Parada
Prvo, kako se to uobicava za postove na pocetku nekog novog perioda, svima sretna i ugodna Nova godina, 2012. Po kineskom horoskopu, usli smo u godinu zmaja, jednog od najjacih i najprosperitetnijih znakova azijatskog sazvijezdja i to je dobar znak. Na zalost postoje i losi znakovi. Jedan od njih je asteski kalendar koji zavrsava 21.12. ove godine. Neki kazu da zavrsava zbog neminovnog kraja svijete, drugo daju pozitivno znacenje govoreci da ce ljudska svijest preci na visi nivo. Ovo zadnje bi bilo fantasticno, ali mi je nekako tesko povjerovati. U Italiji je famozan padre Pio, kojega drze za svetca, ali mu se pripisuju i prorocanstva. Prema jednom od njih u petom mjesecu bi se trebali dogoditi katastrofalni potresi na kugli zemaljskoj. Ovo su sve predskazanja i ne brinu me previse jer nisam praznovjeran. Poslije, ako se dogodi, dogodilo se.
Ono sto ne izgleda dobro kao predznak nove godine su politicka zbivanja u cijelom svijetu, ukljucujuci i nas. Nova vlada novi program. I u Italiji je vlast nova koja predlaze „nove“ mjere. Zanimljivo je koliko slicnosti izmedju programa. Oba su samo plac i suze, novi porezi i novi nameti. Poskupljenja, restrikcije, a sve placaju uobicajene zrtve, obicni radni ljudi i umiroveljenici. Imam jednoga prijatelja koji covjecanstvo dijeli na ljude i politicare; on kaze da ovi zadnji nisu ljudi, ali se bojim da nema pravo. To smo mi stavljeni u poziciju gdje se mozemo okoristitim i koristimo je jako dobro, mislim na poziciju.
Bozicne blagdane i Novu godinu sam proveo u Rijeci. Lijepo vrijeme, jutarnje i popodnevne setnje uz more, koja pivica sa prijateljima, a jedno vecer bogami i kino. Pogledao sam program i vidio da se daje film Parada, o kojem nisam nista znao. Prikljucim se na Internet, procitam par misljenja i zakljucim da je vrijedno riskirati 29 kuna za potencijalno ugodno provedeno vecer. I na kraju mi nije bilo zao para. Predstava u 22:05, i vec problem kod kupovine ulaznicam; ostala sa samo losa mjesta (prva 3 reda) il rasparena mjesta odotraga. Moram priznati da sam uvijek lagano skeptican kada gledam srpske filmove: nerijetku u svojoj objektivnosti, ispod, ispod ti prodaju da je u najboljem slucaju krivnja svih za ono sto se dogodilo, a to mi strahovito ide na nerve. To je kao kada neko opravdava muza koji je ubio zenu jer mu ova nije pripremil veceru.
Film je doista dobro napravljen i zabavan, sa predstavnicima svih kriminalnih vrsta iz bivse Jugoslavije, ali su centralna tema homoseksualci, ili kako se to danas kaze gay, koje cisti prestavnici naroda jednostavno mrze. Tu prije svega mislim na peder, dok su lezbijke puno manje omrezene, za ne reci zeljene bar od muskih prestavnika etnickih grupa. Dakle zgodan film, covjek se dobro nasmije i relaksira, ali sam tek na kraju shvatio da je sve to zasnovano na stvarnim zbivanjima koja su se odigrala prije dvije, tri godine u Beogradu. U 21. stoljecu, na brdovitom Balkanu: poslije su mi prijatelji objasnili da je bilo zivahno i u Splitu, a ja vec bio ponosan da smo mi Hrvati tolerantniji i civiliziraniji.
|
