Izbori u Italiji
U proslu nedjelju i ponedjeljak su se odrzali politicki izbori u Italiji; glasalo se za parlament i senat. Pravila po kojima se glasa za ta dva doma su razlicita. U parlamentu grupacija koja postigne najvise glasova dobija „nagradu“ u smislu dodatnih parlamentaraca na nacin da ima 55% predstavnika i s time je zagarantirana vecina. Za izbor senatora ne vrijedi ovo pravilo; senatori se biraju po regijama i sto je regija veca po broju stanovnika i ekonomski snaznija ima vecu tezinu u broju izabranika. I tu postoji premija, ali na lokalnom nivou a ne na nacijonalnom. Svi smatraju izborni zakon ocajno losim, samo nije jasno tko ga je tako glasao. Nazivaju ga Porcelum (otprilike bi to znacilo svinjac na latinskom).
Za ove izbore se je kandidiralo 6 grupacija stranaka sa svojim kandidatom za predsjednika vlade: ljevica je kandidirala Bersanija, desnica Berluskonija i centar Montija, izlazeceg premijera koji je vladao s takozvanom tehnickom vladom u zadnjoj godini. Bila su tu i dva mala i neznatna kandidata, ali i jedan potpuno novi u politici: Grilo (na talijanski znaci cvrcak) koji predvodi „Pokret 5 zvjezdica“ i koji je u stvari komicar po struci. Pokret je neopredjeljen, to jeste ne daju se ni lijevo, ni desno niti u centru. Grilo se ne pojavljuje na televiziji i svu svoju izbornu propagandu koncentrira u zivo, na trgovima po raznim gradovima, i na Internetu gdje su bili izabrani kandidati za parlament. Zanimljivo je da je jedna cura izabrana sa samo 120 glasova. Skoro pa mi je zao da se i ja nisam kandidirao; talijanski parlament je jedan od najbolje placenih na svijetu i zaradjuje se otprilike 10 tisuca eura mjesecno, neto.
Kako se prosli izbori? Ljevica je osvojila donji dom sa samo 0,4% prednosti pred desnicom (29,5% naprama 29,1%) i tako je, sa vecinskom premijom, dobila 55% parlamentaraca. Osvojili su i vecinu u gornjem domu, ali samo relativnu: vrlo su daleko od 50% + 1. Cak da se stave i sa centrom, koji je dobio oko 10%, ne uspjevaju postici vecinu. I evo problema: nemogucnost da se formira vlada. I uspostava nove vlade u Italiji je komplicirana i dugotrajna stvar, kao i puno drugih. Predsjednik drzave, u ovom trenutku Napolitano, daje mandat za sastavljanje vlade, obicno pobjednku izbora, ali moze i nekom drugom. Da bi vlada postala punopravna mora dobiti povjerenje u oba doma, a kako nema vecinu u senatu ostaju samo dvije mogucnosti: ili se vraca na milost i nemilost biraca, to jeste novi izbori, ili se ljevica mora s nekim udruziti.
U izbornoj kampanji su se svi svadjali sa svima, a pale su i teske uvrede, pa bi normalna osoba pomislila da tu nema dogovora, ali zaboravlja da se u Italiji te stvari na brzinu zaborave. Da bi ljevica mogla osnovati vladu mora se udruziti ili sa desnicom (Berluskoni) ili sa Grilinima (mali zvrcci, sljedbenici Grila). Berluska, tako ga od milja zovu oni koji ga vole, je dobio oko 27% glasova i vec je indirektno dao do znanja da je spreman uci u vladu, ali ga ljevica nikako ne podnosi.
Pokret 5 zvjezdica je osvojio oko 25% glasova i sokirao gotovo sve promatrace politickih zbivanja u Italiji. Stvoreni iz nicega su postali prva partija: oni su izasli na izbore bez saveznika, dok su drugi bili u grupacijama vise stranaka. Ako se malo pogleda njihov program brzo se ustanovi da u biti pripadaju ekstremnoj ljevici, iako oni odbijaju bilo kakvo etiketiranje tog tipa. U programu predvidjaju 1000 eura prihoda za svakog drzavljanina (ako nema posla, novac mu daje drzava). Krasno i lijepo, samo ne objasnjavaju gdje ce uzeti sve te pare. U stvari previdjaju velike poreze za bogate, ali i zatvaranje javnih radova koji su vec u toku, kao na primjer dio brze zeljeznice prema Francuskoj. Cak i pobjednicka ljevica gleda sa skepticizmom njihove ciljeve, ali im s druge strane namiguje u nadi da ce im oni pomoci da realiziraju vladu.
|
