| < | veljača, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | |||||
beware of my temper
and the dog that I've found
T.W.
Poljopankerdnik
Dogodilo se prošlog ljeta ili VOGLIO UNA DONNA!
- 12:21 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
Kada vam večer završi pijanom, neodstupamnipedlja, polemikom protiv čak trojice suplemenika oko po život važne problematike, je li bolji ovaj ili onaj band, kada se nađete u klinču protiv tri jahača estradne apokalipse koji nikako ne žele ili ne mogu shvatiti što ja to zamjeram bandovima tipa Valjak i Kazalište, te zašto sam toliko strog i isključiv prema većini novijih skupina, projekata, štogod to bilo i kakogod se to zvalo, ili zašto veličam Stonese, Dylana i, ne znam, Femmese, Ramonese, a drvljem i kamenjem se nabacujem po, nemoguihsmislit, Lynard Skynard koji kao znaju vise akorda i općenito bolje vladaju instrumentima, kada ta vaša svađa natjera vlasnika cijenjenog ugostiteljskog objekta da počne razmišljati o prenamjeni prostora u slastičarnicu za katoličku mladež, znate da je došlo vrijeme da sami sebi priznate nepobitnu činjenicu kako imate problem kojeg uporno stavljate pod tepih i mislite da će se isti, ako ga dovoljno dugo ignorirate, riješiti sam od sebe. Svega toga ne bi bilo da se tijekom dana nije dogodilo nešto. Strašno nešto. Idiotu su isključili struju. Došli su tiho i bez najave, nisam bio prisutan što im je samo olakšalo prokleti zadatak. Možda su čak uživali i smijali se dok su mi uskraćivali 'lektriku, evo mu sad, ha ha ha…nek' ga proguta mrak, nek' sad interneta do sitnih sati, ho ho ho…. Nije me uhvatila panika. Iako sam u rukama držao papir na kojem je lijepo pisalo da mi isključuju struju zbog neplaćenih sitnih petstotinjak kuna, izvrtio sam u svom procesoru sve moguće teorije zavjere zbog kojih mi učiniše to zlo. Ne mogavši naći iole normalan razlog, a Busha sam eliminirao u startu, pomirio sam se sa njihovom verzijom da je sve to zbog neplaćanja te odlučio odspavati sat i pol kako bi se svjež suočio sa situacijom koja je bila sve samo ne svijetla. Nakon ubijanja oka sredim ja na pošti račun. Pošteno platim svoj dug i krenem do elektre kako bi ih usrdno zamolio da mi vrate moju životnu rutinu u kojoj veliku ulogu igra i električna energija. Moram priznati, dočekali su me ko svoga, izvolite sjesti, štaš' popit, sad ćemo mi to učas srediti… I opustim se ja, nestane prvobitne nervoze, bacim i neku pošalicu na svoj račun, kao jel' sam blesav, nisam htio, nisam znao, serem ja tako do besvijesti, kad će mi dežurni gospodar svjetla i mraka, to će vas koštati još 244 kn, hitan postupak. Pitam ja njega što znači hitan postupak, računajući da je njima hitno u roku od tjedan dana. Za sat i pol, veli on, čim se ekipa vrati sa terena, sad su tu, blizu, pa je naveo ime sela koje nisam zapamtio. E svaka ti dala, pravi si majstor, pomislih. I dok je pisao nalog otvorim se ja ljudski i kažem da sam dosta šlampav u vezi plaćanja računa i da moram to nekako promijeniti. Podigao je glavu, nabacio šeretski osmijeh pa veli, ja imam ženu koja vodi brigu o računima… Tu me dotukao. Posramio sam se i oborio pogled. On ima ženu, njemu se to ne može dogoditi, jel' ti jasno idiote jedan?! Ljetni je dan završavao, sunce je rutinski ušlo u fazu zalaska, izašao sam na ulicu ošamućen kao da su me izdevetali vrli nam Cro Cop i Steven Seagal zajedno, drhtavim sam prstima zapalio cigaretu, raširio ruke i zavapio: VOGLIO UNA DONNA!!! VOGLIO UNA DONNA!!!* Život je stao na trenutak, prolaznici su ostali zamrznuti u kadru, dijete u kolicima je prestalo plakati, jedan pas je podvio rep. Iskoristio sam tu dramsku pauzu i zaurlao još jednom: VOGLIO UNA DONNA!!! Traka je opet krenula, skidao sam sa sebe poglede čuđenja i sažaljenja, dijete je opet zaplakalo, a onaj pas je zalajao u mom smjeru. Sada sam ja podvio rep i brzo skrenuo iza ugla da se što prije izgubim. U daljini se čuo zvuk sirene hitne pomoći, nisam se okretao. Koraci su me sami, bolje nego bilo koji sustav satelitskog navođenja, poput dobrog psa vodiča marke Labrador retreiver, nepogrješivo odveli do sigurne kuće. Odlučio sam u njoj provesti neko vrijeme kako bi smirio uznemiren duh i zacijelio ljute rane te se sklonio od možebitnih, upitnih pogleda dragih mi susjeda dok mi majstori ukopčavaju svijetlu budućnost. I kako to obično biva, kada si na sigurnom i toplom, okružen ljudima koji te razumiju i prihvaćaju onakvim kakav jesi, brzo se zaborave svi problemi, a na površinu isplivaju stvari od životnog značaja, kao one sa početka priče. Zamisli se prijatelju nad ovom storijom ali poučak izvuci sam. Ne očekuj da ti, nakon svega, Idiot dijeli pouke. *F. Fellini - Amarcord |
