Družba Abrahama kvržice - V. dio uno

pisano 07.05.2007. dana Gospodnjeg ponedjeljak

Krečući se ko kojekakav dušmamin,Josip žurno požuri da nađe eliksir kojim će utažiti žed buduće svetice.
Kroz glavu mu je prolazila pjesma lokalne grupe Svetci sa trenutnim hitom "Otac tuđeg djeteta"
U ritmu muzike za ples Josip zapleše izgubljen u mislima...

***

Herodot vodeći svoje mrkvice pod rukom i vješto skrivajući svoje godine šarenim ogrtačem obučen jedino zlom,
ukrade jabuku s obližnjeg štanda i zlo i pohlepno zagrize u isti grijeh koji izazvaše prvi ljudi.

I zlo ga se klonilo kad je moglo.
Pričajući svojim mrkvicama nježne riječi uvijek impozantnog zla
nastupi trenutak nepažnje i Herodot se sudari s osobom
čije mu ime i lik te pojava nije strano,osim matičnog broja.

U bijesu izusti - pazi kud nosiš tu vjeru sa sobom nevjerniče jedan!

dva lica se prepoznaju...

- Josipe!

- Herodote!

- Kakva te nevjera dovodi u ove predjele nevjerniče stari?

- Herodote,ta ne očekivah tvoj povratak među tržnice

- Ma eto...vračam ove mrkve kamo pripadaju...

Pritom ih pogleda kao što majka gleda svoje novorođeno dijete.

- U potrazi sam za mini-marketom,znadeš li ti Herodote gdje bih mogao naći takvo što ovdje?

- Hm..bacaš preda me teška pitanja...ta znam odgovor,izvoli,od srca,mapa Betlehema

- da vidimo lokacije...Batmanova špilja...ništa posebno..oh šta je ovo...nalazište Svetog Grala? dosadno,dalje..
caffee "Kod Jude" , no ne nalazim ništa od kapitala ovdje a kamoli vrijednosti

- Imam ideju,krenimo na kavu kao u dobra stara vremena,moje mrkvice će nam vitaminizirati put!
Juda je moj dobri stari prijatelj,pomoći će nam.

- a neznam baš Herodote,trebao bih tražiti sok za djevicu,a ne kafić za dvoje

- ne brini Josipe,tamo su izdaje kao kod kuće,no privatnost je zajamčena,dakako dok te ne izdaju

- uvjerio si me druže,krenimo

u međuvremenu...

Abraham stupi u ured socijalne pomoći :

- ovdje se moraju negdje nalaziti spisi socijalne pomoći ,ta Krist se rodi,ne bijaše plača bez zapisa

Stevo položivši ruku na Abrahamovo rame kao da polaže zavjet izusti

- bez brige,pronaći ćemo mi novoga Krista tj 2.0

Abraham se zamišljeno zamisli ne misleći osmatrajući arhive nemoćnih i ožaloščenih.
Možda je ovo bio ured pomoći i humanizacije no državi je to bio popis tereta za kojeg se mora riješiti.

Bilo je tu svakakvih,onih kojima treba pomoć i onima kojima samo treba lekcija o radu.
Abraham se prisjeti događaja kada se krečući devom kroz pustinju
morao odreknuti tog luksuza zbog starice koja je htjela to mjesto,
nešto kasnije što se sjela sišla je s magarca i vodila ga za uzde govoreći kako je zdravije hodati.

Vrateći se u sadašnjost osjeti bol u vratu

- prokleta obad!

- ne brini o tome Abrahame,znaš da moramo naći 2.0 prije nego što to učine ONI

Abraham se sledi na pomisao o tome šta bi usljedilo...cimne se za nos..
- nedopustivo!

- upravo Abrahame,moramo biti prvi,mi ili Ortodoksni židovi,vrijeme odavna ističe

- u redu,nije vrijeme za tajm-out

Pokušajmo s ovim sefom

- kako znaš šifru?

- ne znam

- vidim da ima 12 znamenki...multiplicirano sa kvadrantom anatomije i sendvičem od marmelade,ukupno tisuću kombinacija

- nemamo tolko sendviča,no uglavnom,kako čemo ga otvoriti...

- da povučemo samo polugu?

- ne,prejednostavno,možda je to zamka didaktičkih umova,ovo je uistinu pronicljivo i zamršeno,dostojno moga zvanja
razbijača kodova,pokušajmo!

- Abrahame,nebih htio prekidati tvoje sekunde umnog trijumfa no neće nam trebati genij za ovo

- kako to misliš?

- sef je otvoren

- provaljen??

- samo malo..neka poruka..

"Dečki kad se vratite ,stavite šifru na sef"

potpis: Direktor

- toliko o težini zadatka Abrahame

- zgrabi kuverte i brišemo,kasnije ćemo gledati podatke na svjetlu dana.
I zaboga,zakopčaj taj gumb na halji! Nije pristojno.

- pardon Abrahame,hrana štošta čini organizmu uz debljanje


nastavlja se...