lijenima su uvijek praznici (ignavusi)

subota, 12.06.2004.

Evo vam ga na! Tko je kukao da mu je vruče i blah blah nek sad uživa jer kiša i hladnoća se vraćaju. Ja nisam jedna od tih. Vručina me smanta ali uvijek tražim još! Obožavam se pržiti na suncu kao gušter, volim zvuk svojih japanki na užarenom asfaltu. Volim ljude u ljetnoj odjeći i ljetnim bojama. Ma volim ljeto!!!
Nisam baš učila ovih dana a jučer sam čak otišla do faksa. Ispit je u petak. Naravno, idem samo izletnički da se ufuram u studentsku nervozu za rok u 7.mjesecu. Zaboravila sam kako ta nervoza izgleda jer nisam bila na ispitu od 11.mjeseca, sram me bilo.
Mislim da se sutra Tkalča zatvara, nije da će mi puno faliti, moj potez je cvjetni-bogovićeva al bit će čudno. Sad će svi srednjoškolci sići u grad, morat ćemo s konobarima dogovoriti da nam rezerviraju stolove:)
Nisam bila puno vani, samo u srijedu ali bilo je dobro. Ovaj tjedan samo shopping i sunčanje. A slijedeći STVARNO učim, i to s fanny, da me malo disciplinira!

When someone you love dies, and you're not expecting it, you don't lose her all at once; you lose her in pieces over a long time - the way the mail stops coming, and her scent fades from the pillows and even from the clothes in her closet and drawers. Gradually, you accumulate the parts of her that are gone. Just when the day comes - when there's a particular missing part that overwhelms you with the feeling that she's gone, forever - there comes another day, and another specifically missing part.


bjs, dee dee (boa sorte, PORTUGAL!!!)
- 09:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #