|
|
| < | prosinac, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Lopta
Jako zanimljiv blog jedne loptice hopsice...
You live and you breathe, and then you die.
In between, if you're lucky, you fall in love.
Some loves stay forever
others are lost in only a day.
But it's still there, underneath all the hurt
and pride and years
if it's true love, it's never forgotten
so when someone says they're in love,
don't tell them they can't be
don't say they're too young,
or it’s too soon.
Mnogo ste propatili u ovom periodu? Bilo je to učenje.
Puno ste plakali? Bilo je to pročišćavanje duše.
Bili ste ogorčeni? Bilo je to zato da biste mogli oprostiti.
Bili ste osamljeni? Bilo je to zato što ste zatvorili vrata.
Vjerovali ste da je sve izgubljeno? Bio je to samo početak oporavka.
Osjećate se osamljeni? Pogledajte oko sebe i vidjet ćete puno ljudi koji čekaju vaš osmijeh kako bi vam se mogli približiti.
You will never be happy if you continue to search for what happiness consists of. You will never live if you are looking for the
meaning of life.
(Albert Camus)
I think what's wrong with the world is that;
No one says how they feel, they always hold it inside.
They're sad, but they don't cry.
They're happy, but they don't dance or sing.
They're angry, but they don't scream.
Because if they do, they feel ashamed.
And that's the worst feeling in the world.
So everyone walks with their heads down,
and no one sees how beautiful the sky is.
Ovo je presmiješno... 
|
Godina je pri kraju, što nas uvijek prisjeća na doživljaje tijekom godine..
Bilo je tu veselih i tužnih događaja. Ali onaj najbitniji je bio - ON. Približava se godina dana naše veze, a ja sam najsretnija na svijetu što ga imam. Prava ljubav, rekli bi. Ona koja znači da ne mislim ni na jednog drugog dečka, ne želim nikoga drugoga osim njega, možda čak i do kraja života. Prošlost mi kuca na vrata svako malo, ignoriram je jer mi ne treba. Svi oni za kojima sam patila i toliko željela biti s njima mi niti ne dolaze u najmanji obzir. Nije mi više niti jasno što sam vidjela u njima, toliko mi je on savršen.
Nisam nikada vjerovala da mene netko može toliko voljeti, da nekome mogu biti toliko lijepa. Još uvijek ne mogu. On me iz dana u dan razuvjerava.
Zauvijek je teška riječ, i često pogrešna. Ljudi svašta govore kad su zaljubljeni. Možda sam i ja sada takva. Uostalom, kakva bi to ljubav bila ako bi joj nazirali kraj? Ali da se vidim za nekoliko godina još uvijek s njim, djecom, kućom, vidim se. I ne treba mi ništa više osim njega. Naravno, tu je opet onaj strah što ako ga izgubim, ako mi je toliko potreban? Život je nepredvidlijv pa niti neću naslućivati. Zasada mi je neopisivo, a uostalom ljubav se ne može toliko prenijeti na papir koliko se može osjećati.
