lijenima su uvijek praznici (ignavusi)

Osjećam se kao govno. Skroz sam privlačna dok kišem, kašljem i ispuhujem nos. Al' ne da meni vrag mira pa sam bila u gradu već. Nije ni čudo što su ljudi izbjegavali da gledaju direktno u mene. Osjećam se kao rasadnik jada i bolesti. Nema veze. Idem opet vani. Naći se s Fanny. Ako ona ovako mononukleotična može mantati po čaršiji mogu i ja. Ipak ne idem u Sukošan što i nije tako loše jer spavati na brodiću u ovom stanju nije pametno. Ne u drugom stanju. Nego u ovom prehlađenom stanju. Sutra ću pokušati ostati doma i napuniti baterije malo. Ipak u Makarsku idem makar prikopčana na infuziju:) Svratila sam u ljekarnu danas i nakupovala sve što imaju za moje stanje. Ne drugo stanje:) I razvila sam poseban odnos s toplomjerom. Kaže on da nemam povišenu temperaturu. Drago mi je al osjećam se kao da gorim, I'm on fire baby, i zato mjerim svako par sati.
Idem se izvući iz kreveta da me fanny ne čeka. Jebate vidi mene, samo se žalim. Podsjetilo me na nešto što je D.H. Lawrence napisao: