Što slušam? - srpanj 2014.

Ovo je nešto što nema puno veze s činjenicama i stvarima koje obično radim, ovo je nešto što je "baš moje". To jest, nešto što je baš osobno, ono što ja mislim. Ovaj put je ono što ja slušam.

Ja mislim da imam puno drugačiji, različitiji, i donekle, možda malo i egoistično, bolji glazbeni ukus. Jer što drugi slušaju danas, to jest, moja generacija. A to je dubstep, boy-bandovi i one gluposti o kojima se ne treba mučiti za napraviti glazbu. samo je stvar što ta glazba nije kvalitetna. Naravno, to su meni gluposti, možda vama nisu, ali Skrillex, One Drection, Justin Bieber, Ke$ha i ostali su po meni jednostavno najgori "umjetnici" 21. stoljeća. I dolje. (Za stariju publiku, pogledajte neke njihove "pjesme" i usporedite ih s onim što ste već slušali u mladosti; bilo to Beatlesi, Byrdsi, Yardbirdsi, ABBA, Quiet Riot, Motorhead...govorim napamet). Velika razlika. E, zato jer je novo doba doba gluposti od glazbe (ne nužno, postoji toliko dobrih bendova koje diskografske kuće poput EMI-ja, Polydora, RCA-ja ne žele potpisati jer su sasvim zadovoljni količinom novaca i pažnje koje dobivaju od glazbenika kojima je najčešće sredstvo i umjetnost- autotune (onaj robotski glas, koji čujete skoro na svakoj pjesmi iz novog doba. Ako nije rock, metal, jazz ili bilo koji žanr koji nije popularan u novoj glazbi, naravno.)

Nego, ovo je što slušam u srpnju 2014. Da, jesu neke nove pjesme, no u nikom nije autotune, po meni su unutra prilično dobre gitarske i bas-dionice, a sve to upotpunjavaju bubnjevi. I većina njih je indie rock, tako da koriste gitare, basove i bubnjeve kao instrumente, ne sokovnike i usisavače (vidite pod: dubstep).

Pa, krenimo s prvom pjesmom koja mi se sviđa, a to je legendarni Radiohead. Poznat kao jedan od rijetkih glazbenika koji je doživio proboj u Engleskoj za vrijeme britpopa, a nije bio Britpop. Ovdje je jedna vrhunska skladba, izvedena na showu Joolsa Hollanda 1995. Svi članovi bendova mi se sviđaju, no moram istaknuti mozgove ove grupe: Thom Yorke i Jonny Greenwood. Oni su pokretači, jednostavno osjećam da su više napravili od Selwaya, O'Briena i drugog Greenwooda. Posebno mi se sviđaju nježni vokali Yorkea i agresivnom načinu sviranja gitare Greenwooda. I nemojmo zaboraviti ono što mi se najviše sviđa: njegovi jednostavne gitarske solaže, koje, kako god, razvaljuju te daju bolji zvuk Radioheadu.




Sljedeća mi je jedna pjesma koja je od istog izvođača, no ova pjesma je više za opuštanje, za mir, makar ima jako značenje, jako anti-političko značenje. Ovo nam i otkriva dio teksta.

"Bring down the government, they don't speak for us.

Ovdje ne vidimo puno od Greenwooda i ostatka benda, no uspjeli su napraviti da pjesma bude opuštajuća, da si jednostavno možete zamisliti kako slušate tu pjesmu i pokušate zaspati na otoku Bora-Bora uz Sunce puno radijacije.



Tu su još i manje poznati indie rock bendovi, koji su, nažalost, propali te, barem ja neću moći uživati u vrhunskoj glazbi njih. Ovdje je u pitanju Aberdeen City, indie rock bend koji je propao 2009.



Ovdje je i jedan bend čudnog imena- MIXALYDIA. Velški bend, još mlad, no velikih ambicija. Ovo je mješavina indie rocka i funka, ili barem tako meni zvuči. Kako god, ovo mi je jedna od omiljenijih pjesama.



I na kraju, Futureheadsi. Na kraju indie rocka, to jest. Neki kažu da je to post-grunge, no opet...kako god. Evo njih kako nastupaju na showu Joolsa Hollanda. Na tom showu mi pojedini izvođači imaju daleko najbolje izvedbe. Zato ću i tu izdvojiti nekoliko izvođača koji su nastupali na Hollandovom showu, jer kod njega izvođači daju 100% od sebe.




Onda je tu i faboulous Britpop. Jedno od najboljih bendova Britpopa, oni koji su obilježili jedno desteljeće engleske glazbe. Zato, teško je izabrati neke koji su mi omiljene od njih, ali ovo su mi neke od najboljih.







I daleko najbolji cover po mojem izboru. Liam Gallagher nije mogao pjevati zbog upale grla, pa ga je u ovom showu Joolsa Hollanda u vokalima zamijenio njegov brat Noel. Mislim da je Oasis mogao ići dalje i bez Liama. Noel zna fantastično svirati gitaru, piše fantastične pjesme, i ima fantastične vokale.




Ovdje negdje trebam i spomenuti lude Šveđane, jedan od mojih najomiljenijih bendova- The Hives.





Bend koji je energičan, koji je nevjerojatan na bini, koji razvaljuje, koji je agresivan, a i odlično je prihvaćen od strane publike.






Onda je tu i čovjek koji je uspio izgraditi solo karijeru i uspješnu karijeru s sva tri benda- Jack White.









(ne sviđa mi se Dead Weather)




Ili legendarni Zeppelini koji su ostavili ogroman trag u povijesti glazbe.







Live verzije su im uvijek bolje od studio verzije. To mi se sviđa kod bendova.


Ili Foo Fightersi, koji su, barem meni, ekvivalentni s Nirvanom. Doduše, ne po glazbenom stilu i svemu, meni se jednostavno sviđaju isto kao i Nirvana.








I nevjerojatne svirke koje se događaju kada se udruže najveći iz rock scene.








Ovo je vjerojatno sve što mi je najbolje, što slušam u srpnju ove godine.