|
Opis bloga
Epistolarno traganje za...?
|
igoric
19.11.2005.
Utjeha i istina
Romanticni, izgubljeni, nesredjeni i plahi djecak u mladosti je volio da ga zovu skeptikom. Ne zato sto je po prirodi bio sumnjicav (cak je zapravo precesto znao biti lakovjeran), vec jer je u svome povrsnom skolovanju procitao negdje da grcka rijec skeptikos oznacava tragaca za istinom. Cak je na starom Classicu (kojega i danas cuva) napravio vizitke na kojima se tako nazivao. Medjutim, ne bi bili sada ovdje da je zaista to i cinio. Naravno, tragao je on. Tragao je za informacijama, tragao je za cinjenicama, tragao je za podacima, zelio je znati. Mislio je da ce ako sazna sve doci do istine.
Romanticni, izgubljeni, nesredjeni i plahi je djecak dakle (a zar je netko sumnjao) mnogo citao. Volio je Tina i Simica (drugoga s vremenom sve vise), volio je Sigrid Undset i Kaverina, volio je Gidea i Valerya, dadaizam i Harmsa, volio je poeziju i romane ideja, dnevnike i pisma; volio je Kiklopa i prerano izgubljenog prijatelja-u-postajanju Mirka Bozica... Volio je povremeno/privremeno i mnoge druge autore i knjige, ali lista bi bila predugacka, pa ostanimo na onima koje i danas voli. U njima je pronalazio ono sto je mislio da bi trebala biti istina. Ili barem put ka njoj. Ali u njima je pronalazio i utjehu koju nije znao gdje drugdje naci. U njima i kroz njih je bjezao od ruznoce stvarnosti, skrivao se od majcinih krikova u noci, udaraca i krvi, bijede i gladi, vlastite nemoci i tudjeg slijeganja ramenima. Vremenom, kako je postajao stariji, sve je vise bjezao, ali ne vise samo u knjige. Katkada u mahniti rad, katkada u po zivot opasna podrucja, katkada u beskrajne dane, pa i tjedne alkohola (njemu u korist mozemo reci da ga droga i povrsni puteni uzici nisu nikada privlacili), i zelja za znanjem bila je sve manja a grc trazenja utjehe sve veci. Vremenom, situacija se oko njega pocela smirivati, ali u njemu je prevladala samo isprazna zelja za brzom i bezbolnom utjehom. U jednoj je takvoj potratio i gotovo godinu dana odnosa s posiljateljem. I, kada je prije nesto vise od dvije i pol godine, 08.01., smsom (a kako bi drugacije romanticni, izgubljeni, nesredjeni i plahi djecak to i mogao?) konacno otpocelo razdoblje njihove "prave" veze, dijelom je to, da budemo iskreni, bilo trazenje utjehe. No, da ostanemo iskreni, sasvim malim, refleksnim dijelom, jer, kako je i buducnost pokazala, bilo je to nesto bitno drugacije.
U medjuvremenu, djecak je mucno i bolno, polako i uz beskrajno ulaganje, nezamislivu njeznost, ogromnu mudrost i nepokolebljivu vjeru posiljatelja u njega, naucio mnoge stvari. Naucio je, na primjer, da podaci nisu znanje, da vrsnost izrazavanja ne znaci i ispravnost razmisljanja, kao i da biti pametan nije isto sto i biti mudar. Naucio je, na primjer, da se jednom iskrenom rijecju moze reci vise i bolje nego s deset stranica najljepsih fraza. Naucio je, na primjer, da se ne moze niti vjerovati, ako se u vjeri trazi utjeha. Naucio je, na primjer, da bliskost, njeznost i ljubav nisu dovoljni ako nema komunikacije. Naucio je jos mnogo malih i velikih, tjelesnih i duhovnih, bitnih i manje bitnih stvari. Upoznao je i nove autore koji nisu bili samo utjeha i koji su mu pomogli u povratku trazenju istine. Otkrio je zaboravljene stvari poput uzivanja u kisi. Donio je i bitne odluke. Prestao je piti (sto je bilo zadivljujuce jednostavno), prestao je pusiti (sto je bilo puno teze). Sredio je stan, minimalno koliko su prilike dopustile (sto je posiljatelj oduvijek molio, a on izbjegavao floskulama da ne valja raditi ako se ne moze napraviti sve). Odlucio je zavrsiti studij i preseliti u drugi, njemu drag, ali ipak strani grad...
I sada, kasno u noc, dok slusa Buffy Musical...
I lived my life in shadow/Never the sun on my face/It didn’t seem so sad though,/I figured that was my place/Now I’m bathed in light/Something just isn’t right
I’m under your spell/How else could it be/Anyone would notice me?/It’s magic, I can tell/How you set me free/Brought me out so easily
I saw a world enchanted/Spirits and charms in the air/I always took for granted/I was the only one there/But your power shone/Brighter than any I’ve known
I’m under your spell/Nothing I can do/You just took my soul with you/You worked your charm so well/Finally, I knew/Everything I dreamed was true/You make me believe…
The moon to the tide/I can feel you inside/I’m under your spell/Surging like the sea/Pulled to you so helplessly/I break with every swell/Lost in ecstasy/Spread beneath my Willow tree
You make me complete/You make me complete/You make me complete/You make me…
...nakon dana kada je konacno kupio novi mobitel (sto ga je posiljatelj molio mjesecima), kada je primio informativni mail SUNY Pressa o novoj knjizi naslova Become Who You Are, kada je otkrio da ima blisku i briznu prijateljicu koju je godinama smetao s uma i koja mu je pomogla na najnevjerojatniji nacin, dana kada se konacno pomirio i oprostio s nedavno umrlom majkom, dana kada je u starim mailovima pronasao i jedan iz vremena prve krize u njihovom odnosu, nedugo nakon spomenutog sms-a:
najdraza ljubavi,
zbunjen sam. ne znam vise tko sam. mislim da je jedino u sto sam siguran ljubav prema tebi i za tebe. ma... naravno da znam tko sam, i znam vise no ikada sto zelim biti, ali znam da sam putem pogubio toliko ideala i toliko snova da se bojim vlastite sjene. gdje je nestao onaj mladic, onaj strasni djecak koji je beskompromisno jurisao na sve sto je mislio da je suprotno istini, pravdi, i prije svega ljubavi? da li je zaista umro, da li samo spava? vjerujem da nije otisao, vjerujem da je jos uvijek tu, osjetio sam kako se promeskolji svaki puta kada sam s tobom, hvala ti. i znam da bi zelio izaci, a zna da je to bolno, sjeca se sto je sve i na koje nacine prolazio. i najvise od svega boji se. ne za sebe. otvrdla mu je koza, nakon prosle godine (i svih onih sretnih i puno vise ne bas sretnih prije) cini mi se da bi mogao prespavati do kraja, sakriti se u nekom kutku, promatrati kroz zatvorene kapke sve krvave lakrdije koje se dogadjaju oko njega i ostati skriven. sanjati kada uspije, ne dopustiti da itko to vidi, glumiti nepovredivog, rezigniranog, na trenutke planuti nekontrolirano oko necega besmislenog, mozda se i zabaviti jer nitko ne bi znao da je to proplamsaj jedne druge zelje, jedne druge sjete, jedne ljubavi... boji se za tebe. boji se da ti nece biti dovoljno dobar, da nece biti dovoljno njezan, da nece moci odgovoriti kako treba na tvoje zelje, da nece s tobom znati ispuniti tvoje, svoje, nase (nadam se da se ne ljutis na ovo, siguran sam da su nam zelje vrlo slicne) zelje i najdublje zudnje srca, da ce te povrijediti, da ce, iz neke glupe nesigurnosti, iz straha (da, toliko je kontradiktorno). a kako i ne bi. boze mili, medju nama ipak postoje razlike, imam li ja pravo i zasto traziti, makar i nesvjesno da se vezes za mene prije nego sto si pokusala nesto drugo, prije nego sto si trazila u zivotu? cime sam ja to zasluzio, sto sam ja to ucinio iole dobro u zivotu da zasluzim tako divno, tako iskreno, tako dobro bice poput tebe? grijesio sam, o kako sam grijesio... smijem li te uopce pozeljeti? smijem li se nadati? a nadam se. i vjerujem. mozda netko ipak pazi na sve nas. o boze kad bi samo to bilo istina...
vec sada mi je tesko jer znam da te necu cuti veceras, ma koliko je na jedan nacin to pogubno za moj bioritam. :) ali, mislim da znas kako uzivam u svakom trenutku kada znam da si s druge strane, cak i kada sutimo. makar i kada smo na chatu. ali moram ostati postojan, moram vjerovati dalje, jer je to tako. jer te volim i voljecu, i tako je jer je tako. mozda zaista svatko dobije sto je zasluzio. ja sam zasluzio tebe i prihvaticu sa zahvalnoscu sve sto od tebe dodje.
za sada... drzim se koliko-toliko dobro. istina, ne mogu bas raditi, ali dan-dva kasnjenja i nije tako strasno. ustao krajnje mamuran (od spavanja, naravno) tek oko dva, citao tvoje poruke, prepisao ih u posebnu tekicu (kako mi se tresu ruke svaki put prestrasno je), vidio se s xxxxxx, nije dobro. izgubljena je u vlastitim sumnjama, proslim ljubavima, citavoj situaciji... a ja nisam dovoljno koncentriran da budem podrska kakvu treba. ajoj. ali bit ce sve dobro. mora. jer ako
ljubav nije elementarna energija, najjaca moguca sila, onda su ljudi pogreska. o boze, kako cu bez tebe?
idem pokusati spavati, pa se natjerati raditi, mora se. ako ni zbog cega drugoga onda za tebe ljubavi moja, za nas, za buducnost. za sve one predivne godine, za sve one predivne trenutke za koje sam siguran da mogu biti nasi. i da samo o nama ovisi da li ce zazivjeti. ljubim te i zelim najljepse snove.
zauvijek tvoj,
igoric
...razmislja o svim (tada nuznim, jer bio je samo romanticni, izgubljeni, nesredjeni i plahi djecak) pogresnostima koje je u njemu napisao. I o svim naslucivanim, osjecanim istinama koje su (tada jos nuzno) bile prilicnim dijelom utjehe.
I jos se uvijek pita kako ce dalje bez svoje druge polovice. Ali s velikom, s najvecom Razlikom. Jer ovoga je dana shvatio. Zna i vjeruje, ima istinu. Jednostavnu, istinu bez sumnje. I zna da je na teskom i na trenutke vrlo tuznom, ali jedinom ispravnom putu, putu s kojega vise nece bjezati, putu koji je (mozda i oduvijek) bio misljen za njega... Jer, nas romanticni, izgubljeni, nesredjeni i plahi djecak od danas vise to nije. Jos je uvijek (i zauvijek ce ostati) romantican i plah, ali vise nije izgubljen. Nije odrastao, naravno, ali konacno zna tko je. I, sto, uz nesto srece, vjeru, prijatelje... moze jednom i postati. Sa ili bez posiljateljevog prezimena u svojim dokumentima, ali neraskidivo i jedino njezin. I zna sto mu je ciniti. Vjerovati, misliti, raditi, govoriti i pisati ispravno. Zivjeti. A da li ce do kraja zivota svijet oko sebe cesto gledati kroz ovlazene oci... to, ako je ikada i bilo, vise nije u njegovim rukama.
|
|
|
| |
studeni, 2005 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
| 7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
| 14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
| 21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
| 28 |
29 |
30 |
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
|
- Dopustit ćete, onda, da mnogo govorim o sebi?
- Zar itko od nas radi drugačije?
Andre Gide: Imoralist
Kada bih bio osuđen samo na jednu riječ, prvu i posljednju - koju bih
izabrao i izgovorio?
- Ti.
Julian Przybos: Zapisi bez datuma
|
|