompletno ravnodušan i neutralan. Čiste duše.

2015. je došla, nove pobjede, a sada već ide i godina moga bloganja... Pošto je početak mjeseca, vrijeme je da napišem što li slušam, što je novo i što bi vam preporučio. Kao brat bratu, kao prijatelj prijatelju, i kao Papa Pavao V. Gallielu.

Moj ukus se dosta promijenio u zadnje vrijeme, okrenuo sam se opet rock glazbi, opet onoj RAW VERZIJI, koja je beskompromisna, lascivna rifovima gitare, impozantna nad svim žanrovima/verzijama rock glazbe. Ona koja je tako divlja, ali ugodna uhu...ma milina!

Znate tko je predstavnik toga - Jack White.

I s White Stripesima, i s Raconteursima, i s bilo kojim drugim bendom, odlični su...





"Seven Nation Army" je pjesma koja se može svirati u toliko varijacija, u toliko zanimljivih formi, zvuči drugačije, inovativnije.

Ovdje White svira u "drop D" štimu, s Kay gitarom, starom oko 60 godina, a ona ide u pojačalo preko bogzna koliko efekata. Ovaj raw zvuk samo zna proizvesti White. Black Keysi probaju. Probaju.

Nadalje, blok Stripesa...





Son House se vjerojatno smije s nebesa, kako su dobro obradili ovu njegovu pjesmu. Ova delta blues balada je izgledala tako nedovršeno u njihovoj studio verziji, sada ta pjesma postaje...ono...nešto...divlje i beskrupulozno...

Ovo je novo, doduše. Travis je relativno nepoznati bend hrvatskoj publici, možda zbog toga što je one-time wonder, Ovaj njegov najpoznatiji hit je postao i meni drag. Valjda zato što je najopznatiji. I ima fora prijelaze.



Prljavi britpop zvuk mi je dao razloga da zavolim i ovu Oasisovu pjesmu. Mislim da sam dao i više nego opravdan razlog...



...i njezinu akustičnu verziju...



Noel Gallagher je otišao u rezonabilne vode neo-britpopa, u kojima pokušava vratiti staru slavu. Iako je materijal i više nego kvalitetan, ne uspije. Ne znam kako i zašto. Samo pogledajte ovu verziju njegove pjesme "If I Had A Gun"...



Oh, Hellacoptersi...pa zar nisu zakon? Da, ta pjesma im je apsolutno odlična. Energična, a tekst je simboličan svemu onome što bi najradije učinili sada, pa vam se neda. Ova pjesma je apsolutno produktivna...a dok Andersson na početku kaže "gotta get some action...right now!", neprocjenjivo.



Pa je tu i Iggy Pop, opet popularan hit, no tek sam ga upoznao. Možda mi se i njegova druga djela svide...



Njemački kvartet Liquido je poznat po ovom hitu koji se bezdušno vrti na Anteni. Kadgod ga možete čuti...



Pjesma bez ikakvoga dubokoumnoga teksta, no melodija, i Coxonova gitara, i Albarnovi vokali, ova kratka, ali pjesma koja pokazuje idealan fakju američkom alt-rocku, i daje mu šamarčinu i dalje je kultna.



Ovaj australski rock bend je osvojio svijet ovom pjesmom, pjesmom "Are You Gonna Be My Girl", s nevjerojatnim rifom, i mikrofonom koji je distorziran i zvuči slatko studio, ali užas uživo.



Bend, koji se nalazio na listi izvođača koje je uvrijedio Noel Gallagher, nisam ni rekao da mi se i oni sviđaju, oni su nevjerojatni... Kao da spajaju synthpop s raw rockom...super su.



Ovaj pop-burlesque rock, nikako populariziran (obično je navika da sve što je pop bude popularizirano) je postao ikona Fratellisa, no nitko ne prepoznaje u pregršt ovih modernih bendova.

Završavam s ljubavnom "cjepačinom". Ha.